Državno odvjetništvo u Sisku žalit će se na presudu sisačkog Općinskog suda kojom je usvojen tužbeni zahtjev pravomoćno osuđenog ratnog zločinaca i ratnog zamjenika PU sisačko-moslavačke Vladimira Milankovića da mu se na teret MUP-a isplati 968.750 kuna kuna troškova suđenja s kamatama.

Sisaško općinsko tužiteljstvo smatra da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo koje uređuje ovu pravnu materiju, izvijestilo je u srijedu Državno odvjetništvo.

Osuđen na 10 godina zatvora

Tužiteljstvo je, ne navodeći identitet tužitelja, priopćilo da je Općinski sud u Sisku u ponovljenom postupku presudio da je osnovan Milankovićev tužbeni zahtjev kojim je na teret proračunskih sredstava potraživao isplatu novca na ime troškovnika i računa za dvoje izabranih branitelja koji su ga zastupali kao optuženika u kaznenom postupku koji se protiv njega vodio pred osječkim Županijskim sudom zbog ratnog zločina protiv civila i ratnih zarobljenika.

Milanković je u tom postupku pravomoćno osuđen na 10 godina zatvora. Prvotno je osuđen na osam godina zatvora, ali mu je Vrhovni sud povisio kaznu zatvora za dvije godine. Nakon izdržane dvije trećine kazne, Milanković je pušten iz zatvora 2018. godine.

Ubojstvo 23 civila i jednog ratnog zarobljenika

Milanković je bio uhićen zajedno s Đurom Bordarcem, ratnim načelnikom PU sisačko-moslavačke i suborcem Dragom Bošnjakom. Brodarac je preminuo u pritvoru u Osijeku, a Bošnjak, bivši pripadnik SJP ”Vukovi” bio je oslobođen optužbe za ratni zločin.

Osječki sud je osudio Milankovića prema načelu tzv, garantne odgovornosti, odnosno za nesprječavanje zločina za koje je znao da ih čine pripadnici njemu podređenih postrojbi, što je dovelo do ubojstva 23 civila i jednog ratnog zarobljenika.

U svojoj tužbi Milanković navodi da je, čim je doznao za kazneni postupak protiv njega u lipnju 2011., podnio MUP-u zahtjev u kojem traži da mu se podmire troškovi obrane kao bivšem djelatniku.

Karamarko mu odlučio pomoći

Njegovi odvjetnici Nataša Čučić i Milenko Umičević su iskazivali trošak kao zastupanje jednog odvjetnika. Odlukom tadašnjeg ministra unutarnjih poslova Tomislava Karamaka udovoljeno je zahtjevu te je Milankovićevim braniteljima u rujnu i prosincu 2011. isplaćeno svakom po 351.000 kuna.

Branitelji su u iduće tri godine ispostavili još po tri računa, svatko u iznosu od po 498.750 kuna, ali ti računi nisu nikada plaćeni.

Nakon što je Karamarka na mjestu ministra zamijenio Ranko Ostojić, novi ministar je propitao prethodnikovu odluku kod tužiteljstva te je na kraju odlučio da Milankovićev zahtjev smatra neosnovanim jer ”ratni zločin po svojoj prirodi ne može proizaći iz obavljanje policijskog posla”.

Smatra da ima pravo da mu MUP to plati

Milanković je 2012. podnio tužbu za neisplatu troškova u iznosu od 997.500 kuna, ali se on žalio nakon što ga je 2016. odbio Županijski sud u Sisku pa je drugostupanjski Županijski sud u Zagrebu, koji je prihvatio tužbu, umanjio iznos za 9375 kuna po odvjetniku te ga utvrdio na 489.375 kuna.

Potom je MUP podnio reviziju, dok je Vrhovni sud 2020. ukinuo drugostupanjsku presudu i odredio ponovno suđenje u Sisku.

Milanković je medijima kazao da je veći dio svojeg radnog vijeka proveo radeći za MUP te da je bio šokiran kada je protiv njega bio pokrenut kazneni postupak, ističući kako se za financijsku pomoću obratio MUP-u znajući da sam neće moći financirati obranu na koju, kako smatra, ima pravo jer je radio u sustavu.

Mediji su izvijestili kako je sisački sud zaključio neospornim da je MUP odlučio, a tadašnji ministar Karamarko potpisao odluku da Milanković ima pravo na pomoć sukladno Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima, kao i da nije sporno što je MUP mijenjao stajalište o opravdanosti dosuđivanja troška i zahtjevima za isplatom.

Sud: Dok je činio ratne zločine bio je službena osoba

Sisački Županijski sud se u svojoj odluci rukovodio ranije iznesenim pravnim shvaćanjima viših sudova, smatrajući da Milanković ostvaruje pravo na besplatnu pravnu pomoć s obzirom da je u inkrimiranom razdoblju imao status službene osobe u kojem svojstvu je bio ovlašten izdavati zapovijedi te je bio odgovoran za poštivanje i primjenu ratnog i humanitarnog prava o sigurnosti i zaštiti civila te humano postupanje prema ratnim zarobljenicima.

Isti sud je zaključio da okolnost vođenja kaznenog postupka zbog ratnog zločina nije predstavljala osnovu za uskraćivanje prava na besplatnu pravnu pomoć, pri čemu nije odlučno što je Milanković angažirao dvoje branitelja, s obzirom da u ovom postupku potražuje isplatu naknade po jednom branitelju.