Riječka luka i prometni pravac u cjelini posljednjih se godina razvijaju prvenstveno u smjeru povećanja kontejnerskog prometa, s dva postojeća kontejnerska terminala te planiranim trećim na Krku, kao i prometa energentima. To uključuje naftu i naftne derivate s Janafova terminala u Omišlju, prirodni plin iz susjednog LNG terminala te naftne derivate iz Inine Rafinerije nafte Rijeka u Kostreni koji se distribuiraju dužobalnim razvozom te željezničkim i kamionskim prijevozom.

No tu su i brojne druge vrste tereta koje i dalje, iako su po prekrcanim količinama manje, znače život za riječki prometni pravac i sve uključene aktere. Od drva kao klasičnog tereta, preko vozila kao novog tereta, do ratom u Ukrajini povećanog prometa žitarica i svih ostalih vrsta rasutog i generalnog tereta. Kao u poslovičnoj reklami za kreditnu karticu, tu su kontejneri, nafta i plin sa svojim specijaliziranim terminalima, a za sve ostalo tu je Luka Rijeka d.d., najstariji koncesionar u lučkom bazenu, čijeg smo predsjednika uprave Duška Grabovca uoči konferencije Novog lista Kvarner Blue Economy pitali kako on vidi daljnji razvoj i planove Luke Rijeka d.d.

Dobar prihod iz vlastite djelatnosti

– Ako sam išta naučio u ovih šest godina, otkako sam na ovoj poziciji, to je da nema ničeg što je stalno i na što se može dugoročno računati. Gotovo svaki dan, s obzirom na to da prilike u svijetu i na regionalnim tržištima je novo dijeljenje karata. Na luku utječe niz faktora, od globalne vojnopolitičke situacije do sasvim lokalnih, poput zatvaranja željeznice zbog radova. Upravo zbog toga nas je naša mogućnost diverzifikacije i servisiranja raznih vrsta tereta održala u ovim zahtjevnim vremenima. Naravno, uz ulaganja u infrastrukturu, pozadinski terminal na Škrljevu, što nam je omogućilo privlačenje novih tereta i pružanje novih usluga jer svi planovi i ulaganja bez tereta ne vrijede ništa. Tako smo, primjerice, jedne godine pogodili s revitalizacijom silosa koji je baš te godine radio gotovo punim kapacitetom, pa nekoliko godina tog prometa gotovo nije bilo, da bi sad opet bila ogromna potražnja za izvozom ukrajinskih žitarica preko Rijeke. Zatim nas je iduće godine izvukao terminal za rasute terete u Bakru, pa nam je sada vrlo važan prekrcaj automobila. Stvari se mijenjaju jako brzo, pa je za Luku Rijeka d.d. vrlo važno da se ne koncentriramo na samo jednu ili samo nekoliko vrsta tereta.

Koliko je važno i namjeravate li, u dogovoru s vlasnicima, zadržati sve postojeće djelatnosti i eventualno ih širiti na dodatne nove vrste tereta?

– Tu smo se vodili primjerima ostalih luka, pa i onih u našoj neposrednoj blizini, poput Trsta i Kopra, koje ne zaziru ni od jedne vrste tereta. Konstantno imamo pritiske oko, primjerice, starog željeza. To je teret koji je dobrodošao i isplativ u lukama od Helsinkija do Pireja. Ukrcava se pod određenim uvjetima te smo pojačali mjere nadzora i sprječavanja zagađenja. Taj je teret jedna od rijetkih konstanti i godišnje ga prekrcamo između 300 i 400 tisuća tona, što čini značajan dio naših prihoda. Smatram da se ne trebamo odricati ni jedne vrste tereta.

U velikom dijelu za opstanak Luke Rijeka d.d., posebno nakon krize s poljskom upravom, važan je bio i vlasnički udio od 49 posto u tvrtki Jadranska vrata d.d. koja upravlja kontejnerskim terminalom na Brajdici i koja je Luci Rijeka d.d. donosila značajne dividende. Kakva će dividenda biti ove godine, kada je promet na Brajdici ipak opao uslijed otvaranja novog kontejnerskog terminala i što će to za vas značiti?

– Ove ćemo godine imati vrlo dobar prihod i iz vlastite djelatnosti. Kroz godine krize ta nam je dividenda uvijek bila iznimno značajna, posebno za ulaganja koja su nam bila neophodna, od terminala Škrljevo, dizalica i ostale mehanizacije, podne infrastrukture, bez čega bi danas bili pred propašću. U protekle tri godine Jadranska vrata imala su odlične rezultate, s preko 400 tisuća kontejnera, ove godine će brojke biti nešto manje, ali će i dalje biti značajne.

