Države i velike kompanije – od SAD-a, Kine i Indije, pa do EU-a – potiho odustaju od borbe za obuzdavanje klimatskih promjena i od ciljeva na koje su se obvezale na klimatskoj konferenciji u Glasgowu (COP26) prije pola godine. Iako su svi sudionici konferencije obećali što brži prelazak na čistu energiju, onečišćavanje atmosfere ugljikovim dioksidom i ostalim stakleničkim plinovima ubrzano raste, osobito zbog sve veće potrošnje ugljena.

Zaboravljena obećanja

Koga god pitate zašto smanjuje svoje ambicije, odgovor je sličan. Državama i poduzećima u proteklih pola godine promijenili su se prioriteti. Prošle jeseni, zbog naglog oporavka gospodarstva od pandemije i povećanje potražnje za energijom, počela se pomaljati energetska kriza u Europi i svijetu. Pojavila se nestašica nafte, plina, ugljena i električne energije, što je dovelo do skoka cijena svih energenata.

Državama više nije glavno pitanje kojom će brzinom prelaziti na čiste izvore energije, nego kako će poduzećima i kućanstvima osigurati dovoljno energenata. Više ne pitaju hoće li proizvedena energija dolaziti iz ugljena, nafte, plina, vjetra ili sunca, a nije im važno ni po kojoj cijeni. Umjesto obuzdavanja klimatskih promjena, najvažnija je postala energetska sigurnost, i to povećanom upotrebom fosilnih goriva koja najviše onečišćavaju i zagrijavaju površinu Zemlje. Energetsku krizu u svijetu pooštrili su rat u Ukrajini te sankcije zemalja Zapada protiv ruskog agresora, što je dodatno poremetilo opskrbu naftom i plinom, gurnuvši cijene energenata u nebo. Primjerice, članice EU-a uvele su svojevrsnu ratnu ekonomiju u kojoj su, prema podacima Financial Timesa, čak 200 milijardi eura proračunskog novca preusmjerile u nabavu oružja. Obrana im je postala politički priroritet. Drugi i treći prioritet članica EU-a jesu osiguranje dovoljnih količina energije i hrane. Borba protiv klimatskih promjena pala je u zapećak, ne samo u Europi, nego i u SAD-u.

Američki predsjednik Joe Biden najavio je u Glasgowu da njegova zemlja »preuzima vodstvo« u svijetu u borbi protiv klimatskih promjena, jer su one »egzistencijalna prijetnja« opstanku ljudske vrste. Još prošlog proljeća, na početku mandata, Biden je obećao da će SAD do 2030. prepoloviti ispuštanje ugljika u atmosferu, kako bi do 2050. postigao nultu emisiju stakleničkih plinova. Ponovio je to i u Glasgowu, ali kritičari smatraju da je sada zaboravio na ta obećanja.

Na Trumpovom tragu

– Godinu dana kasnije taj potpisani (Bidenov) klimatski cilj je gotovo mrtav, ocijenio je nedavno Bloomberg u opširnom članku u kojem brojni klimatski stručnjaci upozoravaju da američka administracija neće moći do 2030. prepoloviti emisije ugljika, ni provesti ostala obećanja. »Rekla bih da je Bidenova klimatska ostavština tragično razočaranje«, kaže Kassie Siegel, direktorica Centra za biološku raznolikost na Climate Law Institutu.

Primjerice, Biden je američkim energetskim kompanijama počeo davati nove koncesije za istraživanje nafte i plina – poput svog prethodnika Donalda Trumpa koji je povukao SAD iz Pariškog klimatskog sporazuma. Iako je u kampanji obećavao suprotno, Biden je nastavio s davati koncesije s obrazloženjem da Amerika mora imati energetsku sigurnost te istodobno izvozom svoje nafte i plina pomagati Europi, koja se pokušava odreći uvoza energenata iz Rusije.

