HODOČAŠĆE

Bili smo s riječkim hodočasnicima u Rimu i Vatikanu: Vječni grad za sve posjetitelje otvorenog srca

Jakov Kršovnik

Foto Jakov Kršovnik

Foto Jakov Kršovnik

Zadivljuje pogled na Baziliku sv. Petra, najveću crkvu na svijetu, koja može primiti i do 60 tisuća posjetitelja u istom trenutku, a njena unutrašnjost prostire se na više od 15 tisuća kvadratnih metara



Bio u Rimu, a nije vidio Papu, izreka je koja kaže da smo nešto ključno propustili. Nasreću, riječki hodočasnici mogu biti zadovoljni što su bili u Rimu i dva puta vidjeli papu Franju. Prvi put na općoj audijenciji na Trgu sv. Petra, ujedno i posljednjoj uoči ljetne pauze koja će potrajati do 9. kolovoza, a drugi put na misi na blagdan sv. Petra i Pavla u Bazilici sv. Petra.


Uoči misnog slavlja bazilika je prava košnica, hodočasnici, svećenici i vjernici, zauzimaju svoja mjesta, a osiguranje budno pazi na sigurnost. Na toj misi je riječki nadbiskup Mate Uzinić primio palij od pape Franje, bijelu traku od janjeće vune s crnim križićima, znak biskupske i metropolitanske časti te povezanosti mjesne Crkve s Rimskom Crkvom. Tim povodom organizirano je i hodočašće, devedesetak vjernika Riječke nadbiskupije odlučilo je pratiti svoga biskupa na putu u Vatikan i Rim, gdje su boravili tri dana. Još su dva dana putovali te posjetili mali pitoreskni gradić na brdu, Orvieto, na putu za Rim, kao i Padovu u povratku za Rijeku.





S riječkim hodočasnicima smo bili i mi, zabilježiti ovaj bitan trenutak za Crkvu u Rijeci. I, koje su emocije i dojmovi koje nosi put u središte Katoličke Crkve? Danas su osjećaji možda nešto slabije izraženi, nego u ne tako davnoj prošlosti, kada je hodočašće bilo dug i zahtjevan put, dok već neko vrijeme zahvaljujući automobilima i autobusima stižemo puno brže i jednostavnije. No, vidjeti rimskog biskupa, papu Franju, uvijek je poseban doživljaj, čovjeka odgovornog za oko 1,3 milijarde katolika u svijetu, koji je na audijenciji, kako je i običaj, Trgom sv. Petra prošao u papamobilu te pozdravio okupljene vjernike i blagoslovio nekoliko djece koju pružili roditelji. Osim toga, zadivljuje pogled na Baziliku sv. Petra, najveću crkvu na svijetu, koja može primiti i do 60 tisuća posjetitelja u istom trenutku, a njena unutrašnjost prostire se na više od 15 tisuća kvadratnih metara. Impozantna je to građevina, bez obzira na osobnu vjeru pojedinca koji je posjećuje. Duhovni pratitelj vjernicima bio je vlč. Mario Gerić, kao i još nekoliko svećenika Riječke nadbiskupije, a vlč. Gerić upoznao je hodočasnike s mjestima koja smo posjetili od Lateranske Bazilike, Bazilike sv. Pavla izvan zidina, Bazilike sv. Petra i drugih.


Katakombe bazilike


No, krenimo redom. Vatikan zauzima površinu od tek 0,49 kvadratnih kilometara te obuhvaća baziliku sv. Petra, Apostolsku palaču, vrtove i pomoćne zgrade. Također, Vatikan kao država posjeduje na talijanskom teritoriju nekoliko crkava i zgrada, koje na temelju Lateranskih sporazuma iz 1929. uživaju eksteritorijalnost, poput bazilike sv. Ivana Lateranskoga, sv. Marije Velike i sv. Pavla izvan zidina i drugih. Naravno, najvelebnija je Bazilika sv. Petra, a posebno mjesto su katakombe bazilike koje čuvaju grob svetog Petra, prvoga pape, kojemu je prema evanđelju Isus Krist dao pravo prvenstva među njegovim učenicima “Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju”. U katakombama se nalaze i kapele i umjetnine, mramorni kip sv. Petra na prijestolju, nadgrobni spomenik Kalistu III., ostaci stare bazilike… Fotografiranje je zabranjeno i katakombe su doista poseban dio bazilike, kao i osobito mjesto milosti. Međutim, i za one koji nisu vjernici radi se o mjestu koje vrijedi posjetiti, koje bilježi povijest institucije koja se očuvala već više od dvije tisuće godina. U katakombama je pokopano više od 90 papa, nekoliko kraljeva i drugih crkvenih dostojanstvenika.



