Vrhovni je sud donio presudu kojom je prihvatio žalbu državnog odvjetnika i preinačio u odluci o kazni presudu Županijskog suda u Karlovcu. Time je postala pravomoćna presuda kojom je optuženik D. K. proglašen krivim za dva kaznena djela i to izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu i nepružanje pomoći.

Optuženik je osuđen jer je 2015. godine uzrokovao prometnu nesreću kojom je prouzročio smrt jedne osobe. Upravljao je automobilom pod utjecajem alkohola koncentracije 2,42 promila alkohola. Vozio je mokrim kolnikom u uvjetima slabije vidljivosti zbog noći. Zbog neprilagođene brzine kretanja i alkoholiziranosti propustio je obratiti pažnju na pješaka koji je prelazio cestu.
To je dovelo do udara vozila u tijelo pješaka. Pješak je ostao ležati na tlu ozlijeđen. Optuženik je osuđen i jer se nije zaustavio i pružio pomoć ozlijeđenom pješaku iako je to bio u mogućnosti. Pješak je zadobio višestruke teške tjelesne ozljede opasne po život. Usprkos liječenju od posljedica tih ozljeda preminuo je nakon nepuna tri mjeseca.

Prvostupanjskom je presudom osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 2 godine i 3 mjeseca.

Vrhovni je sud preinačio u odluci o kazni prvostupanjsku presudu i optuženiku povećao kaznu za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometnu te izrekao strožu jedinstvenu kaznu zatvora. Optuženik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 3 godine i 2 mjeseca. Prihvaćena je utvrđena kazna zatvora iz prvostupanjske presude za kazneno djelo nepružanja pomoći.
Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud odmjerio kaznu u prekratkom trajanju jer sve utvrđene okolnosti nisu primjereno vrednovane prilikom odmjeravanja visine kazne zatvora. Za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu nisu se trebale primijeniti odredbe o ublažavanju kazne (odmjeravanje kazne ispod zakonom propisanog minimuma za to kazneno djelo). Pravilno su optuženiku cijenjene kao olakotne okolnosti iskreno priznanje i kajanje, isprika obitelji žrtve, prijašnja neosuđivanost te okolnosti da je u stalnom radnom odnosu i uzdržava maloljetno dijete. Međutim, te olakotne okolnosti ne predstavljaju naročito olakotne okolnosti koje su pretpostavka za ublažavanje kazne.

Prvostupanjski je sud propustio cijeniti činjenicu da je optuženik pokazao izrazitu upornost u nepoštivanju prometnih propisa i viši stupanj kriminalne volje. Prekršio je više odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Doveo se u stanje iznimno visoke alkoholiziranosti i gotovo uopće nije mogao ostvariti kontrolu nad vozilom i na siguran način upravljati motornim vozilom. Pritom nije mario za eventualne posljedice koje vožnjom u takvom stanju može prouzročiti drugim sudionicima u prometu. To upućuje na njegov nonšalantan i neodgovoran odnos te bezobzirnost prema nastanku ovako teških posljedica. Te okolnosti zaslužuju strože kažnjavanje bez obzira na brojne utvrđene olakotne okolnosti, navode iz Vrhovnog suda u obrazloženju odluke.

Postrožena je kazna primjerena ličnosti optuženika i pogibeljnosti počinjenih kaznenih djela. Takva je kazna pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja i izražavanje jasne i nedvosmislene društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela. Kaznom će se ponajprije djelotvorno utjecati na optuženika da ubuduće više ne čini kaznena djela. Istovremeno će se utjecati i na sve ostale građane da razviju i učvrste svijest o tome da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno. Osim toga, kazna treba odvratiti sve da ne čine kaznena djela (tzv. generalna prevencija), istaknuto je u priopćenju Vrhovnog suda.