Prostor za djelovanje civilnog društva u Hrvatskoj sve je uži. Prema godišnjem izvješću o stanju građanskog prostora za 2025. godinu Europskog građanskog foruma, Hrvatska bilježi daljnje pogoršanje uvjeta za rad organizacija civilnog društva: od izostanka strateških dokumenata i slabljenja institucionalnog dijaloga do političkih pritisaka, prijetnji financiranju udruga, SLAPP tužbi i isključivanja organizacija iz procesa donošenja odluka.

Izvještaj, koji je za Hrvatsku izradila Kuća ljudskih prava Zagreb u sklopu projekta Net4Defenders, navodi da je Hrvatska petu godinu zaredom prema indeksu CIVICUS Monitor svrstana među zemlje sa suženim civilnim prostorom. Autori upozoravaju da država ne odgovara dovoljno na izazove zaštite ljudskih prava, vladavine prava i jačanja demokracije, ponajprije zbog manjka dijaloga s civilnim društvom i rastućeg nepovjerenja između vlasti i organizacija u javnom interesu.

Nedostaje strategija

Uz činjenicu da Hrvatska od 2016. nema temeljnu strategiju razvoja civilnog društva, izvještaj ističe i zastoj u radu ključnih tijela za taj dijalog. Vladino Vijeće za ljudska prava od veljače ove godine nije održalo nijednu sjednicu, dok akcijski planovi za provedbu nacionalnih politika za ljudska prava i ravnopravnost spolova još nisu usvojeni.

Ni Savjet za razvoj civilnoga društva, važan kanal komunikacije između države i udruga, prema izvještaju ne ispunjava svoju ulogu. Izvještaj upozorava i na političke pritiske prema organizacijama koje prate izbore i zagovaraju vladavinu prava, uključujući slučaj dovođenja u pitanje financiranja Gonga zbog njegova rada na praćenju izbornog procesa.

Među problemima se navode i prijetnje aktivistima, nedovoljno financiranje organizacija koje rade na zaštiti ljudskih prava, građanskom obrazovanju, borbi protiv korupcije i ravnopravnosti, kao i administrativne prepreke koje otežavaju njihov rad.

Posebno zabrinjavaju javna savjetovanja koja se, prema ocjeni autora, sve češće provode tek radi ispunjavanja formalnih obveza, bez stvarnog uključivanja građana i organizacija civilnog društva u donošenje odluka. U Gongu smatraju kako ovogodišnji izvještaj nije iznimka, nego potvrda onoga na što se godinama upozorava.

– Već dugo ukazujemo na izostanak strategije za razvoj civilnog društva i SLAPP tužbi, preko političkih napada na udruge i njihovo financiranje, do sustavnog isključivanja organizacija iz procesa donošenja odluka, kazali su iz Gonga.

Podsjetili su i kako Europska komisija još od 2022. u izvještajima o vladavini prava od Hrvatske traži donošenje strateškog dokumenta koji bi osigurao povoljnije okruženje za civilno društvo, no takav dokument država nema već gotovo deset godina.

– Deset godina izostanka takvog dokumenta šalje jasnu poruku da vlast civilno društvo ne doživljava kao partnera u izgradnji demokracije, nego ga zanemaruje, potkopava i često javno diskreditira kao politički pristrano, smatraju u Gongu.

Posebno zabrinjavajućim ocjenjuju političke pritiske na organizacije koje se bave praćenjem izbora, transparentnošću i vladavinom prava.

– Organizacije koje upozoravaju na zlouporabe vlasti štite građane i demokratske standarde. Napadi na njih, osobito kada dolaze s najviših političkih razina, predstavljaju izravan udar na demokratske institucije i građansku participaciju, upozorili su.

Najveći SLAPP tužitelji

Dok se savjetovanja svode na formu, na drugoj strani djeluje znatno agresivniji mehanizam. Među najozbiljnijim prijetnjama slobodi izražavanja izvještaj izdvaja SLAPP tužbe, postupke kojima se novinare, aktiviste i organizacije civilnog društva pokušava zastrašiti i financijski iscrpiti.

Umjesto zaštite ugleda, takve se tužbe, upozoravaju autori, često koriste kao sredstvo pritiska na one koji otvaraju pitanja korupcije, nepravilnosti i zlouporabe moći.

U Hrvatskom novinarskom društvu smatraju da je riječ o jednom od najozbiljnijih problema za medijske slobode. Istraživanje koje je HND proveo s Centrom Miko Tripalo, analizom više od 1.300 sudskih odluka u sporovima protiv medija, pokazalo je da je između 2016. i 2024. u Hrvatskoj bilo prosječno 60 SLAPP tužbi godišnje.

– U posljednje dvije godine ukupan broj tužbi jest nešto manji, ali odštetni zahtjevi ostali su jednako visoki, a postupci pred pojedinim sudovima jednako dugotrajni.

To doprinosi iscrpljivanju, zastrašivanju, pa u konačnici i autocenzuri, jer nakladnici sve češće izbjegavaju teme koje bi mogle rezultirati tužbama, naglasili su iz HND-a.