Ondje su posljednje počivačište našli Benedikt XVI., Pavao VI., autor enciklike Humanae Vitae, Ivan Pavao I., a i Ivan Pavao II., 2005. godine. No, njegovo je tijelo premješteno u baziliku ispod oltara sv. Sebastijana u svibnju 2011. godine, nakon što je proglašen blaženim. Mjesto je to na desnoj strani u Bazilici na kojem zastaju brojni hodočasnici moleći se za zagovor papi Wojtyli koji je bio omiljen u cijelome svijetu. Hodajući dalje, u glavnoj lađi Bazilike vidite posebno odijeljen prostor kojim Papa prolazi kada izlazi iz Bazilike, a desno od ulaza, u prvoj kapeli, je i jedna od najpoznatijih umjetnina svih vremena Michelangelova Pieta, prikaz Marije koja u krilu drži mrtvo Isusovo tijelo nakon skidanja s križa. Jedino je to djelo koje je Michelangelo potpisao, a isklesao ga je u dobi od samo 23 godine. Michelangelo je u poznoj dobi pozvan i da sudjeluje u projektiranju i rekonstrukciji Bazilike sv. Petra početkom 16. stoljeća. Pred kraj svoga života pozvao da mu sagradi grobnicu i rekonstruira baziliku pozvao ga je papa Julije II., a više o tome rekao nam je duhovni pratitelj i vodič na hodočašću vlč. Mario Gerić.
– Projekt papine grobnice uvelike je nadilazio veličinu tadašnje bazilike. A kako se u isto vrijeme urušavanje bazilike pojačalo, papa Julije II. odlučio je srušiti izvornu baziliku i sagraditi novu. Michelangelo je zadužen za izgradnju, s naputkom da je projektira u obliku grčkoga križa. No, kako se Michelangelo nije slagao s onime što je Papa želio, odustao je od svoga gotova projekta te je projektiranje preuzeo Leonardo da Vinici čiji prijedlozi također na kraju nisu prihvaćeni. Na koncu je Antonio da Sangallo projektirao baziliku koja stoji u današnjem obliku latinskog križa i koju je posvetio papa Urban VIII. 1626. godine, opisuje vlč. Mario Gerić.



Da krenemo nabrajati sve kipove i djela koja se nalaze u Bazilici, ne bismo bili gotovi do sutra, no spomenimo još Baldahin svetog Petra, veliki barokni skulpturirani brončani ciborij iznad glavnog oltara, koji se nalazi u središtu križanja i neposredno ispod kupole bazilike te točno iznad mjesta na kojem počivaju kosti sv. Petra. Dizajnirao ga je talijanski umjetnik Gian Lorenzo Bernini, koji je dizajnirao i Trg sv. Petra ispred Bazilike. U središtu Trga sv. Petra nalazi se Vatikanski obelisk, egipatski obelisk od crvenog granita, visok 25,5 metara oslonjen na brončane lavove. Obelisk je izvorno u Heliopolisu u Egiptu podignuo nepoznati faraon, a car August dao ga je premjestiti na Julijanski forum u Aleksandriji. Ondje je stajao do 37. godine naše ere, kada je Kaligula naredio da se forum sruši, a obelisk prenese u Rim. Na današnje mjesto premjestio ga je 1586. godine inženjer Domenico Fontana, a u dogovoru s papom Sikstom V. To je jedini obelisk u Rimu koji od antike nije pomaknut iz svoga uspravnoga položaja.


