Bilo je to prije ravno pet godina kada smo ulovili braću Boljar, Hrvoja i Domagoja, u zagrebačkom ZICER-u da nam pričaju o svojim ekološkim tenisicama. Kako i priliči opisu novinarskog posla bili smo u startu skeptični, puni nepovjerenje, sumnjičavi prema dvojcu iz Duga Rese i njihovu istinskom vjerovanju da će s tvrtkom pokrenutom po startup principima em napraviti tenisice od prirodnih materijala, em ih prodati svuda po svijetu, ne bi li našu majku Zemlju spasili od silne plastike, mikroplastike i drugih zagađivača. I pogriješili smo, dakako, u dobroj mjeri. Ovi momci ne da su napravili takvu tenisicu, nego su stvorili hrvatski brend ekološke obuće koji se prvo zvao Miret, a danas se zove Earthbound, pa im se stručni svijet naklonio proglasivši ih svjetskim prvacima na polju održive odjeće. Pet godina kasnije za oko je istim onim sumnjičavim novinarima zapeo, međutim, Domagojev status na društvenim mrežama koji kaže: »Sljedeća dva tjedna su ključna!«

– Kultna rečenica iz doba korone. Prvo me ulovio smijeh, a onda mi se zabrinuto namrštilo čelo, priznajemo Domagoju Boljaru.

– Sad je već sljedeći tjedan ključan, smije se Domagoj.

Uf!

– Mi smo i startali za korone, prvu smo svoju kampanju lansirali sedam dana prije korone. Tako da je i naš najnoviji projekt na neki način projekt tog vremena korone i postkorone, veli Domagoj.

MALI BREND

E da, »Stolen grace«, nova kampanja, nova kolekcija tenisica, nov način bitke za zdraviji okoliš. Doći ćemo mi i na to, ma prvo valja riješiti nešto drugo.

– Jeste li još uvijek svjetski prvaci na polju održive obuće, odnosno odjeće, pitamo.

Foto Davor Kovačević

– Nasreću, ili nažalost, jesmo. Dugo je u nama vladala podvojena želja da naše prakse prihvate i drugi brendovi, a opet s druge strane tu je i strah da će je prihvatiti pa nas pregaziti. Dugo smo bili u toj nekoj iluziji da će svi početi raditi ekološki zdravo, prirodno. A onda sam lani bio u Portlandu, priča Domagoj.

U Portland ga je odvela konferencija o razvoju obuće. Pozvani su kao jedini mali brend i to, kako kaže Domagoj, da budu primjer kontrapokreta, kontrakulture.

– Tamo sam shvatio da veliki brendovi neće nikada raditi zdravo i prirodno, jer imaju reala probleme. Problem je njima izbaciti na tržište jedan dio proizvoda koji je zdrav, koji je u skladu prirodom, jer što to onda govori o svim drugim njihovim proizvodima. Jednostavno marketinški ne ide jedno s drugim. I to nama ostavlja priliku da budemo predvodnici tog pokreta. Ali ono što se nažalost nije dogodilo u, evo, sedam godina jest to da se te ekološke prakse u obući nisu raširile, a nismo ni mi uspjeli postati toliko super poznati i popularni. Tako da zaista ima malo sumnje žele li ljudi zdravo, održivo. Mi smo ustrajni u tome da je to jedini put koji ima smisla, ističe Domagoj.

Njihova obuća napravljene je od 97 posto prirodnih materijala! Nestvarno to zvuči. Njihove tenisice su nepoderive, a čini ih konoplja, pluto, kaučuk, kenaf, juta, pamuk, kukuruz, eukaliptus i vuna. I ako veliki nemaju hrabrosti ili interesa ili vizije da krenu s tim putem, gdje su onda nazovi mali proizvođači!?

– Malima je valjda teško kao i nama. Za takav pristup očito fali ozbiljnog kapitala. Ja stalno govorim da u slučaju fizičkog proizvoda ponuda stvara potražnju. Mi moramo nešto proizvest i staviti na skladište, na police trgovina da bi ljudi to mogli kupiti. A tu se za startupove u fizičkim proizvodima pokazalo da je dosta teško doći do ozbiljnog novaca da nas gurnu, onako na silu, na tržište, mišljenje je Domagoj.

