"Ključ" uspjeha?

Kako su se poslodavci u turizmu doveli u situaciju da im sezona ovisi o uvozu radnika iz Filipina i Nepala

Alenka Juričić Bukarica

Foto Marko Gracin

Foto Marko Gracin

Gdje je nestao čovjek? Gospodarska djelatnost o kojoj uvelike ovisi imidž zemlje bez najvažnije karike.



Kako radnika nema, poslodavci ih uvoze, i to već i iz Filipina, Južne Amerike, Nepala… Upravo potonji je čini se postao prilično zanimljiv bazen radne snage za domaći turizam. No, radnici bez kvalifikacija ili s niskom stručnom spremom, bez znanja jezika, mogu raditi tek na najjednostavnijim poslovima.


A i tu ima svakakvih situacija. Jednu banalnu, ali dosta ilustrativnu, ispričala nam je Marina Cvitić, predsjednica Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije (SIKD).


Naime, u jednoj turističkoj tvrtki su manjak djelatnika, uz ostalo, čistačica i sobarica, pokušali namaknuti radnicima iz Nepala. Ljudi su doputovali i trebalo ih je obučiti što će i kako raditi.




Glavna domaćica tako je u svoj resor dobila nekoliko čistačica i krenula pokazivati što se i kako treba čistiti. Jasno to je uključivalo i korištenje usisavača.


No, kada je uključila usisavač, jedna od novih radnica se – prepala jer očito usisavač vidi prvi put. Da svakodnevicu u turizmu čine doista svakakve situacije pokazuje i ovaj slučaj, koji je još uvijek, srećom, izuzetak.


Iako je svima jasno da je ove godine situacija s kadrom eskalirala pa ugostitelji usred sezone ostaju bez konobara ili kuhara, u objektima rade sami vlasnici kako bi se skrpali, ljudi u hotelima odrađuju i poslove na radnim mjestima koja nisu popunjena.


»Čovjek je ključ uspjeha u turizmu« akcija je Hrvatske turističke zajednice, koja je godinama u prvi plan stavljala i stavlja one koji su na svojim leđima iznijeli sezonu: kuhare, konobare, recepcionare, sobarice, turističke vodiče, djelatnike agencija…


Ambasadori destinacije


Ta je akcija naglašavala upravo važnost personala za ukupan doživljaj destinacije. Ljudi su ti s kojima gost dolazi u kontakt i koji su onaj »jezičac na vagi« koji će presuditi je li odmor bio »top« ili »flop«.


Ljudi su oni koji su u direktnom dodiru s gostima i zapravo ambasadori određene destinacije i zemlje. ​Nerijetko se može čuti kako taj identitet destinacije gostima najbolje mogu predstaviti upravo domaći ljudi.


No, njih je sve manje i sve ih manje želi raditi bilo u turizmu, bilo u Hrvatskoj. Ali nije to problem samo Hrvatske, Austrijanci se žale da im trenutno nedostaje 35.000 radnika u turizmu, za radnom snagom vape i Grci…


Na stanje u turizmu po pitanju kadrova osvrnula se proteklog tjedna Marina​ Cvitić navodeći kako je, nažalost, činjenica da su se poslodavci u turizmu dugogodišnjom lošom kadrovskom politikom doveli u situaciju da ovise o stranim radnicima, a mnogi od tih stranih radnika nikada nisu vidjeli hotel ili neki ugostiteljski objekt.


– Mnogi ne samo da ne govore naš jezik, već ne govore niti jedan strani jezik, pa takav radnik ne samo da ne može komunicirati s gostima, oni ne mogu komunicirati ni s našim radnicima koji imaju problem da ih se uhoda u posao.


Od takvih radnika mi očekujemo kvalitetu? Tužno na što se sveo naš turizam. Od prepoznatljive kvalitete domicilnih radnika, koji su gostima znali pružiti doživljaj, koji su ih mogli upoznati s našom kulturom, običajima, našom povijesti i znamenitostima, došli smo do toga da imamo radnike koji su jednostavno zalutali u potrazi za boljim životom u Hrvatsku i ovu djelatnost.


Nisu znali zadržati domicilne radnike, koji su bili ključ uspjeha u turizmu, već su ih svojim ponašanjem otjerali tamo gdje ih više cijene i više plaćaju, kazala je Cvitić.