U prvoj godini Bidenova mandata SAD je potrošio 25 posto više ugljena za proizvodnju struje nego u posljednjoj godini mandata Trumpa, koji je otvoreno zagovarao fosilna goriva. Prema podacima Rhodium grupe, u prošloj godini SAD je ispustio u atmosferu šest posto više stakleničkih plinova nego 2020. godine. To nije sve. Goleme banke s Wall Streeta nastavile su davati kompanijama kredite vrijedne stotine milijardi dolara za ulaganja u istraživanje, proizvodnju i upotrebu fosilnih goriva. Američka pošta (U.S. Postal Service) nedavno je odlučila za šest milijardi dolara nabaviti nove kamione uglavnom na motore s unutarnjim izgaranjem, umjesto na električni pogon. Najveće američko javno poduzeće, Tennessee Valley Authority, najavilo je ulaganje od 3,5 milijardi dolara u infrastrukturu za plin, koji zrak onečiščuje upola manje od ugljena.

Početkom svibnja ljude zabrinute zbog klimatskih promjena dočekao je novi šok. Posebni izaslanik američkog predsjednika za klimatska pitanja, John Kerry, koji zemlje u razvoju poput Kine i Indije neprekidno potiče na bržu primjenu čiste energije, odjednom je počeo smanjivati klimatske ciljeve SAD-a i svijeta. Cijelu prošlu godinu Kerry je govorio kako globalni cilj treba biti da se prosječna temperatura na Zemlji ne podigne više od 1,5 stupnjeva Celzijevih. Početkom svibnja tu je granicu pomaknuo na 1,8 stupnjeva.

– Želimo ostati na tom dostupnom cilju od 1,8 stupnjeva, a jedini način da to učinimo jest da u potpunosti primijenimo dana obećanja, rekao je Kerry u govoru na forumu električne industrije.

Organizacije Zelenih ostale su zapanjene, ali američke vlasti tvrde da Kerry nije dobro shvaćen.

– Međunarodna agencija za energiju rekla nam je da će porast globalne temperature biti ograničen na 1,8 stupnjeva ako se provedu sva obećanja i inicijative sa sastanka COP26, objasnio je State Department. »Kao što je tajnik Kerry rekao, cilj sada mora biti provođenje tih obećanja, ali i dodatni napori da bi se tih 1,5 posto održalo na životu«, dodao je. Ipak, glavni razlog za američko posustajanje jest to što SAD nije uspio osigurati javni novac za obuzdavanje klimatskih promjena. Bidenova administracija najavila je prije godinu dana da će u sklopu golemog investicijskog plana za obnovu Amerike (Build Back Better), vrijednog oko 2.000 milijardi dolara, izdvojiti 555 milijardi dolara za pothvate koji bi omogućili postupni prelazak na čistu energiju. Međutim, taj Bidenov projekt već pola godine ne može dobiti potporu u Kongresu, zbog otpora zastupnika u Senatu, koji vjeruju da će cijeli plan jako zadužiti Ameriku i potaknuti inflaciju.

Privremeno posrtanje

U obuzdavanju klimatskih promjena počela je posustajati i Europska unija, koja je na tom polju vodeća u svijetu, iako i ona tvrdi da je posrtanje samo privremeno. Njezine napore poremetila je energetska kriza i težnja Europske komisije da članice EU-a do 2027. godine prestanu uvoziti rusku naftu i plin, kako bi kaznile Moskvu zbog agresije na Ukrajinu. Stoga je Europska komisija nedavno objavila plan o ulaganju 200 do 300 milijardi eura kako bi se Unija riješila ovisnosti u ruskim energentima i povećala ulaganja u čistu energiju. Taj plan pod nazivom »RePowerEU« još nije precizno razrađen, ali uključuje veća ulaganja u fosilna goriva te u cjevovode i ostalu infrastrukturu koja bi srednjoeuropskim zemljama poput Mađarske, ovisnima o uvozu ruskih energenata putem naftovoda i plinovoda, omogućila alternativnu dopremu energije pomorskim putem, kroz jadranske i sjevernoeuropske luke. U sklopu tog plana, Komisija je rekla da bi EU mogla u sljedećih deset godina koristiti pet posto više ugljena od prijašnjih planova, prema Financial Timesu. Od ugljena EU očekuje dodatnih 100 teravatsati električne energije, a iz nuklearki dodatnih 44 teravatsati godišnje.