ORGANSKI RAST

Zato nova kampanja pokušava ići drugim putem, da kupci, zainteresirana čeljad, naruče što žele pa da se proizvede ono što se stvarno proizvesti treba. Uostalom, ne izmišlja ništa Domagoj kada kaže kako zadnji sedam godina pričamo puno o brzoj modi i brzoj potrošnji, o tome kako spriječiti masovnu prodaju i proizvodnju jeftinih stvari.

– A u međuvremenu se dogodila super brza moda, veli.

– U međuvremenu se dogodilo da mladi kupuju sve preko Vinteda, primjećujemo.

Foto Davor Kovačević

– I to je super stvar, iz perspektive održivosti, Vinted je fantastičan, baš kao i nove inicijative gdje se neprodana odjeća i obuća više ne smije bacati ni spaljivati već se mora ili smanjiti proizvodnja, ili to nekako vratiti na tržište. Dobre su to inicijative, ali istovremeno vladaju i internetske prodaje iz daleka koje su nam donijele poplavu plastike, poplavu jeftinih proizvoda. Još uvijek se održivost i ekologija u modi nije razriješila, veli Domagoj.

Vratimo se na tren još malo unatrag. U najkraćem, Hrvojev i Domagojev otac se bavio cipelama, uz njega su stasali i oni i u jednom trenu radili štošta za znane velike brendove. A onda se Hrvoje jednoga jutra uhvatio za glavu, jer je shvatio da je sve što cipelu čini plastika. Pa je odlučio napraviti eko tenisicu.

– Imali ste tad podršku i razumijevanje i javnosti, i zajednice, velimo.

– Mislim da je još uvijek imamo. Ta podrška je pogotovo u Hrvatskoj jako velika. Velika je strast od naših kupaca, investitora, prijatelja, medija da tako nešto uspije. I svi se hvataju za neke pozitivne emocije koje želimo izazvati kod ljudi. Stalno pokušavamo ne govoriti kontra drugih brendova, već želimo pokazati da može drugačije. Veći je problem što se od nas očekuje da mi taj rast, da taj uspjeh za koji očito postoji i globalni potencijal, napravimo polako, organski, s vrlo malo novca. A to u modernom svijetu danas ne ide tako. Danas kada se neka ideja pokaže uspješnom ili interesantnom onda se u nju baci jako puno novca. Kod nas to ostaje na nekoj razini romantike, ocjenjuje Domagoj.

Projekti poput njihova još uvijek, kaže, ostaju na razini strasti, upornosti, hrabrosti, ludosti, više nego što se od toga pokušava sustavno napraviti globalna priča.

– Nije to nikakvo moje prigovaranje ili jadikovka, to je jednostavno činjenica. I to se vidi u jako puno startupova koji su nastali zadnjih sedam osam godina i koji su se bavili fizičkim proizvodom, da je vrlo teško to skalirati. Svi ostajemo u okviru startupa jer nešto jednostavno fali, kaže Domagoj.

RAĐANJE ČOVJEČULJKA

Odnosno, kako kaže, i kod nas i u svijetu postoji jaz između onog ranog financiranja razvoja i prvog izlaska na tržište i onog kada je tvrtka ozbiljna, profitabilna, rastuća.

– Tu je jedna rupa u investiranju, o čemu ne pričam samo ja nego čak i investitori i drugi akteri u tom nekom sustavu. Jednostavno fali jedan komad slagalice u tom svemu, kaže Domagoj.

Kad malo bolje čovjek pogleda i promisli svega se tu prelama i preko tenisica.

– Svi smo deklarativno za ekologiju, ali teško se odlučujemo u tu svrhu odvojiti novac, Nijemcima smo prodavali puno, ali čim je kriza, oni stanu s kupovinom. Osjetljivi ste na sve na tržištu baš kao i velike firme, primjećujemo.

– Možda i osjetljiviji, na to će Domagoj.

Pa spominje štošta, recimo kako se promijenila cijela paradigma oglašavanja na internetu, pa je nestabilnosti globalne, pa novih EU pravila…

– Ne bi ja htio o problemima puno, ali činjenica jest da je startup kaić na burnom moru. E, zato nam treba biti uspješan i snalažljiv. I to je temelj ova naše kampanje, vodi Domagoj priču tamo gdje treba.

