Foto S. DRECHSLER
Već od samog početak priljeva stranih investicija bilo je jako malo greenfielda, odnosno onih investicija gdje bi strane kompanije došle i otvorile nove pogone, zaposlile radnike i samim tim onda pronašle izlaze na nova strana tržišta, kaže Zdeslav Šantić
Izravna strana ulaganja (FDI) u prvoj su polovici ove godine bila za oko 45 posto niža no u istom razdoblju lani, ako se isključi učinak kružnih, dakle, onih koja se poništavaju. Iznosila su na polugodišnjoj razini oko 500 milijuna eura. Budući da se znalo da će treći kvartal donijeti povećanje uslijed Adrisove prodaje TDR-a British American Tobaccou (BAT), potpredsjednik Vlade Branko Grčić brzo je krenuo »popravljati« statistiku, pribrojivši i tih 500 milijuna eura. Analitičari tu vide dva temeljna problema: prvi je što je sve to skupa malo u odnosu na prijekrizne razine, a drugi je činjenica da smo općenito previše fokusirani na iznos stranih ulaganja, a ne na njihovu strukturu, koja je pak porazna. Prije krize na razinu FDI-a su najviše utjecali privatizacijski procesi, i to banaka i telekomunikacija, dakle stranci su ulazili u te uslužne sektore i tamo mahom preuzimali već izgrađenu infrastrukturu, a ne stvarali dodanu vrijednost. Nakon krize, na kretanje FDI-a pak najviše utječe hoće li te iste banke više ili manje dividende povući u svoje matice ili zadržati ovdje. Na tom tragu navodno i jesu oscilacije koje su se desile u prvom polugodištu. Sada se pak najavljuje novi val privatizacije državnih tvrtki, što podržavaju i SDP i HDZ, a razlozi su nažalost fiskalne prirode. Onda će se opet sve to ubrojiti u FDI, no greenfield investicije, otkad nam je tržišnog gospodarstva, općenito izostaju. To su investicije kod kojih se kreće od temelja: grade se i otvaraju pogoni i tvornice, te zapošljavaju ljudi.
Banke i telekomunikacije
Strana ulaganja bi, u teoriji, kaže guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić , trebala biti ključan faktor povećanja konkurentnosti neke zemlje. Ona pomažu prijenosu znanja na domaća poduzeća. Multinacionalne kompanije integriraju domaća poduzeća u globalne proizvodne lance. No, gdje smo tu mi?
– Usporedimo li Hrvatsku sa zemljama srednje i istočne Europe, možemo reći da su one bile izrazito uspješne u privlačenju inozemnih izravnih ulaganja u proizvodne i izvozno usmjerene grane, dok je u Hrvatskoj pak znatan dio priljeva ulaganja ostvaren u neizvoznim djelatnostima, poput financijskog posredovanja, trgovine, poslovanja nekretninama i telekomunikacijama, poručio je guverner.
Šantić: Nemaju turizam pa su motiviraniji
Čini se dakle da se ne možemo uključiti u globalnu podjelu rada. Pitanje je zašto. Analitičar Splitske banke Zdeslav Šantić smatra pogrešnim to što je kod nas fokus isključivo na visini stranih ulaganja.
– Čak sad možemo očekivati da će u trećem tromjesečju strana ulaganja porasti radi ove Adrisove transakcije, međutim to neće donijeti neku značajniju promjenu niti poboljšanje za hrvatsko gospodarstvo što se tiče rasta zaposlenosti ili otvaranja novih kapaciteta, konkretan je Šantić. Pozornost, kaže, treba obratiti na strukturu.
– Već od samog početak priljeva stranih investicija bilo je jako malo greenfielda, odnosno onih investicija gdje bi strane kompanije došle i otvorile nove pogone, zaposlile radnike i samim tim onda pronašle izlaze na nova strana tržišta. To jasno ukazuje da Hrvatska nije povoljno poslovno okruženje, odnosno nitko Hrvatsku ne vidi kao poslovno okruženje gdje bi bio sposoban proizvoditi po uvjetima konkurentnim za izvoz. Naše slabosti su: nepovoljan omjer cijene rada i produktivnosti, kaže Šantić. To se, veli, odnosi na visoke doprinose i činjenicu da određenih zanimanja nemamo dovoljno, a problem je i slaba mobilnost radne snage.
– Drugi problem su učestale izmjene zakonskih i poreznih propisa što nepovoljno djeluje na investitore. Visoke su i administrativne barijere pogotovo na lokalnoj razini, i pitanje je mogu li se one riješiti bez ukupne reforme teritorijalnog ustroja Hrvatske, napominje Šantić.
Kreativniji, ali zaostajemo znanjem
Vujčić je u sklopu strukturnih reformi spominjao da nam treba i reforma obrazovanja. Imamo li dovoljno kadrova, stalno govorimo da smo skupi, ali pametni, no je li to uistinu tako, pitamo.
– Nažalost, međunarodno usporedivi rezultati govore da u razini znanja zaostajemo za prosjekom EU. No, ipak mi u Hrvatskoj imamo neke druge prednosti. Možemo reći da su Hrvati kreativniji od drugih pa ima potencijala da se neke poslovne aktivnosti ovdje razviju uspješno. No, suočavamo se i s nepovoljnim demografskim trendovima, i ako se već smanjuje brojnost radne snage, onda, jasno, moramo povećati njenu kvalitetu, odgovara Šantić. Na primjedbu da kreće novi privatizacijski val, što su opet samo preuzimanja postojećeg, Šantić odgovara da bi privatizaciju ipak gledao u širem kontekstu.
– Ona je nužna ne samo zbog povećanja izvanrednih prihoda proračuna, nego i zato jer vidimo da političari već dugo bezuspješno restrukturiraju javni sektor. Moramo biti svjesni da su poduzeća u državnom vlasništvu nedovoljno efikasna, ne posluje ih većina po tržišnim principima, a s obzirom na njihov visok udio u gospodarskoj aktivnosti, negativno djeluju na ukupnu efikasnost gospodarstva. Ta se pak neefikasnost plaća kroz monopolistički položaj i razne parafiskalne namete, misli Šantić.
Na pitanje, u kojim sektorima, ako ikad budu došle, možemo najprije očekivati greenfield investicije, jer uvijek govorimo samo o turizmu, Šantić kaže: Ključnu ulogu će u tom roku imati privatizacijski procesi, odnosno odluke vlasti što će privatizirati. No, nije izgledno da će se kod nas otvoriti neka velika tvornica kao što su se u ona zlatna vremena otvarale u Češkoj i Slovačkoj, ali moglo bi se desiti da strani investitori uđu u mala i srednja poduzeća koja pokazuju potrebnu razinu efikasnosti i mogućnosti izvoza, zaključuje Šantić.