Dom sv. Marte


Naravno, Vatikan ne čini samo Bazilika sv. Petra. Posebno mjesto u pontifikatu pape Franje je i Dom sv. Marte, budući da ga je papa odabrao za mjesto u kojem će živjeti. Prvi je to put u novijoj povijesti da papa nije odabrao živjeti u Papinskoj palači, već je odabrao drugi dom. Želio je biti okružen ljudima, s obzirom na to da uz njega u Domu sv. Marte živi još nekoliko desetaka svećenika i vatikanskih zaposlenika, dok bi u Papinskoj palači bio uglavnom sam. Hvala svećeniku Branku Juriću, vicerektoru Papinskog zavoda Campo Santo Teutonico u Vatikanu, koji nam je približio i ovaj unutrašnjio dio Vatikana. Spomenimo i da rimskog biskupa čuva Papinska švicarska straža, talijanski Guardia Svizzera Pontificia, a Vatikan ima i vlastitu poštansku i telegrafsku službu, banku, novine, časopise te televizijsku i radijsku postaju, Vatikanske muzeje… U Vatikanu se nalazi i pritvor, za slučajeve u kojima pojedinci odluče na području Vatikana odstupiti od zakona. No, ars longa vita brevis, stoga se nakon Vatikana dotaknimo još dviju važnih lokacija za Crkvu u Rimu, Lateranske Bazilike i Bazilike sv. Petra izvan zidina. Lateranska bazilika sve do 1305. godine bila je službeno sjedište papa. Tek nakon preseljenja papinske stolice u Avignon te njezina povratka u Rim 1377. godine papinsko sjedište premješta se u Vatikan. No, Lateranska bazilika i danas je rimska prvostolnica, katedrala, te novoizabrani papa redovito svoju službu rimskog biskupa preuzima na Lateranskoj katedri.



– Službeno ime bazilike jest Arhibazilika Presvetog Spasitelja, Svetog Ivana Krstitelja i Svetog Ivana Evanđeliste u Lateranu. Ona je vjerojatno najstarija crkva na zapadu, stolna je crkva, katedrala, Rima i cijelog kršćanskog, katoličkog svijeta. Zboga toga na ulazu u baziliku i stoji natpis na latinskom “Majka i glava svih crkava grada Rima i cijeloga svijeta”. Baziliku je prvotno dao sagraditi car Konstantin za vrijeme pontifikata pape Silvestra početkom 4. stoljeća. Od početaka posvećena je Presvetom spasitelju, tj. Isusu Kristu, a naknadno je, budući da se u njoj čuva relikvija glave Ivana Krstitelja, u 10. stoljeću posvećena i njemu kao i Sv. Ivanu Evanđelistu, opisat će vlč. Gerić. Lateranska bazilika peterobrodna je crkva u obliku latinskoga križa te je dugačka 130 metara. Na ulazu se nalazi kip cara Konstantina iz 4. stoljeća. Današnji izgled dominantno je u baroknom stilu, ali mogu se pronaći i elementi drugih stilova. Brodovi crkve razdijeljeni su izvornim antičkim stupovima koje je tijekom svoje obnove uklopio Borromini.
– Unutar masivnih stupova kroz središnju lađu smješteni su kipovi apostola izrađeni u gotičkom stilu u 14. stoljeću. Kipovi su visoki četiri metra te podsjećaju vjernike i sve koji posjete baziliku da je Crkva izgrađena na djelovanju apostola, Isusovih učenika. Iznad kipova nalaze se reljefi proroka te prikazi iz Staroga i Novoga zavjeta. U dnu središnje lađe nalazi se tabernakul ukrašen freskama iz druge polovice 16. stoljeća. U glavni oltar ispod tabernakula u srebrnim relikvijarima ugrađene su moći sv. Petra i Pavla. Oltar je izrađen u gotičkom stilu u 14. stoljeću, a drvena ploča oltara obučena je u mramor na kojemu su euharistiju slavili pape prvih triju stoljeća, govori vlč. Mario Gerić. U kompleksu Lateranske bazilike nalaze se i svete stube kojima se, prema predaji, Isus uspinjao u dvor Poncija Pilata.