Najvažniji ljudi

Koliko je važno nastaviti s ulaganjima? Postoje najave Lučke uprave o početku izgradnje novog višenamjenskog terminala na Praškoj obali, kao i izgradnji nove obale u Bršici, što još planirate?

– Oba ta zahvata za nas bi bila vrlo značajna, budući da stalno imamo ozbiljan manjak prostora. Paralelno s tim, zahtjevi za brzim prilagođavanjem i odgovorima na potrebe tržišta natjerali su nas na planiranje prenamjene lučkih prostora u Bakru. I to na oba terminala, onome za rasuti teret, čiji je promet zadnjih godina u značajnom padu, kao i terminala Goranin. Želimo ih pretvoriti u višenamjenske terminale, za različite vrste tereta, posebno za vozila. Namjeravamo napraviti takozvani hub za automobile, gdje bi se, uz prekrcaj, radili i prvi servisi i druge potrebne radnje u logističkom lancu transporta vozila. Tu smo prostorno stisnuti, svaki nam je kvadratni centimetar prostora bitan. Dobro smo krenuli s poslom prekrcaja vozila, ali nam uvjeti nisu idealni, jer nam nedostaje prostora, posebno natkrivenog, kao i bolja željeznička veza.

Možete li u tom smislu iskoristiti i prostor pozadinskog terminala na Škrljevu, s obzirom na to da za prihvat automobila i skladištenje nema prostornih uvjeta na sadašnjim terminalima u Rijeci i Bakru?

– U prostor Škrljeva smo značajno ulagali u zadnjih pet godina, u sustav odvodnje, osvjetljenje, terminal za prazne kontejnere i tako dalje, ali imamo još prostora za širenje, jer imamo još jedno veliko zemljište u vlasništvu i imamo ozbiljne planove po tom pitanju.

Kako Luka Rijeka d.d. koja je ostala prilično kadrovski devastirana, posebno nakon uprave u kojoj je glavnu triječ vodio poljski OTL, danas stoji kada je riječ o radnoj snazi, posebno srednjem menadžmentu i radnicima na dokovima?

– Ulaganja u infrastrukturu i opremu su važna, ali i dalje su najvažniji ljudi. Srednji menadžment smo u zadnjih pet godina gotovo potpuno pomladili i promijenili, i danas imamo mlade sposobne ljude koji su u velikoj mjeri zaslužni za sve što smo postigli. Problema imamo s radnicima u operativi, sve ih je teže naći, tako da smo dio potreba popunili i stranim radnicima.

Mjesta za napredak

Za kraj, kada ste došli na mjesto predsjednika uprave Luke Rijeka d.d., tvrtka je bila pred raspadom, u poslovnom i kadrovskom smislu. Kako biste ocijenili današnju situaciju u tvrtki, odnosno, da budemo izravni, namjeravate li se uskoro umiroviti i u kakvom stanju ostavljate tvrtku?

– Ako ćemo biti izravni, upravo ste me vi, kada sam došao na ovo mjesto, pitali zašto sam to prihvatio praktički pred kraj karijere. Moram priznati da mi, kada sam iz nadzornog odbora prelazio u upravu, situacija nije izgledala toliko loše, koliko sam to shvatio kada sam počeo operativno voditi tvrtku. I sam sam se pitao što mi je to trebalo jer iz dana u dan događale su se situacije koje su ozbiljno ugrožavale nastavak poslovanja. Ali malo pomalo, uz kadrovske izmjene i postojeće ozbiljne i dobronamjerne ljude koje sam ovdje zatekao, stvari su se promijenile. S veseljem mogu reći da smo od tvrtke koja je bila pred propašću postali profitabilni, da dovodimo nove terete i zapošljavamo nove ljude. Mjesta za napredak uvijek ima i ne smijemo se zanositi. Na sreću, ne osjećam teret godina. Suradnja s dvoje članova uprave je sjajna, kao i sa svim rukovoditeljima, bliskim suradnicima, a na kraju i radnicima i sindikatima. Bez tog zajedništva ne bismo uspjeli, a imamo još puno ideja i projekata za realizirati. Osjećaj da smo napravili nešto dobro, odgovornost za ljude i tvrtku još mi je veliki motiv. Iako ponekad imam dojam da se Don Kihotovski borimo s vjetrenjačama, nisam čovjek koji se lako predaje. Makar treba imati i osjećaj kada je dosta. No, o tom po tom.