Kratkoročna grabež


Predsjednica SIKD-a podsjeća kako su samo posljednjih deset godina, izuzev ove dvije pandemijske, sve turističke kompanije ostvarivale jako dobre rezultate, dobit u stotinama milijuna kuna, pri čemu su, kaže, vlasnici su kroz dividende izvlačili novac, ulagalo se u podizanje kvalitete objekata, a time i vrijednosti imovine vlasnika, a išlo se i u akvizicije i kupovalo sve što je bilo na prodaji.


Ukazala je kako su plaće, unatoč takvim dobrim financijskim rezultatima, jedva pratile porast troškova života te su se povećavale od dva pa do četiri posto.


– Pohlepa vlasnika bila je ogromna. Mislili su kratkoročno, da ugrabe čim više za sebe, a taj prljavi posao u pravilu su odrađivali »naši domicilni menadžeri«.


Čak i nakon ulaska u Europsku uniju, odnosno kada je omogućen slobodan protok radnika, kad je svatko pametan mogao pretpostaviti što će se desiti, nisu se »osvijestili«, dodala je Cvitić te ukazala i kako Vlada nije napravila ništa da se zaustavi odljev građana iz Hrvatske, ništa da se stimulira zapošljavanje radnika ne neodređeno vrijeme, kao i ništa da se povećavaju plaće u turizmu koje su cijelo vrijeme bile od 12 do 18 posto niže od državnog prosjeka unatoč tome što se ostvarivala astronomska dobit, kao i ništa da se stimuliraju poslodavci koji zapošljavaju domicilne radnike.


Sve su prepustili tržištu rada. I sada se radna snaga traži u inozemstvu te je pitanje koliko educiranog radnika se može dobiti. Tim više što je i »balkanski bazen« ispražnjen.


Bačen novac


– Dobar dio ljudi koji dolaze iz tih dalekih zemalja, jasno ne znaju hrvatski, ali ne znaju ni engleski. Naravno da će ti ljudi s vremenom naučiti posao jer ih se postavlja na takva radna mjesta gdje ne treba puno znanja, ali i poslodavci čekaju po dva mjeseca da im radnik dođe jer čekaju na radne dozvole koje u MUP-u nitko ne stiže izdati.


Umjesto da ta dva mjeseca ljude obuče. To je živi kaos. Pate poslodavci, a pate i radnici koji su tu i moraju odrađivati i za one koji su trebali biti tu, ali čekaju radne dozvole.


Osim pomoćnih zanimanja, ako znaju jezik uzimaju se i stranci za rad u kuhinji, kao konobari, na recepciji i naravno da to ne može biti kvaliteta koju želimo, ukazala je predsjednica SIKD-a.


Na pitanje je li bačen novac činjenica da se u našim školama educiraju ljudi za rad, odrade praksu, steknu iskustvo, da bi išli raditi van, kazala je kako jest te kako bi trebalo razmisliti o tome da se sklapaju ugovori s tim mladim ljudima da ih se zadrži ovdje.


– Školovanje je besplatno za pojedinca, ali nije besplatno za državu. Prema tome i tu bi trebalo napraviti zakonski okvir da se to regulira, pogotovo za one koji idu na fakultete i stječu neka specifična znanja.


Mi drugim državama dajemo gotove ljude s iskustvom s time mi gubimo i kao država, dok drugi samo profitiraju. Ali to se sve može regulirati zakonskim okvirom.


Ja sam protiv toga da se mora platiti školovanje, ali da se mladi čovjek mora ovdje zadržati određeni period i odraditi kod nas da onaj dio školarine »vrati«, rekla je Cvitić te dodala kako u cijeloj toj vrlo kaotičnoj situaciji ispada da su domicilni radnici diskriminirani.


– Naši domicilni radnici koji su najbolji promotor našeg turizma, našeg kraja, naših običaja, ostvaruju pravo na plaću koja nije ekvivalent uloženom radu.


Radnici kojima poslodavac osigurava smještaj, imaju besplatan smještaj, besplatna tri obroka dnevno, besplatno pranje radne odjeće i plaću nerijetko veću u odnosu na domicilnog radnika pa čak i stalnog radnika i koja mu ostaje »čista«.