Relikvija Kristove krvi


– Originalno su mramorne, no s vremenom su obložene drvom. Ima ih 28, a njima se može proći isključivo na koljenima. U Rim ih je prenijela Konstantinova majka, carica Jelena, oko 326. godine. Na vrhu stuba nalazi se papinska kapela, koja se zove Svetinja nad svetinjama, tj. na latinskom “Sancta Sanctorum”. Dok je papinsko sjedište bilo na Lateranu pape su redovite dolazile u ovu kapelicu na osobnu molitvu. U njoj se čuva i relikvija Kristove krvi, približit će naš vodič. U kompleksu Lateranske bazilike posjetili smo i krstionicu iz 4. stoljeća koja je povezana s izvornom Konstantinovom bazilikom. Osmerokutnog je oblika, a konačan joj je izgled dao papa Siksto III. u 5. stoljeću. Ideju za unutrašnje uređenje dao je Michelangelo, a pet freski u njenoj unutrašnjosti prikazuje život cara Konstantina.



– Uz krstionicu se nalazi i kapela sv. Venancija u kojoj je papa Ivan IV. u 7. stoljeću dao pohraniti relikvije mučenika s tadašnjeg područja Solina i Istre, a koje je na našim prostorima sabrao papin legat opat Martin. Kapela čuva i originalan zidni mozaik iz 4. stoljeća, opisuje vlč. Gerić. Spomenimo i Lateranski obelisk koji je visok 47 metara te je najstariji i najviši obelisk koji se može vidjeti u Rimu. Izrađen je u Egiptu oko 1500 godine prije Krista. Papa Siksto V. prenio ga je u 1580-ih u blizinu Lateranske bazilike te dodao križ na vrh. Obelisk je Konstantin II. dopremio iz Egipta te ga postavio u najvećem rimskom cirkusu – Circus Maximus. No, obelisk se srušio s napuštanjem cirkusa te je sve do intervencije Siksta V. bio pod zemljom. Hodočasnici su posjetili i Baziliku sv. Pavla izvan zidina, jednu od četiri papinske bazilike i nakon bazilike sv. Petra druge najveće crkve na svijetu. Nakon Pavlova pogubljenja mačem, budući da je Pavao bio rimski građanin pa nije mogao biti osuđen na sramotnu smrt razapinjanjem na križ, 67. godine na obližnjem lokalitetu Tre fontane njegovo je tijelo sahranjeno na groblju koje se nalazilo na mjestu današnje bazilike. Groblje se nalazilo između važne prometnice za rimsku luku Ostiu, Via Appia te obale Tibera.
– Nad Pavlovim grobom car Konstantin daje u 4. stoljeću sagraditi manju baziliku koja se s vremenom nadograđuje da bi u 16. stoljeću dobila današnju veličinu. No, bazilika je 1823. godine gotovo u potpunosti izgorjela u požaru te su sačuvani samo mozaici u apsidi, glavni oltar s baldahinom i visoki svijećnjak za uskrsnu svijeću. Obnovu bazilike pomogli su kršćani cijeloga svijeta, a pridonio je i biskup Josip Juraj Strossmayer koji je darovao drva kako bi se izgradio krov. Obnova je trajala deset godina, opisat će Mario Gerić. Predvorje je rađeno po uzoru na starokršćanske bazilike. Izgrađeno je u obliku četverokuta te je jedinstveno u Rimu. Okruženo je sa 156 granitnih stupova u četveroredu dok je u središtu veliki kip sv. Pavla s natpisom Predcatori ceritatis – doctori gentium na latinskom, u prijevodu: “Propovjedniku istine – učitelju naroda.” Pavao u ruci drži evanđelje koje je naviještao poganima te mač kao simbol mučeništva. U desnom kutu nalazi se i kip sv. Luke koji je pratio Pavla na njegovim putovanjima.
– Mozaik na pročelju prikazuje Krista koji blagoslivlja, a uz njega se nalaze i dva stupa crkve – apostoli Petar i Pavao. Bazilika ima pet ulaznih vrata, a ona na kraju desno su sveta vrata, dok središnja brončana vrata prikazuju prizore iz života svetih Petra i Pavla. S unutarnje strane nalaze se orignalna vrata bazilike iz 11. stoljeća koja je u Carigradu dao izraditi opat Hildebrand. Tehnika izrade je gravura u metali i radi se o jednim od najljepših primjeraka bizantske umjetnosti srednjega vijeka, opisuje naš vodič. Unutrašnjost bazilike duga je 132 metra, široka 65, a visoka gotovo 30 metara.
– Osamdeset granitnih stupova dijeli baziliku na pet lađa, dok su prozori od egipatskog alabastera. S lijeve i desne strane u zidovima se nalaze kipovi dvanaestorice apostola, koji svjedoče zajedništvo svih apostola u naviještanju evanđelja sa Sv. Pavlom. Posebnost bazilike su mozaici svih rimskih biskupa. Glavni oltar uzdiže se nad grobom sv. Pavla, a iznad njega se nalazi gotički baldahin iz 13. stoljeća koji je jedan od rijetkih ostataka izvorne bazilike nakon požara. U trijumfalnom luku nalazi se mozaik iz stare bazilike iz 5. stoljeća. Prikazuje Krista Svevladara, pantokratora, kojemu se klanjaju 24 starješine, prema prizoru iz Otkrivenja sv. Ivana, opisat će naš vodič.


