Da bi povećala BDP za najmanje 7,5 posto, Hrvatska bi već ove godine morala ostvarivati dvoznamenkaste stope rasta industrijske proizvodnje, investicija i izvoza, pa i ukupne domaće potrošnje, ali toga nema niti na vidiku
Tko kome prodaje maglu, a tko govori nemilu istinu u sve uzavrelijoj polemici o pitanju nad pitanjima: kada će Hrvatska iz krize? Prema službenom tumačenju, koje ovih dana zastupaju premijerka Jadranka Kosor i ministar gospodarstva Đuro Popijač, Hrvatska već ove godine izlazi iz krize, jer će prvi put poslije trećeg tromjesečja iz pretkrizne 2008. ostvariti povećanje bruto-domaćeg proizvoda u nizu od dva tromjesečja zaredom.
Jer, nakon što je Državni zavod za statistiku objavio da je BDP u drugom kvartalu povećan za 0,8 posto, Vlada se na krilima ponovno rastućeg broja noćenja u turizmu i sezonskog oživljavanja prometa u trgovinama nada da će u trećem tromjesečju BDP porasti barem 0,8 posto prema istom razdoblju lani. No, u tu bajku o ovogodišnjem izlasku iz krize teško da vjeruju i premijerka i njezin ministar, ali je zastupaju, nadajući se da većina javnosti i osobito većina birača, valjda, imaju visoku sklonost bajkama.
Kriteriji i bajke
Američki ekonomisti i mediji, koji su često skloni pojednostavljivanju ekonomskih priča, kako bi ih bolje razumjeli i najmanje obrazovani (jer, oni su i biračka većina), često znaju reći kako je prvi znak izlaska neke zemlje iz gospodarske recesije kada se njezin BDP povećava dva tromjesečja za redom.
No, jedno je recesija, a drugo depresija: recesija je usporavanje stope rasta BDP-a ili njezino smanjivanje za najviše jedan ili dva posto godišnje, dok je svaki veći i trajniji pad BDP-a – gospodarska depresija.
Hrvatska vlada uz to uporno izbjegava ovdašnju gospodarsku krizu nazvati depresijom, pa maglu prodaje već na razini dijagnoze. U još gušću se maglu, nakon premijerke, upleo i ministar Popijač, koji uobičajeno sezonsko povećanje prometa u trgovinama (u srpnju prema lipnju) koristi kao krunski argument da je Hrvatska već izašla iz krize, kao i očekivanje da će se taj trijumf potvrditi u ukupnom ovogodišnjem povećanju BDP-a za mizernih jedan posto.
Da bi Hrvatska izašla iz krize, koja traje već tri godine kao teška gospodarska depresija u svim svojim dimenzijama, morala bi povećati svoj BDP za najmanje 7,5 posto, koliko je taj isti BDP ukupno smanjen tijekom 2009. i 2010. Ali, kako sada stoje ključne ekonomske reference, taj cilj ne može ostvariti prije 2015. godine, što znači da je mala vjerojatnost da će se to čudo dogoditi već na kraju cjelokupnog, četverogodišnjeg mandata iduće ekipe u Banskim dvorima. Da bi povećala BDP za najmanje 7,5 posto, Hrvatska bi već ove godine morala ostvarivati dvoznamenkaste stope rasta industrijske proizvodnje, investicija i izvoza, pa i ukupne domaće potrošnje, ali toga nema niti na vidiku.
Najbliža šansa
Izvoz je u prvih sedam mjeseci povećan samo pet posto, ali će biti čudo da u cijeloj 2011. ostvari ikakav rast, zbog velikog stezanja potražnje za uvoznom robom na glavnim hrvatskim izvoznim tržištima, u Italiji i Njemačkoj.
U najpovoljnijem slučaju, Hrvatska će tek 2015. ostvariti BDP veći od onog iz pretkrizne 2008., iako će u međuvremenu vanjski dug povećati za krajnje zabrinjavajućih 30-ak posto, uz stopu zaposlenosti radno sposobnog stanovništva od samo 45 posto (koja je u Hrvatskoj već 20 godina među najnižima u Europi). Da bi pokrenula novi, snažan razvoj, Hrvatska bi kroz izravne strane investicije morala godišnje privlačiti barem tri milijarde eura.
No, nakon rekordne 2008. godine, kada su izravne strane investicije bile veće od četiri milijarde eura, lani su pale na samo pola milijarde, dok će ove godine jedva dostići prag od jedne milijarde eura.
Zbog svega toga i ukupna će vrijednost izvoza robe i usluga tek 2014. premašiti iznos ostvaren tijekom 2008., kad je iznosila blizu 20 milijardi eura, da bi 2009. pala na 16,2 i na lanjskih 17,6 milijardi eura. Dakle, Hrvatska je još daleko od izlaska i iz krize i iz depresije, jer – bježeći od stvarne dijagnoze uzroka ove depresije – još nije niti na putu do puta za taj izlazak. To znači da je i spomenuta, prijelomna 2015., kao godina mogućeg izlaska iz depresije, samo najbliža šansa, koja traži posve novu koncepciju razvoja.