Domicilni radnik do ove godine morao si je plaćati topli obrok koji pojede tijekom radnog dana, ima režijske troškove koje mora sam podmiriti, radnu odjeću si mora sam prati i održavati.


Sezonski domicilni radnici u pravilu se zapošljavaju kasnije, a plaća, kao što je rečeno, nerijetko je manja u odnosu na pridošle radnike, a zbog svih dodatnih troškova koje taj domicilni radnik ima.


Ona ne osigurava egzistenciju radnika, posebno ne sada kada inflacija divlja, i bojim se da nije dosegla svoj vrhunac.


I zato sve je manje domicilnih radnika koji su voljni raditi u turizmu, odnosno raste nezadovoljstvo domicilnih, kako stalnih tako i sezonskih radnika, zaključila je predsjednica SIKD-a.


Razumna očekivanja


Na pitanje kakva je situacija s kadrovima u turizmu i je li čovjek ključ uspjeha, Veljko Ostojić, direktor Hrvatske udruge turizma (HUT) istaknuo je kako kvalitenog turizma nema bez kvalitetnog radnika.


– U ovoj djelatnost bez zadovoljnog čovjeka i kvalitetnog radnika teško ćemo i mi imati kvalitetnu ponudu, istaknuo je Ostojić. Naveo je i kako treba biti jasan te kako će, prema istraživanju koje je HUT radio, ove godine po prvi put masa plaća premašiti 30 posto od ukupnih prihoda.


– Dakle, plaće se povećavaju i poslodavci su svjesni da je to jedan od preduvjeta da radnik ostane i bude zadovoljan. Međutim, mi moramo misliti i na investicije jer su one temelj konkurentnosti.


Gdje ćemo se naći ukoliko ne investiramo? A plus toga, svatko onaj koji ulaže, očekuje i povrat svojih ulaganja. A u takvoj situaciju je »umjetnost« kako to sve pomiriti.


Svi bismo htjeli da nam plaće budu više, samo odakle? Ne možemo reći, idemo sada plaće poduplati jer nemamo odakle, ukazao je Ostojić koji kaže kako je visina plaće rezultat produktivnosti rada i stanja na tržištu rada, kao i kako su plaće u sektoru od 2019. do ove godine rasle prosječno 15 posto.


– U to vrijeme dogodile su se i pandemija i inflacija. Ali plaće će i dalje rasti, samo tu treba biti razuman u očekivanjima i sagledati razvoj kompanije, jasno, sa svim zaposlenicima, u cijelosti, zaključio je direktor HUT-a.


Vaučeri za edukacije


Koliko je bitan domaći radnik i kako se nastoji lokalno stanovništvo uključiti u rad u turizmu, pitali smo i ministricu turizma i sporta Nikolinu Brnjac.


– Ono što mi kao Ministarstvo radimo, jesu mjere kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti. Radit ćemo analizu tržišta, kako kod nas, tako i vani.


Dakle, želimo dobiti sliku koja su to točno zanimanja koja poslodavcima nedostaju. Potom će se vrlo brzo kroz programe cjeloživotnog obrazovanja osmisliti adekvatna edukacija, odnosno modul, kako bi poslodavci kroz mjesec, dva imali gotovog čovjeka specijaliziranog za ono što im treba.


A oni će nam, dakle, reći što je to točno. Potreban nam je taj modularni pristup u kojem bi mi izradili programe i dali bi ih na korištenje, a kadrove bi dakle, obrazovao postojeći sustav cjeloživotnog obrazovanja, najavila je resorna ministrica.


Plan je, dakle, da bi se preko Hrvatskog zavoda za zapošljavanje izdavali vaučeri za edukacije pa samim time to ne bi bio trošak poslodavca.


Vaučeri za edukacije su kratkoročne mjere, a dugoročno Ministarstvo i dalje planira nastaviti s programom stipendiranja učenika i studenata turističkih zanimanja, a za što su ove godine i povećana sredstva. Osim toga, cilj je i jača promocija ovih zanimanja.


