RIJEKA – Hrvatska je ušla u europski tečajni mehanizam (ERM II), euro bismo najranije mogli uvesti već 2023. godine, a sada je najbitnije pokrenuti investicije i gospodarski rast kako bi se fiskalni parametri što prije ponovno popravili i uskladili s traženima. Situacija s koronavirusom utječe naravno negativno na ekonomska kretanja, no unatoč tome za sada nije uspjela poremetiti put Hrvatske u eurozonu.

Tek sada međutim prethodi pravi izazov novoj Vladi da dokaže da se i realno – BDP-om, zaposlenošću, standardom – možemo približiti europodručju. Središnji paritet hrvatske kune utvrđen je na 7,53450 kuna za jedan euro, što je aktualni tržišni tečaj, te nije iznenadio.

Marijana Ivanov s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu misli da je paritetni tečaj dobro odabran, jer je u skladu s tržišnim kretanjima, a i povijesno odražava 20-godišnji prosjek kretanja tečaja kune prema euru.

– U tom razdoblju prošli smo i razdoblja suficita i razdoblja deficita na tekućem računu bilance plaćanja, ovo je neki prosjek, pa se može govoriti o ravnotežnom tečaju. Ovaj je tečaj i nešto viši od tipičnog sezonskog tečaja, kada je kuna obično malo jača nego u ostatku godine. Kako ni ova godina ni ova sezona nisu tipične, sada to nije slučaj, odnosno tečaj je nešto slabiji, čime zapravo odabrana razina tečaja odražava bolje i zimski i ljetni period. Sve to onda olakšava središnjoj banci da tečaj, kao što i nalaže ovaj tečajni mehanizam, lakše održava unutar intervencijskih točaka. Jer, što je paritet više u skladu s tržišnim kretanjima, to je manje potrebe za nekim značajnijim intervencijama, odnosno bitnim trošenjem deviznih rezervi.

No, gotovo je sigurno da će raspon oscilacija biti puno manji od standardnih plus/minus 15 posto, i zato što je i do sada HNB vodio politiku stabilnog tečaja, ali i zato što u ovom tečajnom mehanizmu središnje banke tečaju obično ne dopuštaju niti da oscilira više 1 posto. Očekuje se dakle i puni uži raspon oscilacija, odnosno – još stabilnija kuna, kaže Ivanov.

Uski raspon

Pojašnjava da ovaj paritet ne mora biti i konačni tečaj konverzije po kojem će Hrvatska kunu naposlijetku i zamijeniti za euro, što bi se moglo desiti za najmanje dvije godine.
– Ovo je predloženi ravnotežni tečaj, no ako bi se vidjelo da postoje značajniji tržišni pritisci u smjeru aprecijacije, onda bi se konverzijski tečaj mogao i revidirati na niže, kao što je primjerice bio slučaj u Slovačkoj, gdje je paritet u ERM2, pokazalo se, bio podcijenjen, te je naknadno korigiran. Slovačka je uvela euro uz znatno jači tečaj no ga je branila u tečajnom mehanizmu. S druge strane, 7,53 je praktično najslabija razina kune uz koju bi se mogao uvesti euro, budući da značajne oscilacije u pravcu deprecijacije kada je riječ o konačnom konverzijskom tečaju nisu tolerirane. No, najvjerojatnije se to kod nas neće desiti. HNB je i do sada pokazao da je spreman kontrolirati veće oscilacije, one su i do sada bile minimalne, na plus/minus 4 posto, dakle daleko ispod 15 posto, a tako će biti i dalje. Stabilnost cijena i dalje je međutim temeljni cilj HNB-a, podržavan ECB-ovom politikom, odnosno, intervencija na interventnoj točki bila bi neobavezna jedino i samo ako bi se njome narušavala stabilnost cijena, tumači Ivanov.

Marijana Ivanov / Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Kada bi pak i bilo nekih jačih oscilacija, priskočio bi ECB.

– Za hrvatske građane koji otplaćuju kredite uz valutnu klauzulu u eurima to što smo ušli u europski tečajni mehanizam znači da će im valutni rizik biti još manji jer će se središnja banka nastojati držati vrlo uskog raspona tečaja. Dakle, njihove mjesečne rate biti će još manje podložne promjenama. Osim toga, i kamatne stope će nastaviti konvergirati prema prosjeku europodručja, što uz sadašnje trendove znači da bi mogle dalje nastaviti padati. Za izvoznike je i bolje da je paritet postavljen nešto više, dok je za dužnike s klauzulom u eurima, pa i samu državu koja otplaćuje dug nominiran u stranoj valuti, ova razina pariteta nešto nepovoljnija, no govorimo o minimalnim razlikama, koje su u skladu s tržišnim kretanjima, pa onda i primjerenije trenutku, ističe Ivanov. Nadalje, kaže, sada smo manje izloženi riziku većih gospodarskih poremećaja. U slučaju izbijanja, primjerice, neke financijske krize, u pomoć bi priskočila Europska središnja banka. Vezano za ulazak u bankovnu uniju, u slučaju nekog poremećaja u sistemski važnim bankama, aktivirao bi se sanacijski mehanizam ECB-a, nabraja Ivanov.

Budući da je paritet 7,53 kune za euro očito gornji plafon za uvođenje eura, ako bi se tržišni tečaj spuštao niže, to bi moglo izazvati određene špekulacije da se sada kupi jeftiniji euro a kasnije skuplje konvertira, no Ivanov tumači da je kuna i do sada oscilirala u tim rasponima, pa se niti može govoriti o nekim potencijalnim zaradama, niti je, kaže, uputno poticati takvo razmišljanje.

Doba razuma

Nadalje, jednokratni cjenovni udar je, kaže, moguć, prilikom samog uvođenja eura, ali kako je rekao i ministar financija, i to se može kontrolirati, odnosno kompenzirati kroz fiskalnu politiku, stopama PDV-a ili, još lakše, trošarinama. Puno je i na potrošačima, neka prate cijene, koje će i prije ulaksa u eurozonu i neposredno nakon, biti izražene dvojako – u kunama i eurima. Treba sve preračunati, te bojkotirati, odnosno izbjegavati one koji bi na tome htjeti zaraditi, ističe Ivanov. Naglašava da je Hrvatska, bez obzira na koronu, gospodarski pad i sve ostalo, već neko vrijeme u razdoblju u kojem se više no ikada rukovodimo razumom.

– Napokon u Hrvatskoj imamo doba razuma, imamo razumne odluke Vlade i razumne ekonomske politike, i fiskalnu i monetarnu, ali i političku stabilnost koja sada omogućava da se dalje radi i nastavi u tom pravcu. Najbitnije je sada potaknuti rast, u pravcu razvoja zelene i digitalne ekonomije, što podupire i EU. ERM2 i bankovna unija su pak jamac daljnje financijske stabilnosti. Vjerujem da ćemo od strane EU-a i dalje dobivati podršku. I njima je u interesu da budemo bolji, da doprinesemo. I zato sam optimist, zaključuje Ivanov.