»Stolen grace« je naša nova kolekcija inspirirana s 14 ugroženih životinjskih vrsta čija ih je ljepota učinila metom hvatanja i zatočeništva. Kolekcija otvara pitanje odnosa između ljepote, slobode i potrebe da zaštitimo ono što nas okružuje. Svaka je od 14 životinjskih vrsta predstavljena kroz dvije siluete tenisica, a njihove karakteristične boje i uzorci preneseni su na dizajn svakog modela«, piše u materijalu što ide uz kampanju. Tamarin, kubanski puž, langur zlatne glave… Sva životinje za tenisice živopisnih boja i mladenačke forme.

– Bome, ste otišli u neočekivanom smjeru, priznajemo.

– Uf! Godinama se ovaj projekt kuha i napokon se skuhao do kraja. Godinama smo se tražili i u brendingu, konceptu, pristupu materijalima. Bili smo interno i nezadovoljni ograničenjima koje imamo zbog materijal koje koristimo. Tražili smo taj identitet za koji smo znali da ga u sebi imamo, ali ga nismo znali ispričati. I onda smo se zadnjih mjeseci oslobodili svojih ograničenja i okova, spustili gard, opustili se i sve je sjelo na svoje mjesto. Materijalizirao se naš čovječuljak, na to će Domagoj.

– Čovječuljak!? Onaj mali što stoji u dnu svake tenisice iz nove kolekcije, velimo.

– Tako je. Čovječuljak, smije se Domagoj.

Išli su oni, kako kaže, obrnutim pristupom.

– Većina brendova koristi životinje za svoj logo, a koristi ljude za svoje manekene. Mi smo, možda svjesno možda nesvjesno, napravili potpuno obrnuto. Identitete dajemo kroz čovječuljka, kojem svatko može dati emocije i osobnost koju želi, a zaštićenom vrstama smo dali glas, vidljivost i ulogu manekena u našim kampanjama, poručuje Domagoj.

UVJETOVANA PROIZVODNJA

A zašto životinje?

– To je srž našeg projekta. Želimo ljudima pružiti dobru, zdravu tenisicu, koja dobro izgleda, koja nema neugodan miris, ali je naša primarna misija uvijek bila zaštita prirode. I materijali koje koristimo prije sveg moraju biti prirodni i netoksični. Bilo nam je logično da te signale preuzmemo iz prirode, objašnjava Domagoj.

Inspiraciju su povukli iz prirode, Hrvoje koji je u ovom paru onaj više zadužen za samu obuću, sjajno je »skinuo« boje osmislio oblik.

– Pokušavali smo naći identitet u prirodi i našli smo ga na kraju u sebi. Tražili smo inspiraciju u materijalima i njihovim bojama, da bi je na kraju našli u prirodi. I sada osjećamo da smo napravili zaokruženi pristup koji stvarno ima globalni potencijal. To je ono što sad čujemo i od ljudi zadnjih tjedana, da ovo ne izgleda kao startup, da ovo izgleda svjetski. Ozbiljne modne kuće su nam se počele javljati jer žele imati naš proizvod. Očito je nešto u našem proizvodu falilo i čini mi se da smo to sada dobili, kaže Domagoj.

Ali, sljedeći tjedan je ipak presudan i to zato što su braća odlučila da će se isključivo proizvoditi ono što ljudi naruče.

– Velika je tema danas u svijetu proizvodnja samo onog što se naručuje, što se traži, da se smanje otpad. Zato ćemo mi ići u proizvodnju samo ako dostignemo svoj cilj. Ako se naruči manje od 1.600 pari ne idemo u proizvodnju. To je vrlo hrabra odluka, ali smo htjeli i sebi i svima dokazati da ovo ima, ili nema smisla. I ako iz nekog razloga to ne uspije mi smo sigurni da smo apsolutno napravili nešto s čim smo toliko ponosni i zadovoljni, kazuje Domagoj.

Samo da ne ispadne da su braća iz Duga Rese gazili daleko ispred vremena. Samo da ne ispadne da sve ovo bude normalno ali za desetak, dvadeset godina.

