Na riječkom Županijskom sudu danas je započelo suđenje 55-godišnjem državljaninu Srbije i Crne Gore, Alajdinu Krasniqiju, pod optužbom da je još davne 2004. godine na otoku Krku mučki ubio tada 47-godišnju Slavicu Dankić iz Đakova. Žrtva, koja je u hotelu u Baški radila kao sobarica i sezonska radnica, bila je sa svojim ubojicom u ljubavnoj vezi.

Krasniqi je nakon ubojstva pobjegao i još je nedostupan državnim tijelima Republike Hrvatske. Kazneno optužno vijeće je, nakon što je početkom lipnja ove godine potvrdilo optužnicu protiv Krasniqija, donijelo rješenje o suđenju u odsutnosti.

Optužnicom mu se stavlja na teret da je noću, 15./16. travnja 2004. godine između 22 i 7 sati ujutro na neutvrđenom mjestu na otoku Krku, u cilju da liši života Slavicu Dankić, rukama je stezao oko vrata, pa je uslijed gušenja preminula. Potom da je njezino mrtvo tijelo ostavio na predjelu Zarok u Baški.

I optužba i obrana složile su se oko prijedloga da se ne saslušavaju neposredno na raspravi svjedoci koje su svoje iskaze dali u istrazi već da se njihove izjave pročitaju. Što se tiče nalaza vještaka sudsko-medicinske struke te za biološke i kontaktne tragove predloženo je da se pozovu u sudnicu i neposredno saslušaju.

Svjedoci koji su ispitani tijekom istrage detaljno su iskazivali o odnosu žrtve i njezinog ljubavnika. Sa Slavicom Dankić je godinama kao sezonska radnica u Baški radila njezina nećakinja koja je posvjedočila da je još 2000. godine u hotel došao gost koji se predstavio kao “Indrih”. Ubrzo se njezina teta upustila u ljubavnu vezu s mlađim muškarcem, te da je veza u ljeto 2003. godine postala ozbiljnija. Iskazivala je da je, nakon što su u vezi nastupili problemi, muškarac telefonski uznemiravao cijelu obitelj, vrijeđao ih i prijetio im. Nazivao je roditelje žrtve, ali i njezine roditelje. U danima nakon Uskrsa 2004. godine da ga nije susretala, ali da zna da je telefonom nazivao njezinu tetu i dogovarao mjesta susreta. Kad tetu više nije pronašla u sobi, prijavila je njezin nestanak.

Zaposlenice hotela u Baški svjedočile su o tome kako su šetajući se na šumovitom predjelu najprije uočile crveni automobil, đakovačkih registarskih oznaka, a ubrzo i tijelo žrtve u jednoj udubini s desne strane. Iako se Krasniqi svima predstavljao kao češki državljanin, u to su svjedoci ozbiljno sumnjali i bili uvjerenja kako je ustvari Albanac. Slavičina nećakinja čak ga je jednom prilikom i čula kako govori tečnim albanskim jezikom, a što joj je bilo čudno za češkog državljanina.

Slavičin otac naveo je u istrazi kako je muškarca upoznao nakon što ga je kćer dovela u njihovu obiteljsku kuću. Od ranije je imao informacije da se radi  o osobi koja je “šarena i druži se s mafijašima”, odnosno sa sumnjivim osobama. Otac joj je rekao da ga više ne dovodi, a ona je otišla živjeti s njime u Osijek. Nakon što se vratila, počeo ih je učestalo nazivati i vrijeđati, a da mu je kći ispričala da ju je u Osijeku napadao i htio ubiti čekićem.

Majka žrtve čak je iskazivala kako je njezinom suprugu optuženik govorio da će Slavicu poslati kući u kovčegu – škrinji i da ju više neće vidjeti.

Nakon što je žrtva bila nestala, od tog trenutka niti okrivljeni Krasniqi nije više viđen u Baški. Pregledom apartmana koji je bio koristio pronađena je njegova odjeća i svi rekviziti za osobnu njegu, a iz čega su istražitelji zaključili da je mjesto napustio “glavom bez obzira”, s ciljem da ga se ne uhvati i kazneno goni.

Na to upućuje i činjenica da je 17. travnja 2004. godine, dakle dan kasnije, zatečen prilikom napuštanja Hrvatske te kažnjen zbog prekršaja iz Zakona o boravku stranaca. Izrečena mu je zaštitna mjera protjerivanja iz RH u trajanju od godinu dana. No, u to vrijeme još se nije znalo da je ubojica jer je tijelo žene pronađeno tek nekoliko dana kasnije. Protiv njega je tada određen pritvor te raspisana međunarodna tjeralica koja do današnjeg dana, nažalost, nije dala rezultata.