Nameće se pitanje gdje je razlika u novcu koji je iz državnog proračuna isplaćen MiD-u od početka prošle godine? Među zaposlenima kruže glasine da je određena svota novca uplaćena jednom od vjerovnika, no to su opet samo grube špekulacije ...
RIJEKA » Riječki »Motori i dizalice« na korak su od stečaja i propasti. U ovoj tvornici brodskih motora, najvećoj u Hrvatskoj, već se više od godinu dana nije odradio neki značajniji posao, a 218 radnika, koliko ih je zadržano u MiD-ovim pogonima, ponovno ulazi u drugi mjesec kako nisu vidjeli plaću. S onim manjim poslovima koji su u međuvremenu odrađeni, kao što je par dizalica, ova tvornica teško da bi radnicima sama mogla osigurati dvije mjesečne plaće, i to u optimističnijoj varijanti.
Predstečajna nagodba MiD-a traje već godinu dana, a zbog žalbe Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP) kojom se traži njezino poništenje krajnje je neizvjesno kakav će biti ishod na Visokom trgovačkom sudu. U žalbi se na račun direktora MiD-a Kristijana Cvjetovića, koji je na tu funkciju došao iz bivšeg AUDIO-a, iznosi ozbiljna optužba da je u ime AUDIO-a u postupku predstečajne nagodbe preuzeo financijske obveze za koje nije imao potrebna ovlaštenja. Odnosi se to na obvezu dokapitalizacije ove tvornice u iznosu od oko 100 milijuna kuna, kao da će AUDIO namiriti troškove vjerovničkih potraživanja u iznosu od oko 50 milijuna kuna.
Naime, MiD je u postupak predstečajne nagodbe ušao sa 154 milijuna kuna utvrđenih potraživanja, a vjerovnici su se usuglasili da im se otpiše 70 posto. Kad kažemo vjerovnici, tu u prvi plan dolazi dugogodišnji MiD-ov poslovni partner i licencodavac, finska Wartsila s obzirom na to da su njihova potraživanja u ukupnoj masi sama činila oko 100 milijuna kuna.
Iskazivanje interesa
Nakon što je CERP koncem siječnja uložio žalbu, između ostalog navodeći i da Ministarstvo financija nije nikad dostavilo traženo očitovanje na Plan financijskog restrukturiranja MiD-a, zbog čega Plan nije prošao ni propisanu proceduru kod Europske komisije koja bi ga trebala odobriti, ništa se nije dogodilo. Cvjetović i dalje vodi MiD, a CERP je ispotiha raspisao javni poziv za iskazivanje interesa i za ovo bivše trećemajsko društvo, baš kao da su svi računi u ovoj tvrtki podvedeni pod crtu i sad je, eto, vrijeme da se prepusti novom vlasniku. S koliko se ozbiljnosti pristupilo ovom zadatku, svjedoči i činjenica da je javni poziv bio otvoren petnaest dana. Premda su postojale informacije da se do 7. svibnja, dokad je bio rok, nije javio nitko, iz CERP-a smo službeno obaviješteni kako su za MiD zaprimili pisma namjere, ali uobičajeno njihovoj praksi bez ikakvih drugih detalja. Toliko o uvedenoj transparentnosti kod prodaje državne imovine.
Moglo bi se postaviti pitanje jesu li bivši radnici »MiD-a« prevareni od strane Uprave, ali i svojih sindikata, poglavito onog većinskog, Sindikata metalaca? Jer, kako objasniti činjenicu da su odmah nakon što je prošao val otkaza ujesen prošle godine u ovoj tvornici dva tamošnja sindikata i Uprava potpisali novi Kolektivni ugovor, s gotovo istim pravima i obvezama kao što je to bilo i u prethodnom, pa tako otpremnine nisu smanjene, već su još jednom potvrđene na iznos od 6.400 kuna po godini staža.
