Žitelji Zadarske županije plaćaju najvišu prosječnu cijenu za proizvode kupljene u maloprodajnom lancu, pokazalo je to istraživanje stručnjaka Ekonomskog instituta »Iste cijene za sve? Što nam govore novi podaci o trgovinama diljem Hrvatske« Marine Tkalec i Ivana Žilića, koje pokazuje kako se inflacija, premda često izražena kroz jedinstveni pokazatelj poput indeksa potrošačkih cijena, u stvarnosti razlikuje među kućanstvima, ovisno o strukturi njihove potrošnje i cijenama koje plaćaju.

Relativne cijene po županijama u odnosu na najjeftiniji na datum 15. 5.

U svojoj analizi nejednakosti cijena fokusirali su se tako na razlike u potrošačkim košaricama. S obzirom na to da se, zahvaljujući dostupnijim podacima o maloprodajnim cijenama po lokacijama, može dublje sagledati heterogenost cijena, istražili su koliko su točno izražene regionalne ekonomske razlike, od Zagreba kao gospodarskog i administrativnog središta, preko turistički orijentirane obale, do unutrašnjosti koja značajno zaostaje prema BDP-u po stanovniku. Orijentirali su se na proučavanje 24 proizvoda koji čine skoro 13 posto udjela u prosječnoj potrošačkoj košarici, a lako se mogu kupiti u svim dijelovima zemlje.

Konkurencija u lancu

Primjerice, kefir jednog proizvođača, u pakiranju od jednog kilograma, na datum 15. 5. 2025. prodavao se u 738 fizičkih prodavaonica, s ukupno 11 različitih cijena. Minimalnu cijenu od 2,09 eura držale su 152 prodavaonice, najčešću cijenu od 2,52 eura naplaćivalo je 198 prodavaonica, dok su maksimalnu cijenu od 3,19 eura tražile četiri prodavaonice.

U prosjeku je bio najjeftiniji u Buzetu u Istarskoj županiji, 2,09 eura, a najskuplji u Gornjem Knegincu u Varaždinskoj županiji 2,75 eura. Općina Čavle pojavljuje se čak pet puta kao najjeftinija opcija, a Baška i Belišće po tri puta.

S druge strane, Općina Sali u Zadarskoj županiji je najskuplja za četiri promatrana proizvoda, a Komiža i Vrsar za tri. Situaciju je za nas prokomentirao i načelnik Općine Sali Zoran Morović, najavivši dolazak još jednog trgovačkog lanca na otok, što će, uvjeren je, unijeti ravnotežu u maloprodajnu konkurenciju, te regulirati dosadašnje cijene na otoku.

– Prijevoz do otoka, istina, poskupljuje krajnju cijenu proizvoda, ali očito je da se u određenom postotku iskorištava prilika i pozicija u kojoj se naša općina nalazi. Dugi otok jeste pučinski, ali prijevoz do nas sigurno krajnji trošak ne podiže do te razine da bi u nas na otoku cijene bile među najvišima u državi. Određeni postotak cijene sigurno otpada na iskorištavanje prilike i pozicije u kojoj se maloprodajni lanci na otoku trenutačno nalaze, a idu im u korist, smatra Morović.

Skuplje za osam posto

Od matematike se moglo i očekivati da su prosječne cijene skuplje na obali, a pogotovo na otocima, gdje je dostava robe skuplja zbog troškova prijevoza. No, otoci su zbog svog položaja u još jednoj dodatnoj negativnoj situaciji, a to je da manjka tržišne raznolikosti među maloprodajnim lancima, što onima koji su na otocima prisutni daje svojevrsni monopol nad tržištem, pa time i slobodu određivanja viših cijena krajnjih proizvoda.

Kako bi dali obuhvatniji uvid o relativnoj razini cijena na županijskoj razini, autori su usporedili prosječnu cijenu za sve artikle koji se pojavljuju u svim županijama. Ukupno se radi o 24.769 jedinstvenih proizvoda, što predstavlja 21,3 posto ukupnog broja jedinstvenih proizvoda na razini cijele RH.