– Nemamo izbora, rekao je Frans Timmermans, povjerenik Komisije odgovoran za provođenje tih zamisli, kada su ga pitali je li to u skladu sa »Zelenim planom« Unije i njezinom ambicijom da do 2030. smanji emisije ugljika za 55 posto, kako bi 2050. postala klimatski neutralno područje. Dužnosnici Komisije tvrde da deklarirani klimatski ciljevi EU-a uopće nisu u pitanju, jer će se velik dio investicija u smanjenje ovisnosti EU-a o ruskim energentima usmjeriti u proizvodnju čiste energije, a znatno će se povećati štednja energije u kućanstvima i gospodarstvu.

Pa ipak, vlada Grčke je najavila udvostručenje proizvodnje ugljena u sljedeće dvije godine kako bi smanjila ovisnost o plinu iz Rusije. Njemačka je vlada proteklog tjedna najavila da će ponovno staviti u pogon termoelektrane na ugljen ako budu obustavljene isporuke ruskog plina, iz kojeg najveće europsko gospodarstvo dobiva 15 posto ukupne električne energije. Neke elektrane na ugljen stavljene su u pogon još prošlog ljeta, ne samo u Njemačkoj, nego i u Ujedinjenoj Kraljevini. Zatvaranje elektrana na ugljen odgađa se u Portugalu i brojim ostalim članicama EU-a. Belgija je do daljnjega odgodila i zatvaranje nuklearki.

Obećanja i izgovori

Što su države dogovorile na klimatskoj konferenciji u Glasgowu? Uz postupno ograničavanje upotrebe ugljena, koje se odnosi na sve 192 zemlje potpisnice, više od 40 država obvezalo se da će za 10 do 20 godina potpuno izbaciti ugljen iz upotrebe. Takvu izričitu obvezu nisu potpisali Kina i Indija, ali ni SAD. Stotinjak zemljama, koje imaju 85 posto svjetskih šuma, obvezale su se na prestanak njihovog krčenja do 2030. Obvezale su se u istom roku i na smanjenje emisija metana za 30 posto. To obećanje nisu potpisale zemlje poput Kine, Indije i Rusije, ali su se obvezale smanjivati emisije prema vlastitim planovima.

Svi ti planovi, prema svemu sudeći, nakon lanjskog izbijanja energetske krize i rata u Ukrajini, dovedeni su u pitanje. Borba protiv klimatskih promjena zalazi u slijepu ulicu. Stručnjaci kažu da je glavni problem u tome što svijet nije sagradio dovoljno elektrana na čistu energiju da bi mogao brzo zamijeniti fosilna goriva. Da bi se postigla klimatska neutralnost, sljedećih desetljeća države i poduzeća moraju uložiti na tisuće milijardi dolara. Novca nemaju dovoljno razvijene zemlje, a kamoli siromašne koje na čistu energiju ne mogu prijeći bez obilne pomoći Europe i Amerike.

U ovom trenutku dodatni je problem što osim čiste energije, one iz vjetra, sunca i vodika, nema dovoljno energije ni iz fosilnih goriva. Zemlje poput Saudijske Arabije, Rusije, SAD-a i Nigerije, koje su vodeći proizvođači nafte i plina, tijekom pandemije su prepolovile investicije u istraživanje novih nalazišta tih goriva, djelomice i zbog međunarodne kampanje za prelazak na čistu energiju. Zbog toga, tvrde članice Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC + Rusija), ne mogu naglo povećati proizvodnju nafte i plina kako bi zadovoljile sve veću potražnju za energijom u svijetu. Veća potražnja od ponude je ključni razlog zašto je energija sve skuplja.Međutim, to nije opravdanje za odgađanje ulaganja u prilagodbu klimatskim promjenama. Poznato je da su tijekom pandemije države i tvrtke drastično smanjile ulaganja u prelazak na čistu energiju. Dok je bjesnio koronaviorus, glavna briga bila im je kako spasiti gospodarstvo i radna mjesta od propasti. Sada je rat u Ukrajini postao novi razlog za jenjavanje borbe protiv zagrijavanja Zemljine površine. Promatrač se može pitati koliko će se još takvih razloga i izgovora pojaviti u bliskoj budućnosti i dokad će borba protiv klimatskih promjena – koje izazivaju sve veće katastrofe i ugrožavaju opstanak ljudske vrste – ostati na sporednom kolosijeku.​