Predsjednik Hrvatskog društva ekonomista

Darko Tipurić: "Minimalna plaća ne bi smjela biti alat kratkoročne socijalne politike"

Dražen Katalinić

Foto D. KOVAČEVIĆ

Foto D. KOVAČEVIĆ

Fokus 33. savjetovanja bit će usmjeren na izazove i strateške smjernice gospodarskog razvoja Hrvatske s naglaskom na otpornost i konkurentnost



Uoči 33. savjetovanja Hrvatskog društva ekonomista koje će se od 5. do 7. studenog održati u Opatiji, razgovarali smo s predsjednikom tog društva Darkom Tipurićem koji otkriva zašto treba podržati napore potpredsjednika Vlade i ministra financija Marka Primorca, koliko je važno suzbijanje inflacije, smije li minimalna plaća biti rezultat političke odluke i kakvu Hrvatsku vidi nakon što uđemo u OECD i time ostvarimo naše ambicije.


Pred nama je 33. tradicionalno savjetovanje Hrvatskog društva ekonomista. Na što će biti usmjeren fokus ovogodišnjeg savjetovanja?


– Fokus 33. tradicionalnog savjetovanja Hrvatskog društva ekonomista bit će usmjeren na izazove i strateške smjernice gospodarskog razvoja Hrvatske u idućem razdoblju, s naglaskom na otpornost i konkurentnost nacionalnog gospodarstva. Skup će ponovo okupiti vodeće ekonomske stručnjake, predstavnike javnog i privatnog sektora, akademske zajednice te kreatore ekonomskih politika, s ciljem da se kroz interdisciplinarne rasprave identificiraju prioriteti i rješenja za jačanje gospodarskog sustava u uvjetima globalnih neizvjesnosti. Prvi dio savjetovanja bit će posvećen makroekonomskoj politici i poticajima rasta. Raspravljat će se o fiskalnoj održivosti, ekonomskoj politici i mogućnostima za povećanje produktivnosti i konkurentnosti hrvatskog gospodarstva, kao i otvoriti teme geostrateških i geoekonomskih globalnih tektonskih promjena. Drugi dan donosi teme povezane s pitanjima suzbijanja inflacije, reformi poreznog sustava, kao i učinkovitijim upravljanjem državnim poduzećima u kontekstu procesa pristupanja Hrvatske OECD-u, kao i izazovima digitalne transformacije, inovacija i razvitka poduzetništva. U središtu rasprava bit će sposobnost hrvatskoga gospodarstva da se prilagodi globalnim promjenama, osigura dugoročnu stabilnost i iskoristi prilike koje donose nove tehnologije i zelene politike. Završni dan savjetovanja bit će usmjeren na znanstveno-stručni program, u kojem će se prezentirati najnoviji rezultati istraživanja domaćih i inozemnih autora. Time se nastavlja tradicija povezivanja teorijskih spoznaja i praktičnih ekonomskih politika, što ovo savjetovanje već desetljećima čini središnjim mjestom stručnog i akademskog dijaloga o gospodarskoj budućnosti Hrvatske.


Sadašnji i bivši ministri


Najavljen je dolazak niza bivših ministara gospodarstva koji će sudjelovati u jednom panelu. O kakvom se panelu radi?


– Panel »Ministarski pogled na budućnost hrvatskoga gospodarstva« jedan je od najzanimljivijih i najvažnijih dijelova 33. tradicionalnog savjetovanja Hrvatskog društva ekonomista. Ovaj panel okuplja sadašnje i bivše ministre gospodarskih resora, čiji će se razgovor usmjeriti na ocjenu dugoročnih ekonomskih politika, njihovih rezultata te mogućih novih pristupa koji bi Hrvatsku trebali učiniti otpornijom i konkurentnijom u nadolazećim godinama. Posebna vrijednost panela jest u tome što okuplja osobe s različitim političkim iskustvima, ali zajedničkom odgovornošću za gospodarski razvoj zemlje, čime se omogućuje konstruktivna usporedba različitih ekonomskih koncepata i modela upravljanja. U raspravi će se otvoriti teme koje se rijetko sagledavaju iz više vremenskih i institucionalnih perspektiva, poput kontinuiteta ili diskontinuiteta gospodarskih reformi, učinkovitosti javnih investicija te odnosa države i privatnog sektora u razvojnim politikama. Bit će riječi i o ulozi industrijske politike u suvremenim okolnostima, o poticanju inovacija i izvoza, ali i o izazovima s kojima se suočavaju male otvorene ekonomije u kontekstu rastuće globalne neizvjesnosti. Panel tako ne služi samo kao retrospektivni pregled ekonomskih odluka iz različitih razdoblja, nego i kao platforma za promišljanje budućnosti: kako uskladiti kratkoročne mjere s dugoročnim razvojnim ciljevima te kako u praksi ostvariti ravnotežu između gospodarske stabilnosti i društvenog napretka. Upravo kroz takve rasprave Hrvatsko društvo ekonomista nastoji poticati dijalog koji nadilazi političke cikluse i pridonosi oblikovanju dosljednije i dugoročno održive ekonomske politike.