Relativne cijene po općinama i gradovima u odnosu na najjeftiniji JLS na datum 15. 5.

Za svaku su županiju izračunali prosjek cijena proizvoda koji se pojavljuju u svim županijama. Rezultati su standardizirani, tako da prikazuju koliko je određena županija skuplja od najjeftinije, Sisačko-moslavačke županije. Na datum 15. 5. 2025. najskuplje županije, na uzorku proizvoda koji se pojavljuju u svim županijama, bile su Zadarska, Dubrovačko-neretvanska i Istarska županija, koje su u prosjeku bile 7,9 posto, 7,4 posto i 5,8 skuplje od najjeftinije, Sisačko-moslavačke županije (SMŽ). U šest najskupljih županija ulaze i Šibensko-kninska, 5,7 posto u prosjeku skuplja od SMŽ-a, Splitsko-dalmatinska županija, 5,1 posto u prosjeku skuplja od SMŽ-a te Grad Zagreb, pet posto u prosjeku skuplji od SMŽ-a.

Regresijski model

Najjeftinije županije, pored referentne Sisačko-moslavačke, bile su Koprivničko-križevačka, 0,8 posto u prosjeku skuplja od SMŽ-a, Požeško-slavonska, 1,7 posto u prosjeku skuplja od SMŽ-a, Bjelovarsko-bilogorska, 1,7 posto u prosjeku skuplja od SMŽ-a, te Virovitičko-podravska županija, 2,1 posto u prosjeku skuplja od SMŽ-a. Ove rezultate dodatno su provjerili i regresijskim modelom koji kontrolira prostornu kompoziciju trgovačkih lanaca jer je, primjerice, moguće da je u jadranskim županijama zastupljeniji određeni trgovački lanac, sa specifičnom politikom cijena. Rezultati su vrlo slični, sa Zadarskom, Istarskom i Dubrovačko-neretvanskom županijom kao relativno najskupljima.

Rezultati pokazuju kako su 15 relativno najskupljih općina i gradova redom Sali, Starigrad, Vis, Šestanovac, Okrug, Vir, Privlaka u Zadarskoj županiji, Vrsar, Tkon, Gornji Kneginec, Vela Luka, Hvar, Vrsi, Stari Grad i Tisno.

Od ukupno 556 jedinica lokalne samouprave, u podacima koje su autori analizirali, njih 182 ima fizičku prodavaonicu čiji je cjenik objavljen. Iako se radi o relativno slaboj pokrivenosti, u općinama i gradovima u kojima postoji prodavaonica čiji je cjenik objavljen živi 76,6 posto stanovništva Hrvatske.

Transparentnost cijena

Javna objava cijena, poručili su u zaključku svog istraživanja, može utjecati na obje strane tržišta, ponudu i potražnju. Trgovci mogu prilagoditi svoje cijene jer znaju da su one lako usporedive, a potrošači, zahvaljujući većoj dostupnosti informacija, mogu lakše uspoređivati i birati gdje će kupovati.

– Ova inicijativa predstavlja značajan iskorak u smjeru veće transparentnosti tržišta i dostupnosti podataka te otvara brojne mogućnosti za analizu, nadzor i bolje razumijevanje maloprodajnih cijena u Hrvatskoj, kako za potrošače, tako i za istraživače, institucije i poslovni sektor. Time se prvi put stvara javna infrastruktura za praćenje cijena u gotovo realnom vremenu, što je osobito važno u uvjetima inflacijskih pritisaka. Jedno od njezinih ograničenja je što se fokusira isključivo na maloprodaju, stavljajući interes javnosti samo na maloprodajne lance, iako cijene koje plaćaju potrošači nastaju kroz širi opskrbni lanac koji uključuje proizvođače i distributere, koji su često pod utjecajem vanjskih okolnosti. U tom smislu, buduće politike mogle bi razmotriti prikupljanje i objavu podataka i u drugim fazama lanca formiranja cijena, čime bi se dodatno ojačalo razumijevanje tržišnih kretanja i omogućilo učinkovitije oblikovanje mjera ekonomske politike, zaključili su autori studije.