RIJEKA U V-krivulju oporavka, koja uključuje brzi i nagli rast gospodarstva nakon prethodnog strmog pada, čini se da malo tko više vjeruje. Epidemiološka situacija ponovno se pogoršava, te postaje ključni faktor koji ekonomiju raslojava na onaj njen dio koji može funkcionirati u “novom normalnom”, zbog svojih specifičnosti ili jer se odmah prilagodio, i na onaj dio koji to ne može i koji će stoga i dalje trebati državnu pomoć da bi se sačuvala radna mjesta.

Govori se stoga sve više o tzv. K-krivulji oporavka, gdje se ekonomija razdvaja na one sektore koji su se oporavili vrlo brzo, ili pak nisu ni pali nego su u krizi još doživjeli i prosperitet, te na sektore koji gube bitku u pokušaju suživota s epidemiološkim mjerama, čekajući bolje dane, nadajući se povratku na “staru normalu”. Te dvije grupe sektora sada divergiraju, razdvajaju se. Dolazi do raslojavanja koje je toliko jako da se čini da epidemiološki, zdravstveni okvir diktira sada sve više i samu strukturu ekonomije. Gotovo da ga se više i ne može tretirati kao nešto privremeno, ekscesno, nešto što “samo” treba prebroditi pa će se sve vratiti staro, već sve više djeluje poput putokaza koji treba slijediti jer sve ovo skupa nema namjeru završiti tako brzo.

Nedavno je guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić, vezano za recesiju u koju tonemo, kazao da je najgore prošlo jer što može biti gore od lockdowna. No, sada je, nakon najnovijeg pogoršanja epidemiološke situacije, jasno da će novih restrikcija biti. Prognoze oko pada BDP-a se, nakon optimistične epizode, opet pogoršavaju. Rađa se nova neizvjesnost, a kako je fiskalni kapacitet dobrim dijelom potrošen, ravnotežu između epidemiološkog i ekonomskog faktora sve je teže uspostaviti. Sve to zapravo samo zaoštrava hod po spomenutoj K-krivulji koja se, ispada tako, i ne treba tumačiti samo kao krivulja oporavka jer za neke oporavka tako skoro – nema ili je on krajnje neizvjestan. Stvara se neka nova paradigma, novi smjer ekonomije, u uvjetima koji su krajnje neobični i koje nitko nije mogao predvidjeti.

Usluge pogođene

Na pitanje o oporavku gospodarstva, Vujčić je nedavno novinarima kazao da je s obzirom na strukturu hrvatske ekonomije, onakvu s kakvom smo u krizu ušli, stanje još i dobro, a ono što vidimo, dodao je, je da je došlo do bitne razlike u tome kako je pandemija utjecala na različite sektore. Tako se sektor industrije u sedmom mjesecu vratio na razinu veću od predrizne, sektor građevinarstva je skoro na razini prije krize, ali je sektor usluga i dalje znatno ispod.

– To jasno odražava da epidemiološke mjere vrlo različito utječu na različite sektore gospodarstva što čini ovu krizu različitom od drugih koje smo prije imali prilike vidjeli. Nikad nismo imali ovako različiti utjecaj krize na različite sektore nego bi se više-manje oni kretali zajedno, potvrdio je i Vujčić. Na pitanje koji su to sektori koji rastu, a koji tonu, naveo je da imamo sektore koji u ovom trenutku rade bolje nego 2019., poput sektora telekomunikacija ili IT sektora. Imamo i one, ponovio je, koji su se praktički već vratili na prijekriznu razinu, a to su industrija i građevinarstvo, dok će sektoru usluga, prvenstveno hotelijerskom, potom posluživanju hrane, pića, dakle onima koji su najviše pogođeni epidemiološkim mjerama, trebati duže vrijeme da se oporave.

– Za one industrije, odnosno poduzeća, čije je poslovanje izrazito sezonalno, poput turizma, morat ćemo čekati do iduće godine da se oporave, jer se to sigurno neće u zimu događati, rekao je Vujčić, ogradivši se da je teško reći hoće li se do i tada kraja oporaviti.

