Europski izvoznici strahuju od novih carina od 30 posto koje je od 1. kolovoza najavila američka administracija. No, uz to što bi njihova roba na američkom tržištu mogla drastično poskupjeti zbog carina, kao prijetnju svojoj konkurentnosti vide i tečaj, odnosno jačanje eura prema dolaru.

Kada jača valuta izvoza, u ovom slučaju euro, tada roba u toj valuti postaje skuplja za zemlju uvoznicu. Isti efekt imaju i carine, koje su već dijelom uvedene, a ako bi se realizirala ova stopa od 30 posto, za što se mnogi još uvijek nadaju da ipak neće, s obzirom na promjenjivost odluka koje stižu iz SAD-a, to bi praktički zakočilo razmjenu dva valutna područja.

Najviše bi carinama kojima opet prijeti američki predsjednik Donald Trump bila pogođena Njemačka (autoindustrija), ali i Francuska i Italija, koje mahom izvoze prehrambene proizvode i kojima je tržište SAD-a među ključnima. Tako je nedavno upravo predstavnik udruge talijanske industrije Emanuele Orsini rekao da izvoz EU-a u SAD već trpi zbog jačanja eura prema dolaru i zapravo može tolerirati samo nultu carinsku stopu (a kamoli će ovu od 30 posto, op.a.).

Mogući gubici

Pravi je problem, kazao je Orsini, što trenutno, uz uteg carina, u obzir moraju uzeti i tečaj. Jeftiniji dolar, kaže, sam je po sebi svojevrsna »najviša carina« pa bi se još i uvođenjem ovolikih carina stvari otele kontroli.

Gubici talijanske industrije brojili bi se u milijardama eura budu li uvedene i dodatne carine, a uz ovakva tečajna kretanja. Europska unija priprema protumjere, što znači da bi se kao odgovor uvele carine na američke proizvode, a to pak prijeti dizanjem cijena u EU-u.

Analitičari HUP-a u Fokusu tjedna ukazuju na to da »prijetnje novih carina iz SAD-a stižu unatoč pozitivnim signalima iz pregovora između EU-a i SAD-a, dodatno podržanima dogovorenim povećanjem izdataka za obranu«.

Carine od 30 posto trebale bi, kažu, zamijeniti recipročne carine od 10 posto na snazi zadnja tri mjeseca.

– Iako nije precizirana cijela lista proizvoda, sredinom srpnja objavljena je preliminarna verzija koja uključuje zrakoplove i njihove dijelove, automobile, alkoholna pića (vino, pivo, žestoka pića), parfeme, luksuzne artikle te prehrambene proizvode poput sira, maslinovog ulja i čokolade.

Dio carina mogao bi biti ciljan prema određenim članicama EU-a, ovisno o tijeku pregovora. Ti proizvodi čine oko 60 posto ukupnog izvoza EU-a u SAD, pa bi učinak mogao biti znatan, navodi se u HUP-ovim analizama koje između ostalog zaključuju da je, »ako se carine od 30 posto zaista uvedu i ostanu na snazi, moguće da će doći do blage recesije u EU-u zbog smanjene vanjske potražnje, pada povjerenja, investicija i zapošljavanja«.

Što se tiče tečaja, koji također sada ide u prilog američkom izvozu, on se već neko vrijeme drži na 1,16 dolara za jedan euro (bio je i na 1,18), što je razina na koju je dolar potonuo tijekom ove godine, pogotovo nakon carina i retorike koja ih prati.

S obzirom na nepredvidivost te politike i nejasne ciljeve, povjerenje u dolar je palo, pa je valuta oslabjela, unatoč činjenici da američka ekonomija relativno dobro stoji, te unatoč činjenici da Federal Reserve nije rezao ključne kamatne stope. No, ispada da je sve to još i pomoglo američkim, a odmoglo europskim izvoznicima.

Konkurencija dolaru

Tečaj je tržišna kategorija i nitko ne želi prejudicirati. Ovisi i o potezima središnjih banaka, no, čini se, ne ključno. Europska središnja banka donedavno je naime rezala ključne stope, što je trebalo vršiti pritisak na slabljenje eura, no to se nije dogodilo.

Činila je to jer je računala da je otklonila najveću opasnost – inflaciju, te želeći potaknuti rast. Unatoč tome, euro je jačao. Sada prognoze analitičara idu u pravcu da će se s rezovima stati.

Na skoroj sjednici očekuje se da će ECB ključne stope ostaviti na sadašnjim razinama od oko 2 posto. Slične poruke slane su i s vrha ECB-a.

S druge strane Atlantika, Trump već neko vrijeme radi pritisak na predsjednika Federal Reservea Jeromea Powella da i on počne spuštati ključne stope kako bi potaknuo rast.

Powell to odbija jer se boji inflatornog pritiska uslijed Trumpovih carina, i to je jasno i rekao. Zato je navukao bijes te se spekuliralo o njegovoj smjeni.

No, Trump je zasad izgleda ipak odustao od Powellove smjene, jer bi to samo po sebi vjerojatno povećalo rizik u očima investitora.

Kako sada stvari stoje, ne očekuje se još rezanje ključnih stopa u SAD-u, barem ne sada u srpnju. Jesen je druga priča.

To bi značilo, ako ECB s rezovima prestane (stope do daljnjeg ostanu na 2, odnosno 2,15 i 2,40 posto), a Fed krene (sa sadašnjih 4,25 i 4,50), da će se trendovi okrenuti, a stope početi približavati.

No, kao i do sada, veći utjecaj na tečaj mogla bi imati šira ekonomska politika, prije svega razvoj situacije s kretanjem carina i općenito percepcija ulagača o tome koje je monetarno područje ekonomski, ali i politički stabilnije.

Euro se naime dijelom želi i reputacijski nametnuti kao konkurencija dolaru kao rezervne svjetske valute. No, to ima cijenu koju plaćaju izvoznici.

Što se tiče hrvatskog izvoza u SAD, on je mali, a u onom dijelu u kojem postoji – nije toliko cjenovno elastičan (farmaceutika, IT).

Carine nas dakle ne bi trebale bitno pogoditi, no ako pogode eurozonu, onda će posredno pogoditi naše izvoznike, jer će pogoditi njihove kupce u Njemačkoj, Italiji i drugim našim važnim trgovinskim partnerima.

Raste inflacija, a HNB koči potrošnju

ECB bi, prema zadnjim signalima iz te banke, mogao prestati s rezovima ključnih stopa jer računa da inflacija više nije tolika prijetnja. No, u Hrvatskoj – sve suprotno.

Kod nas inflacija raste uslijed sezone koja diže cijene hrane i usluga. Trend pada ključnih kamata još se nije do kraja ni prenio na naše kredite, a HNB je od 1. srpnja počeo kočiti banke u odobravanju kredita, budući da su se građani, uslijed rasta plaća, snažno zaduživali protekle dvije godine.

U eurozoni su pak sve činili da ih potaknu da počnu trošiti. HNB, iako je izgubio monetarnu suverenost, tako vodi vlastitu makroprudencijalnu politiku.