Virtualna stvarnost sve više pronalazi primjenu i izvan zabavne industrije, pa tako i u hrvatskom probacijskom i zatvorskom sustavu. Projekt »Virtualna realnost – alat u tretmanu počinitelja kaznenih djela i edukaciji probacijskih službenika«, vrijedan 250.000 eura, tijekom dvije godine povezao je digitalnu tehnologiju, rad s osuđenicima i edukaciju službenika s ciljem uspješnije resocijalizacije.

VR scenariji

Projekt Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije provodio se od rujna 2024. do kolovoza 2026. godine, a obuhvatio je razvoj digitalnih sadržaja za rad s osuđenicima, edukaciju službenika te povezivanje domaćih i međunarodnih stručnjaka. U sklopu projekta u Hrvatskoj i Rumunjskoj u rad s VR tehnologijom uključena su 133 osuđenika – 85 u Hrvatskoj i 48 u Rumunjskoj – dok je u hrvatskom zatvorskom i probacijskom sustavu edukaciju prošlo 90 službenika. Alat se i dalje aktivno koristi. Koordinatorica Erasmus+ projekta Vesna Zelić Ferenčić istaknula je kako je proces mnogo više od papira i plana. U projektu su, kroz četiri radna paketa, razvijeni scenariji namijenjeni službenicima, osuđenicima i osobama uključenima u probaciju. Sudionici su kroz VR scenarije vježbali rješavanje konflikata na poslu i u obitelji, snalaženje u prometu te upravljanje financijama. Upravo se financijski scenarij pokazao najzahtjevnijim jer su morali rasporediti ograničeni mjesečni prihod i odrediti prioritete nakon izlaska na slobodu.

– Nije lako donositi teške i odgovorne odluke u potpuno ograničenom financijskom okviru. Većina je tu imala problema, ali scenarij im je pomogao izvježbati kako rasporediti mjesečni prihod, rekla je Zelić Ferenčić, ističući da se najbolje uči kroz igru.

Učenje kroz simulaciju i ponavljanje podsjeća i na jednu mračniju književnu asocijaciju, »Paklenu naranču« Anthonyja Burgessa, u kojoj se ponašanje pokušava mijenjati kontroverznim uvjetovanjem. No, za razliku od takvog pristupa, VR u probaciji služi kao sigurno okruženje u kojem se životne situacije mogu vježbati, pogreške ispraviti, a odluke ponovno promisliti, bez stvarnih posljedica. Upravo je mogućnost ponavljanja jedna od ključnih prednosti tehnologije. Ipak, istaknuto je da VR sam po sebi ne mijenja obrasce ponašanja. Ključnu ulogu i dalje imaju službenici, njihov stručni rad i odnos s osuđenicima. Zelić Ferenčić pojasnila je kako ljudi velik dio svakodnevnih odluka donose gotovo automatski, što je OK, osim ako nešto u procesu, u koracima, nije dobro naučeno, nije kvalitetno usađeno i nije u redu. Tada se događaju problemi, kazala je. Cilj je zato prepoznati i mijenjati problematične obrasce ponašanja te kvalitetno usvojiti životne vještine potrebne za funkcioniranje u različitim situacijama.

Sigurno okruženje

Voditeljica Odjela tretmana u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu Maja Vučić Blažić kazala je kako su službenici kroz edukaciju naučili koristiti VR naočale i sadržaje u radu s osuđenicima. U zatvorskom sustavu osuđenici prolaze iste scenarije kao i ostali sudionici projekta, a sustav nije povezan s internetom, čime su ispunjeni potrebni sigurnosni uvjeti. Za mnoge zatvorenike susret s VR tehnologijom bio je nešto potpuno novo, no upravo im je to omogućilo da kroz digitalni alat vježbaju situacije s kojima će se susresti u svakodnevnom životu. Jedna od najvećih prednosti sustava, prema riječima Vučić Blažić, jest mogućnost da osoba sama uoči pogrešku i pokuša ponovo.

– Mi smo kao službenici tu zaštićeni jer im ne govorimo kao savjetnici »tu ste pogriješili, ovdje ste učinili nešto krivo«. Sustav ih vraća na početak dok ne riješe neku situaciju dobro, objasnila je. Na taj se način smanjuje mogućnost narušavanja odnosa između službenika i osuđenika, a eventualna frustracija zbog neuspjeha usmjerava se prema tehnologiji, a ne prema osobi koja provodi tretman.

Upravo takve situacije pokazuju svrhu VR-a u tretmanskom radu, ne pružiti gotova rješenja, nego omogućiti da se odluke donesu, pogreške prepoznaju i ponovno pokušaju u sigurnom okruženju. Ono što je u virtualnom scenariju samo neuspjeli pokušaj, u stvarnom životu može imati puno ozbiljnije posljedice.

Projekt je pritom pokazao i mjerljive učinke. Nakon provedenih aktivnosti zabilježeno je statistički značajno smanjenje negativne usmjerenosti sudionika na probleme s kojima su se suočavali. Iako su promjene bile male, bile su konzistentno usmjerene prema povoljnijem načinu rješavanja problema. Važno je, kako je naglasila Zelić Ferenčić, razvijati osjećaj da su određene stvari pod vlastitom kontrolom i da se ponašanjem može utjecati na ishod situacije. Upravo bi to mogao biti jedan od ključnih doprinosa virtualne stvarnosti u tretmanu osuđenika: omogućiti im da prije povratka u stvarni svijet više puta uvježbaju situacije koje ih ondje čekaju.