– Znamo koliko je bitna upravo i ta promocija turističkih zanimanja, kako među našim srednjoškolcima, kako među našim studentima koji su odličan izvor radne snage, a kojima je ujedno omogućeno i da dulje rade s obzirom na povećanje poreznog cenzusa na 24.000 kuna. Isto se odnosi i na umirovljenike, kazala je Brnjac.


Ostaje, dakle, za vidjeti hoće li europski novac koji hrvatski turizam dobiva kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti, osim investicijama i zelenoj tranziciji prema održivosti, pomoći da se barem dijelom približimo održivosti po pitanju kadrova.


I to prije svega domaćeg, odnosno hoće li se uspjeti animirati domaće ljude, točnije mlade da za svoj životni poziv odaberu turistička zvanja i da naučeno ne odnesu sa sobom u neku zapadnoeuropsku zemlju, već to pokažu radeći u turizmu kod kuće.


Ima rješenja za domaće radnike


Marina​ Cvitić iznosi i nekoliko prijedloga kako rad u turizmu učiniti atraktivnijim domaćem stanovništvu.


Trebalo bi, smatra, domaće radnike zaposliti na neodređeno vrijeme ili na stalne sezonske poslove čime će im se omogućiti da kontinuirano tijekom 12 mjeseci imaju radni odnos, a time i staž i primanja, značajno povećati plaće i to ne 5 ili 10 posto već dvostruko, radnicima omogućiti kvalitetan smještaj, a došlo je vrijeme da, turističke kompanije, posebno velike turističke kompanije, počnu graditi i stanove za svoje radnike.


Vlada kroz zakonska rješenja, uz ostalo, treba poticati poslodavce da zapošljavaju domaće radnike, trebalo bi ih se porezno rasteretiti u smislu određena naknada za »stanovanje« domicilnim radnicima i u konačnici da se napravi zakonski okvir kako bi se stimulirali poslodavci da grade stanove za radnike.


Obrazovanje povezati s tržištem rada


Deficit domaćeg kadra nije boljka samo turističkog sektora, iako se u ovom području najviše osjeti. I druge djelatnosti vape za radnicima, a strukovne škole za učenicima.


Na potrebu reforme u obrazovanju sukladno potrebama gospodarstva pozvali su poslodavci Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) ovog tjedna u Vukovaru, gdje je u suradnji s Ministarstvom rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike i Veleučilištem »Lavoslav Ružička« u Vukovaru, održana konferencija pod nazivom »Kako politikama rada i kontinuiranim ulaganjem u obrazovanje potaknuti gospodarski razvoj«.


Damir Zorić, glavni direktor HUP-a je tom prilikom istaknuo kao osnovni cilj HUP-ovog prijedloga porezne reforme povećanje konkurentnosti hrvatskog tržišta rada te povećanje neto plaća svim zaposlenicima kroz smanjenje ukupnog troška rada. Ivan Vidiš, državni tajnik Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike je, kazao kako je jedan od ključnih prioriteta Ministarstva povezivanje obrazovanja s potrebama tržišta rada i osiguranje kvalitetne radne snage poslodavcima.


Jedna od najvažnijih novih mjera je provedba obrazovanja putem sustava vaučera, o čemu je u Poreču govorila i ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac, kako bi se omogućilo veće sudjelovanje nezaposlenih i zaposlenih osoba u cjeloživotnom obrazovanju s naglaskom na stjecanju vještina povezanih sa zelenom i digitalnom tranzicijom, a poslodavcima osigurati kvalitetnu radnu snagu.


HUP je u Vukovaru predstavio i rezultate projekta Implementacija Hrvatskog kvalifikacijskog okvira (HKO) i razvoj alata u povezivanju obrazovanja i tržišta rada.


HUP je, naime, još od vremena definiranja i donošenja Zakona o hrvatskom kvalifikacijskom okviru, naglašavao da je primjena HKO-a kao reformskog instrumenta od velike važnosti za hrvatsko gospodarstvo, budući da je njegov glavni zadatak postizanje veće usmjerenosti obrazovnog sustava prema poslodavcima i stvarnim radnim mjestima odnosno postizanje kvalitetnije povezanosti obrazovanja s tržištem rada.


U okviru projekta HUP je tako izradio 50 standarda zanimanja iz sektora građevine, ICT-a te kreativnih i kulturnih industrije.