Gospodarstvo u ovoj godini trebalo bi se početi oporavljati od najgore recesije nakon Drugoga svjetskog rata, prouzročene blokadom kretanja ljudi zbog izbijanja pandemije. Kako je pokazalo tegobno iskustvo iz prošle godine, brzina oporavka ovisit će o tome u kojoj će mjeri vlasti i građani uspješno obuzdavati koronu.

U tome bi im trebala pomoći činjenica da je u svijetu registrirano već barem pet cjepiva i da je procjepljivanje krenulo još u staroj godini. Međutim, bitka protiv virusa ni izdaleka nije dobivena. Primjerice, izabrani predsjednik SAD-a Joe Biden, koji bi na dužnost trebao stupiti 20. siječnja, uoči Božića poručio je Amerikancima kako se boji da »najmračniji dani nisu iza nas, nego ispred nas«.

Dugi oporavak

Borba protiv pandemije ne samo u Americi, nego i u Europi, traži nastavak mjera opreza i djelomičnog zatvaranja gospodarstva, koje može potrajati do proljeća. Svaki put kada mjere popuste, pandemija opet podigne glavu. Jasno je da masovno cijepljenje neće biti moguće barem do ljeta, jer farmaceutske kompanije ne mogu odmah proizvesti milijarde doza vakcine, potrebne za procjepljivanje barem 70 posto stanovništva u svijetu. Biden je rekao da cijeli proces treba ubrzati jer ako se vakcinacija nastavi istim tempom kao posljednjih tjedana, za procjepljivanje Amerikanaca »trebat će godine, a ne mjeseci«. Kakve izglede ima ostatak svijeta, koji će u cijepljenju kasniti za SAD-om, Rusijom, Europskom unijom i Kinom, možemo samo pretpostavljati.

Drugim riječima, brz oporavak gospodarstva, ako se netko u to uzdao, nije izvjestan. To potvrđuju i procjene iz Međunarodnog monetarnog fonda, jedne od najmjerodavnijih institucija, koja je još sredinom listopada upozorila da bi se pandemija u cijelom svijetu, unatoč cjepivu, mogla smiriti tek za dvije godine.

– Na temelju konzultacija s javnozdravstvenim dužnosnicima, pretpostavljamo da će trebati pričekati sve do kraja 2022. godine kako bi se lokalne transmisije spustile na niske razine gotovo posvuda u svijetu, procijenila je Gita Gopinath, glavna ekonomistica MMF-a. »Dakle, to će potrajati neko vrijeme, čak i usprkos izgledima za cjepivo i tretmane«, dodala je.

To je ključni razlog zbog kojeg je MMF prognozirao da će gospodarski oporavak od korone potrajati dugo, barem nekoliko godina, pa je u listopadu ponovno pozvao države da pripaze kako ne bi »prerano uskratile potporu« posrnuloj ekonomiji koja je pala u duboku recesiju. I zaista, samo nekoliko tjedana nakon tog upozorenja iz MMF-a, Europu i SAD zahvatio je novi val zaraza i zaključavanja. U studenom i prosincu uslijedio je i novi val državnog financijskog spašavanja poduzeća od propasti.

Nepouzdane prognoze

Rijetko kada je stručnjacima bilo tako teško prognozirati privredna kretanja u sljedećoj godini. U normalnim vremenima ekonomisti kažu da obrise razvoja događaja u gospodarstvu i financijskom sektoru mogu vidjeti najviše 12 do 18 mjeseci unaprijed. U sadašnjoj situaciji, kada korona svakog časa može pomrsiti planove, ekonomisti ne mogu pouzdano prognozirati ni što će se događati u iduća tri mjeseca.

Stoga i posljednje prognoze MMF-a iz listopada treba uzeti sa zrnom soli, jer i on sam upozorava kako su rizici da se one ne ostvare vrlo veliki. Iako je ublažio procjenu pada svjetskog gospodarstva za 2020. godinu na prosječnih 4,4 posto, Fond zasad vjeruje da će iduće godine uslijediti odskok, odnosno rast gospodarstva od 5,4 posto. Međutim, takav optimizam MMF gaji ponajprije zbog dobrih izgleda u Kini, koja je prva obuzdala pandemiju.