– Živimo u svijetu u kojem mnoge stvari nisu logične, smješka se Domagoj.

– Jeste li vi svi iz Duga Rese tako optimistični, dobre volje, pitamo.

Smije se Domagoj, kaže da su u ovom poslu navikli oni i na poraze i na pobjede, na neizvjesnost, da su naučili da neuspjeh ne znači i kraj.

– Bez obzira na uspjeh i neuspjeh uvijek je tu strast i veselje. Bez toga nema smisla. Mi u to vjerujemo i da ne vjerujemo ne bi izdržali sve te izazove, ne bi tražili stalno neki novi put a da smo istovremeno vjerni vrijednostima na temelju kojih je sve izgrađeni. A te vrijednosti su briga za prirodu, briga za ljudsko zdravlje, ali i optimizam, zaigranost, mudro zbori Domagoj.

TENISICA KAO SIGNAL

Nije tajna da je Earthbound od starta usmjeren i na inozemno tržište. Kupaca ima posvuda po svijetu. Sve je tu, ali…

– Mi još uvijek nikako da isplivamo, sa smiješkom će Domagoj.

– Neću nikada u poduzetnike, priznajmo.

– Kad me pitaju što bi preporučio mladima koji bi ovakvim nekim putem, u mene su emocije podvojene. Jer, nema ništa ljepše od slobode poduzetništva gdje razvijaš svoju ideju i ganjaš svoju strast. Ali nema ni ništa teže i nezahvalnije od poduzetništva – realno će Domagoj.

Earthbound, brend ekološke obuće, hrvatski proizvod i hrvatska pamet, hrvatska ingenioznost s jedne strane, i s druge strane činjenica da u razvoju proizvoda i u materijalima koji se koriste sudjeluje samo u EU devet zemalja, 16 dobavljača. Taman da sve što je naš problem, zapravo bude europski problem, problem globalnog tržišta.

– Velike teme, a ono »samo« tenisica, cipela, primjećujemo.

– Cipela je složen proizvod, kaže Domagoj.

– A sjetite li se oca koji vam je govorio: »Bjež’ te od cipela!«, pitamo.

– Svaki dan, smije se Domagoj.

Sjete se oni oca, ali ne misle da nisu tamo gdje treba. Elem, sljedeći tjedan je ključan. Ključan za one koji su se se odavno navukli na dobru priču iz Duga Rese i za sve one koji će to, bude li pameti i sreće, tek učiniti. Ma, kako god priča završila, tuzi nema mjesta.

– Nije nama cipela prioritet. Mi smo uvijek govorili da je tenisica fizička manifestacija vrijednosti za koje se zalažemo. Da smo ovo sve radili samo da napravimo jedan brend tenisica vjerojatno to nikada ne bi ni napravili. Mi stvarno želimo da to ima neku dubinu, širinu, neku jaču poruku, poručuje Domagoj.

– Uporno ne želite reći da je bitna tenisica, velimo.

– Neka ona bude jedan signal. Ljudskost, briga za prirodu, briga za zdravlje. Godinama govorimo o plastici, mikroplastici, o vječnim kemikalijama, problemima zagađenja, a sad sve to i imamo u Hrvatskoj. Osobna odgovornost mora postojati. Ne možemo očekivati da će nam sve riješiti sistem. Možda smo prerano počeli s nekim temama, ali sada je i pticama na grani jasno da se moramo mijenjati, zaključuje Domagoj.

SVJESNI IRONIJE

Mislili smo Domagoja pitati po kojim kriterijima su birali ugrožene vrste, no onda nam se činili bolje pitati što ako im netko prebaci što nema domaćih ugroženih vrsta, tipa vuk!?

– Ma doći će vuk na red! Ugroženih vrsta ima toliko da inspiraciju ne možemo iscrpiti, kaže Domagoj.

Nažalost, u pravu je. Inače, sav taj novi brend praktički je odradilo troje ljudi, braća Boljar i njihov prijatelj Momir Dragišić. A iskreno Domagoj progovara i o tome zašto Stolen grace.

– Svjesni smo te ironije da koristimo zaštićene vrste za promociju svog proizvoda. Ne bježimo od te ironije, ali jednostavno nam se to čini prirodno za način na koji se želimo prezentirati, kaže Domagoj.