Naravno, nemoguće je obuhvatiti sve vrijedne lokalitete u Rimu na malo prostora, no nadamo se da smo ovime barem malo pružili uvid u Vatikan, središte Katoličke Crkve kao i dvije važne crkve u Rimu. Drugo nam ne preostaje nego preporučiti da u skladu s mogućnostima i sami krenete u Rim, vjerovali ili ne, jer Vječni grad svakoga dočekuje raširenih ruku, ako posjetitelj dolazi otvorena uma i srca.


Palij za nove nadbiskupe i metropolite


Na blagdan sv. Petra i Pavla svake godine rimski biskup podjeljuje palij novimenovanim nadbiskupima i metropolitima, a u protekloj ih je godini bilo 31, među kojima i riječki nadbiskup te zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša, koji je također primio palij na misi u Vatikanu. Riječkom će nadbiskupu palij na ramenima svečano položiti Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj Giorgio Lingua, na svetoj misi u Rijeci na blagdan Gospe Žalosne 15. rujna.


Spomen-soba sv. Petra


Brončani kip svetog Petra, prikazan dok blagoslivlja i propovijeda, dok drži ključeve kraljevstva nebeskog, poznat je u cijelom svijetu, a na blagdan sv. Petra i Pavla, 29. lipnja kip je ukrašen tijarom, štolom, crvenom kopčom i prstenom. Fini mramor, sicilijanski jaspis, zeleni porfir i “mramor sv. Petra” ukrašavaju postolje. Neki ga kroničari pripisuju Arnolfu di Cambiu (1245.-1302.), no drugi vjeruju da se radi o odljevu iz V. stoljeća. Hodočasnici koji dolaze u Baziliku tradicionalno dodiruju i ljube njegovo desno stopalo, moleći za zagovor.


Uzinić: Podrška vjernika daje snagu


S hodočasnicima je u Rim u autobusu putovao i riječki nadbiskup Mate Uzinić koji je izrazio želju i na taj način biti s vjernicima, kako nam je i rekao nakon svete misu u Vatikanu.
– Podrška vjernika mi daje snagu za hod naprijed. Na hodočašćima se dogodi povezanost koja se ne može dogoditi u svakodnevici života. Biti na hodočašću i hodati zajedno, posjećivati sveta mjesta je i za mene kao pastira u odnosu na vjernike koji su na hodočašću, ali i za njih jedan važan trenutak u kojemu i oni i ja rastemo, rekao nam je nadbiskup.