Alen Kovač, direktor Ureda za ekonomska istraživanja Erste banke, također kaže da je već neko vrijeme izvjesno kako se neće ostvariti tzv. scenarij ‘V’ oporavka.

– Premda će pad u većini EU-zemalja ove godine biti nešto plići nego što se očekivalo odmah po izbijanju krize, postaje sve jasnije kako će za potpuni oporavak biti potrebno pričekati još barem dvije godine. Naša su očekivanja kako će eurozona zabilježiti pad od 7,6 posto ove godine, koji bi trebao pratiti oporavak od 5,4 posto u sljedećoj godini. Očekivanja za domaću ekonomiju tek su nešto lošija, poglavito kao posljedica veće ovisnosti o nepovoljno pogođenom sektoru turizma. Tako očekujemo pad BDP-a oko razine od 9 posto te oporavak nešto iznad 5 posto u 2021. Dolazak hladnijih mjeseci svakako bi mogao pogoršati epidemiološku sliku, međutim zatvaranja kakvima smo svjedočili tokom proljetnih mjeseci trenutno se ne čine izglednima, uz relativno snažan konsenzus oko toga unutar EU-a, kaže Kovač.

Nedvojbeno je, veli, kako je sektor usluga zbog svojih karakteristika, prije svega neposrednog kontakta s potrošačima, jače pogođen.

– Isto potvrđuju i nedavno objavljeni podaci poslovnog sentimenta koje provodi IFO institut. Naime, indeks koji bilježi očekivanja za sektor usluga je ponovno zabilježio pad u rujnu, nakon četiri mjeseca rasta, dok istovremeno ohrabruje značajan porast očekivanja vezan uz prerađivačku industriju. Svojevrsno razdvajanje kojem svjedočimo sugerira kako će većina fiskalnih potpora države u razdoblju pred nama biti usmjerena upravo prema sektoru usluga, s ciljem očuvanja radnih mjesta. U tom kontekstu, ne očekujemo značajnije turbulencije, ali epidemiološka slika će svakako utjecati na izglede da pad bude nešto veći ili manji od spomenutih 9 posto, zaključuje Kovač.

Spas u EU-sredstvima

Ekonomski analitičar Velimir Šonje na svom blogu Ekonomski Lab (arhivanalitika.hr) također podvlači da “nitko više ne sanja o,V-oporavku’ brzoga tipa.”

– Desni krak V-a je položeniji, a neki pričaju o K-oporavku u kojem se sektori snažno odvajaju; dok se jedni (npr. ICT, građevinarstvo) kreću po sjeveroistočnom kraku K-a, drugi sektori idu po jugoistočnom kraku. Prije bih rekao da će oporavak u nekim zemljama (kao u SAD-u nakon 2009.) biti razmjerno brz, nalik V-u, dok će oporavak u nekim drugim zemljama u jednom trenutku biti zakočen zbog strukturnih slabosti ili nesretnih okolnosti, kao što je bio slučaj u EU, a posebno u Grčkoj, Hrvatskoj i Italiji, navodi Šonje. Na svom blogu Šonje veli da je Hrvatska kandidat za oba scenarija. Spominje se tu čak i “mogućnost da Hrvatska još jednom zaglavi u dugotrajnijoj recesiji.”

No, na naše pitanje, što je dakle ipak izglednije i može li nam se ponoviti da, kao nakon krize 2008., godinama tavorimo u recesiji, Šonje ipak kaže da “ne misli da će se ponoviti razdoblje 2009. do 2014. jer je očekivani priljev sredstava EU toliko velik da će biti dovoljan da pomogne oporavak nakon koronakrize.”

– Da tih sredstava nema, vlastite slabosti bi nas inače mogle dovesti u situaciju da se ponovi scenarij iz prošle krize, poručuje Šonje.