Aktualna je tema minimalne plaće. Poslodavci su apelirali na Vladu da ga ne podiže u ime očuvanja konkurentnosti, a sindikati su s druge strane tražili da bude veći od Vladinog prijedloga. Kakvo je stajalište HDE-a po tom pitanju?




– Hrvatsko društvo ekonomista okuplja stručnjake različitih profila – znanstvenike, praktičare, poduzetnike, menadžere, ali i kreatore ekonomskih politika – pa kao takvo nema jedinstveno, formalno stajalište o visini minimalne plaće. Upravo raznolikost članstva čini HDE forumom otvorene rasprave, u kojem se različiti pristupi i argumenti slobodno sučeljavaju, osobito kad je riječ o pitanjima koja snažno utječu na tržište rada i konkurentnost gospodarstva. Moje je mišljenje da pitanje minimalne plaće treba sagledavati iz dva komplementarna kuta – ekonomskog i društvenog. S ekonomske strane, povećanje minimalne plaće mora biti utemeljeno na realnim pokazateljima produktivnosti, troškovima rada i mogućnostima gospodarstva, kako ne bi ugrozilo održivost poslovanja i zapošljavanja, osobito u djelatnostima s nižom dodanom vrijednošću. Prebrz i politički motiviran rast minimalne plaće mogao bi dovesti do suženja prostora za nova zapošljavanja i povećanja troškova rada, što bi dugoročno moglo štetiti upravo onima kojima se želi pomoći. S društvenog aspekta, ipak je nužno osigurati da minimalna plaća omogući dostojanstven život i spriječi produbljivanje nejednakosti. U tom smislu, ona ne bi smjela biti isključivo rezultat političke odluke, nego dio šireg paketa mjera, uključujući porezno rasterećenje rada, poticanje produktivnosti i obrazovne reforme, koje zajedno stvaraju temelje za održiv rast plaća. Drugim riječima, minimalna plaća ne bi smjela biti alat kratkoročne socijalne politike, nego dio dugoročne razvojne strategije koja vodi prema društvu jednakih prilika i gospodarstvu zasnovanom na znanju, inovacijama i pravednoj raspodjeli stvorenog dohotka.


Stabilizacijska strategija


Tema inflacije nikako da siđe s dnevnog reda. Očekivalo se da će ove godine pasti na ciljanih dva posto, a inflacija ponovo ubrzava. Jesu li Vlada i HNB iskoristili sve instrumente u borbi protiv inflacije i kada možemo očekivati smirivanje rasta cijena?


– Inflacija i dalje ostaje jedan od presudnih izazova hrvatskog gospodarstva. Iako su prognoze početkom godine upućivale na približavanje ciljanih dva posto, sredinom godine zabilježeno je ponovno ubrzanje rasta cijena. To pokazuje koliko je složeno održati ravnotežu između monetarne i fiskalne politike u uvjetima globalnih i domaćih šokova. Vlada i Hrvatska narodna banka koriste različite instrumente za ublažavanje inflacijskih pritisaka. HNB provodi restriktivniju monetarnu politiku kroz povećanje kamatnih stopa, regulaciju likvidnosti i intervencije na deviznom tržištu, dok Vlada primjenjuje fiskalne mjere poput ograničavanja cijena energenata, subvencija i poreznih olakšica. Međutim, učinak tih mjera često je ograničen utjecajem vanjskih činitelja, ponajprije cijenama energenata, poremećajima u opskrbnim lancima i geopolitičkim napetostima. Usporavanje inflacije može se očekivati tek kada se kombinacija domaćih mjera i međunarodnih okolnosti postupno stabilizira. To će zahtijevati strpljiv proces prilagodbe, jačanje energetske i opskrbne otpornosti, povećanje produktivnosti i smanjenje strukturnih neravnoteža u gospodarstvu. Svaki novi globalni šok, bilo geopolitički, energetski ili klimatski, može ponovno utjecati na dinamiku cijena, što dodatno naglašava potrebu za dugoročnom stabilizacijskom strategijom.