Za MiD je definitivno jedina slamka spasa neki novi vlasnik, pod uvjetom da ima poštene namjere s obzirom na to da su se država i ljudi kojima je posao da o tome vode računa još jednom pokazali kao katastrofalni gospodari. U posljednjih godinu dana u MiD je iz državnog proračuna utrošeno nešto više od 62 milijuna kuna. A što je za taj nemali novac učinjeno u restrukturiranju i pokušaju ozdravljenja firme? Praktički ništa. Kupljeno je novo službeno vozilo, Ford Mondeo, popravljeno je krovište na jednoj hali te izvršeno kabliranje radi odvajanja informatičkog sustava od nekadašnje matice, Brodogradilišta »3. maj«. Istina, ako ne računamo ove dvije plaće koje im ponovno kasne, radnici su dobivali plaće kroz sve to vrijeme, a na »povuci-potegni« i sa zakašnjenjem isplaćene su otpremnine za 104 »midovca« koji su proglašeni tehnološkim viškom.
Uzmi ili ostavi
Pritom su otpremine bile daleko manje od onog što je bilo predviđeno Kolektivnim ugovorom i od onog što je Uljanik odlučio platiti radnicima u brodogradilištu. Umjesto 6.400 kuna po godini staža, »midovcima« je, kao i njihovim kolegama u matuljskom TIBO-u, država to prepolovila na 3.200 kuna, a i to do maksimalnog iznosa od 75.000 kuna. Pristup »uzmi ili ostavi« Uprava MiD-a mogla je zauzeti zbog činjenice da je Kolektivni ugovor bio pred istjecanjem, pa je dobar dio ljudi potpisao poslovno-uvjetovane otkaze u strahu da ne spadnu na »golih« šest bruto plaća. Spomenut ćemo da je u Planu operativnog restrukturiranja »Motora i dizalica«, s kojom je pokrenut postupak predstečajne nagodbe i kojeg je izradio još bivši direktor Igor Stanković, radnicima predviđena isplata otpremnina u punom iznosu.
Na otpremnine je tako, od predviđenih 21 milijuna kuna, na kraju isplaćeno ne više od 8 milijuna. Bivši direktor Stanković u svojem je programu restrukturiranja projicirao godišnje troškove poslovanja MiD-a, iz kojih ispada da na ukupne bruto plaće svih nekada 346 zaposlenih u ovoj tvornici godišnje treba blizu 32 milijuna kuna, dok s 205 radnika ti godišnji troškovi padaju na 18 milijuna kuna.
Otišlo stotinjak radnika
Nameće se, stoga, pitanje gdje je razlika u novcu koji je iz državnog proračuna isplaćen MiD-u od početka prošle godine? Ako se ima u vidu da je stotinjak »midovaca« otišlo iz tvrtke u listopadu i studenom prošle godine, ukupna suma plaća smanjuje se na ispod 30 milijuna, a do siječnja je iz CERP-a MiD-u isplaćeno 52 milijuna kuna. Ako se zbroji novac potrošen na informatizaciju, krovište i službeno vozilo, teško da taj dio premašuje milijun kuna. Čak i pod uvjetom da su kroz sve to vrijeme u MiD-u uredno podmirivali sve ostale troškove, poput energenata, komunalne naknade – što je veliko pitanje – i nadalje ostaje jedan prilično velik iznos nepokriven, za kojeg je nejasno gdje je i za što utrošen. Osim toga, u tvornici su se obavljali neki manji poslovi koji su, opet, nosili nekakav novac, istina, ne velik, ali opet dovoljan za pokriće jednog dijela troškova. Među zaposlenima u ovoj tvornici kruže glasine da je određena svota novca uplaćena jednom od vjerovnika, no to su opet samo grube špekulacije za koje zasad nema potvrde.
Treba podsjetiti da je novih deset milijuna, pored već tih 52 milijuna kuna, CERP isplatio u travnju ove godine, za isplatu već spomenutih otpremnina i dvije zaostale plaće »midovcima«. Ovog puta taj novac nije išao na račun MiD-a, već direktno na račune radnika.
Nakon podužeg vremena, na naš poziv ovih se dana javio Kristijan Cvjetović. No, jedino o čemu se izjasnio od naših pitanja bilo je da u CERP-u imaju kompletan uvid u dokumentaciju i plaćanja te da je sav novac predviđen za restrukturiranje riječke tvornice brodskih motora utrošen strogo namjenski.