Kina je u prošloj godini već izašla iz recesije te postigla rast od najmanje dva posto, prema procjenama. MMF vjeruje da će drugo po veličini svjetsko gospodarstvo ove godine zabilježiti skok od barem 8,2 posto, što će pozitivno utjecati na sve kontinente. Budući da Kina ima najveću industriju i vanjsku trgovinu, njezina će brzorastuća privreda, kao i poslije krize iz 2008. godine, povući iz jame i ekonomije ostalih zemalja.

Razvijene zemlje, koje su lani zabilježile gospodarski pad od procijenjenih 5,8 posto, iduće godine čeka rast od 3,9 posto, ali pod uvjetom da ne bude novih trgovinskih ratova, većih zdravstvenih i klimatskih katastrofa. Sjedinjene Države, kao u prošloj krizi, proći će bolje od Europe, s padom od 4,3 posto u prošloj, te rastom od 3,1 posto u ovoj godini. S druge strane Atlantika, članicama eurozone MMF je za prošlu godinu predvidio pad od 8,3 posto, dok ove godine vjeruje u njihov kolektivni oporavak po stopi rasta od 5,2 posto.

Europska lokomotiva

Nije novost da će u Europi najteže proći mediteranske zemlje, koje su natprosječno ovisne o turizmu i uslugama. Francuska, Italija, Španjolska prošle su godine, prema procjenama MMF-a, zabilježile rekordno srozavanje BDP-a koje se kreće od 10 do 12 posto. Hrvatskoj, koja je u turističkoj sezoni prošla s najmanjim gubicima, Fond je za prošlu godinu predvidio pad BDP-a od 9 posto, ali vjeruje u gospodarski rast naše zemlje od 6 posto u ovoj godini.

Od posljedica korone, kako rekosmo, najlakše će se oporavljati zemlje poput Kine, koje imaju snažnu industriju i raspolažu visokom tehnologijom. Zbog toga je Njemačka, kao najveća industrijska i gospodarska sila Europe, u prošloj godini bila razmjerno najmanje pogođena mjerama protiv pandemije, pa je zabilježila pad od oko 6 posto, gotovo upola manji od mediteranskih zemalja. Ove godine MMF očekuje rast njemačke ekonomije po stopi od 4,2 posto.

Tako će Njemačka, prema svemu sudeći, ponovno biti lokomotiva koja će iz krize izvlačiti sebe i cijelu Europu. Međutim, zbog istodobnog zaostajanja Italije, Španjolske, Francuske, Portugala, Grčke, pa i Hrvatske, ponovno se očekuje produbljivanje ekonomskog jaza između bogatijeg sjevera Europe i siromašnijeg juga – slično kao i nakon krize iz 2008.

Nove brige

Iako se pretpostavlja da će korona ove godine postupno jenjavati, valja imati na umu da ekonomske nevolje time neće nestajati. U životu je to obično tako: jednu brigu skineš s leđa, ali pojavi se nova. Gotovo svi ekonomisti boje se u ovoj godini povećanja nezaposlenosti te izbijanja nevolja u državnim financijama i bankama.

Države su se lani iz petnih žila upirale kako bi financijski spašavale poduzeća i radna mjesta od propasti dok je divljala korona. Banke su istodobno uvele privremene moratorije na otplatu kredita, koje poduzeća ionako ne bi mogla vraćati. Mnogi postavljaju opravdano pitanje što se će dogoditi kada se proračunska pomoć gospodarstvu postupno ugasi i kada ranjena poduzeća budu morala nastaviti rad bez državnog pojasa za spašavanje.

Nema sumnje da mnoge firme, posebno iz ugostiteljstva, uslužnih djelatnosti i turizma, neće moći nastaviti rad. Dio njih morat će se ugasiti. U SAD-u je do kraja studenoga svaki šesti restoran trajno zatvorio vrata. To znači da će sve zemlje u svijetu, posebice one koje su previše ovisne o uslugama, zabilježiti skok nezaposlenih ljudi.