Ministar financija priznao je da po pitanju proračunskog deficita »plešemo po rubu«. Što je razlog pogoršanju fiskalne slike Hrvatske i postoji li opasnost da uđemo u proceduru prekomjernog deficita?


– Trenutačno stanje je posljedica kombinacije rasta javne potrošnje, globalnih ekonomskih šokova i inflacijskih pritisaka, što je povećalo izazove u održavanju proračunske ravnoteže. Unatoč tome, potpredsjednik Vlade i ministar financija Marko Primorac i njegov tim uspješno su vodili fiskalnu konsolidaciju, a provedene četiri faze reforme poreznog sustava dodatno su ojačale temelje održivosti javnih financija. Iako deficit još uvijek zahtijeva pažnju, rezultati dosadašnjih mjera pokazuju da se proračunska politika kreće u pravom smjeru. Efektivna kombinacija kratkoročnih prilagodbi i strukturnih reformi omogućila je stabilizaciju javnih financija i povećala otpornost gospodarstva na vanjske šokove. S optimizmom se može očekivati da će Hrvatska nastaviti smanjivati fiskalne rizike, a primjena dosadašnjih reformi i dalje pruža prostor za održivi rast i razvoj. Ministra Primorca valja pohvaliti za stručnost i dosljednost u vođenju politike koja balansira fiskalnu odgovornost s potporom gospodarskom rastu. S druge strane, Hrvatska se mora odgovorno suočiti s problemom nedovoljne produktivnosti koja je najveća zapreka za ostvarivanje konkurentnosti i konvergenciju s drugim zemljama EU-a.


Prilika za razvojni iskorak


Ulaskom u OECD Hrvatska će ostvariti sve svoje ambicije. Što nakon toga? U kojem bi smjeru trebala ići ekonomija? Hoćemo li se i u budućnosti oslanjati na turizam i usluge?


– Ulazak Hrvatske u OECD predstavlja važnu prekretnicu, ne samo simboličku potvrdu našeg institucionalnog sazrijevanja, nego i stvarnu priliku za razvojni iskorak. Time Hrvatska ulazi u krug zemalja koje dijele najviše standarde u pogledu transparentnosti, upravljanja, investicijske klime i javnih politika. Ipak, OECD ne smije biti shvaćen kao završna točka, nego kao platforma za transformaciju gospodarstva prema većoj otpornosti i konkurentnosti. U sljedećoj fazi Hrvatska mora graditi model razvoja koji se oslanja na znanje, inovacije i tehnološku sofisticiranost. To znači jačanje sektora s visokom dodanom vrijednošću, od napredne industrije i digitalnih usluga do zelenih tehnologija, kako bi se smanjila ovisnost o sezonskim i niskoproduktivnim granama. Turizam će i dalje ostati važan, ali mora se nadograđivati inovativnim sadržajem, održivošću i većom domaćom komponentom u lancu vrijednosti. Formula za uspjeh je u sposobnosti države da poveže obrazovni sustav, znanstvenu zajednicu i privatni sektor u zajedničkoj viziji gospodarske transformacije. U tom kontekstu, porezna politika usmjerena na inovacije, učinkovito korištenje fondova EU-a i stabilan regulatorni okvir bit će presudni instrumenti. Hrvatska u globalnom okruženju obilježenom tehnološkom revolucijom, klimatskim izazovima i geopolitičkim neizvjesnostima mora misliti dugoročno. Potrebno je graditi produktivnost, poticati poduzetništvo i stvarati radna mjesta koja ostaju u zemlji. Samo strateškim kombiniranjem turizma, usluga, inovativnog i proizvodnog sektora možemo osigurati održiv i uravnotežen rast te izgraditi otpornije gospodarstvo za buduće generacije.