Posebno su ranjivi lokalni i neprofitni mediji kojima, ističu, jedna tužba s visokim odštetnim zahtjevom može ozbiljno ugroziti poslovanje ili čak značiti gašenje.

Najteže je, pak, slobodnim novinarima koji iza sebe nemaju redakciju ni pravnu službu. Upravo zato HND je prije deset godina osnovao Centar za zaštitu slobode izražavanja koji pruža besplatnu pravnu pomoć.

– No problem nisu samo tužbe nego i način vođenja postupaka. Tužitelji koriste sve procesne mogućnosti da ih odugovlače, od nedolaska na ročišta do predlaganja novih svjedoka, a suđenja se nerijetko održavaju daleko od mjesta prebivališta novinara, što znači dodatne troškove i izgubljene radne dane, upozorili su iz HND-a.

Koliko je problem izražen pokazuje i podatak da je Hrvatska u posljednjih pet godina tri puta dobila »pobjednika« europske nagrade za najvećeg SLAPP tužitelja. Nakon HRT-a i suca Zvonka Vrbana, ove godine tu titulu dobio je predsjednik Županijskog suda u Zadru Ivan Marković.

– Nigdje drugdje u Europi, osim djelomično u Bugarskoj, nije zabilježeno da javni medijski servis ili suci u tolikoj mjeri tuže novinare i medije, kazali su iz HND-a.

Iako pozdravljaju donošenje Zakona o zaštiti osoba uključenih u javno djelovanje, kojim su obuhvaćeni i domaći SLAPP postupci, upozoravaju da zakon ne obuhvaća kaznene postupke.

– Povreda časti i ugleda i dalje je kazneno djelo. Zbog toga postoji opravdana bojazan da bi se pritisci mogli preseliti upravo u kaznene postupke. Osim toga, ostaje otvoreno pitanje educiranosti sudaca za prepoznavanje očito neutemeljenih SLAPP tužbi, kao i činjenica da zakon predviđa žurno postupanje, ali bez jasno propisanih rokova, kazali su iz Novinarskog društva.

Izazov administracije

Na nalaze izvještaja reagirali su i iz Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske. Iako ne osporavaju važnost međunarodnih izvještaja, smatraju da ih treba promatrati u kontekstu postojećeg sustava potpore organizacijama civilnog društva te ističu da kontinuirano rade na unaprjeđenju uvjeta za njihovo djelovanje.

Na kritike o političkim pritiscima na udruge i upozorenja da se financiranje pojedinih organizacija dovodi u pitanje iz političkih razloga, iz Ureda se nisu izravno očitovali.

Umjesto toga ističu kako je sustav financiranja uređen propisima koji predviđaju javne natječaje, unaprijed definirane kriterije, stručnu evaluaciju prijava, mogućnost prigovora te praćenje provedbe financiranih projekata, uz redovite edukacije za tijela koja dodjeljuju javna sredstva. Jednu od primjedbi iz izvještaja ipak izravno priznaju – administrativno opterećenje udruga.

– Svjesni smo da administrativni zahtjevi mogu predstavljati izazov, osobito za manje organizacije s ograničenim kapacitetima. Međutim, određena razina administracije nužna je kako bi se osigurala odgovornost u korištenju javnih sredstava i zaštitio javni interes.

Istodobno radimo na pojednostavljivanju procedura kroz digitalizaciju procesa, standardizaciju dokumentacije i usklađivanje natječajnih zahtjeva, naveli su iz Ureda.

Na primjedbe da Hrvatska gotovo deset godina nema temeljni strateški dokument za razvoj civilnog društva, iz Ureda odgovaraju da je njegova izrada u tijeku te da bi nova strategija trebala odgovoriti na pitanja održivog financiranja, jačanja suradnje države i civilnog sektora i stvaranja poticajnijeg okruženja za rad udruga. Ipak, nisu precizirali kada bi dokument mogao biti dovršen.

Javna savjetovanja su samo ispunjavanje forme

Jedna od najoštrijih kritika odnosi se na sustav javnih savjetovanja. Iako je e-Savjetovanje formalno postalo standard u zakonodavnom procesu, Gong smatra da se građane i organizacije u praksi uključuje tek kada su ključne odluke već donesene.

To potvrđuju i podaci iz Godišnjeg izvješća o provedbi savjetovanja za 2024.: samo devet posto savjetovanja trajalo je zakonom propisanih 30 dana ili dulje, prihvaćeno je tek 11 posto pristiglih komentara, više od trećine ih je odbijeno, a gotovo trećina samo je označena kao »primljena na znanje«.

– Sudjelovanje javnosti danas se prečesto svodi na ispunjavanje forme. Građanima se ostavlja vrlo malo vremena za komentiranje, a njihovi se prijedlozi u pravilu ne razmatraju na način koji može utjecati na konačni sadržaj zakona, upozorili su iz Gonga.

Zbog toga predlažu da se za zakone od posebnog javnog interesa, uz e-savjetovanja, organiziraju javne rasprave na kojima bi predlagatelji obrazlagali zakonska rješenja i odgovarali na pitanja građana, ali i da se javnost uključi već u ranim fazama izrade propisa, kada još postoji mogućnost stvarnog utjecaja na sadržaj zakona.