Usporedno s jenjavanjem pandemije, morat će se mijenjati struktura ekonomije u korist firmi koje se bave proizvodnjom i visokom tehnologijom, a najviše će profitirati i oni koji prelaze na tzv. zeleno gospodarstvo. Vlade država, prema svemu sudeći, i sljedeće godine morat će nastaviti s financijskom potporom ugroženim poduzećima, ali tako da poticaje postupno preusmjeravaju u dijelove privrede koji imaju budućnost. O tome opširno govore brojni dužnosnici u svijetu.

Drukčije gospodarstvo

Primjerice, predsjednik američkih Federalnih pričuva (Fed) Jerome Powell posljednjih je tjedana više puta upozorio da će neke gospodarske djelatnosti iz pandemije izaći oslabljene, ili nesposobne za preživljavanje. To će otpuštene ljude prisiliti da potraže posao u novom poduzeću ili u posve novoj djelatnosti, što iziskuje državne potpore za prilagodbu novim okolnostima.

– Nećemo se vratiti u isto gospodarstvo, već ćemo doći u drukčije gospodarstvo, prognozira Powell.

– To znači da će ljudi koji su radili u uslužnim djelatnostima neko vrijeme trebati pomoć i potporu dok ne nađu posao na novim mjestima, dodao je predsjednik Feda. Štoviše, stručnjaci MMF-a otvoreno su preporučili brojnim vladama, pa i onoj u Hrvatskoj, da zemlje s »viškom kapaciteta« u turizmu i ugostiteljstvu »provode aktivno osposobljavanje i prekvalifikacije radnika u područja kao što su zeleno gospodarstvo i građevinarstvo«.

Nevolje će zahvatiti, kako rekosmo, i državne financije, jer će zbog slabijeg oporavka poduzeća i potrebe za nastavkom državne intervencije u gospodarstvu skočiti javni dugovi. Prošle godine, prema procjenama MMF-a, javni dug članica Europske unije skočio je s oko 85 na 100 posto BDP-a. Iako je takav razvoj događaja neodrživ, potpredsjednica Svjetske banke i njezina glavna ekonomistica Carmen Reinhart smatra da države u ovom trenutku moraju spašavati gospodarstvo, jer će inače doći do masovnih bankrota i masovne nezaposlenosti. Vlade stoga nemaju druge nego se jako zaduživati.

– Nalazimo se u svojevrsnom ratu. Dok bolest bjesni, što drugo možete učiniti? Najprije se trebaš pobrinuti da dobiješ rat, a onda ćeš smisliti kako vratiti dugove, dramatično je poručila Reinhart, koja vjeruje da će svjetskom gospodarstvu za oporavak od pandemije trebati otprilike pet godina. Ona smatra da kraj krize nije na vidiku i zato što će se kriza u realnom gospodarstvu, u kojem je i počela, preliti u financijski sektor, u javne financije i banke.

Tračak optimizma

Međutim, koliko god su prognoze najodgovornijih svjetskih dužnosnika sumorne, u novu godinu ipak možemo ući s tračkom optimizma.

Treba znati, naime, da se gotovo za sve nevolje u životu mogu naći rješenja. Iz povijesti je poznato da i u ekonomiji postoje isprobani i učinkoviti lijekovi za gotovo sve probleme. Primjerice, visoki dugovi mogu se smanjivati tako da ih vjerovnici djelomice otpišu, milom ili silom – uz pomoć državne financijske represije prema najbogatijima. Sve veći proračunski deficiti mogu se smanjiti i uvođenjem progresivnih poreza na dohotke imućnih osoba, što mnogim zemljama već sada predlaže MMF. Također, države mogu manjak novca osigurati i tako da jednokratno oporezuju imovinu najbogatijih pojedinaca, o čemu već javno razmišljaju politički i stručni krugovi u Argentini, Njemačkoj i nekim drugim zemljama. Međutim, hoće li se neke od radikalnih mjera zaista primijeniti, ovisit će o političkoj volji u pojedinim državama, o razvoju događaja i o dubini krize koja nam je zakucala na vrata.