Svjetski dan beskućnika koji se obilježava svake godine 10. listopada jedna je tužnijih obljetnica u međunarodnom kalendaru i podsjetnik da u našim sredinama kao i ostatku svijeta žive ljudi bez krova nad glavom. Jedna je od najranjivijih skupina društva – beskućniku je svaki dan – dan beskućnika. Riječ je, nesumnjivo, o najekstremnijem obliku siromaštva, o ljudima koji su i dalje na meti diskriminacije i stigme zbog uvjeta i stanja u kojima žive.

U Hrvatskoj samo 12 gradova ima prihvatilište ili prenoćište za beskućnike, iako su potrebe i do pet puta veće.

Šibenik – Beskućnik spava na stajalištu pristaništa za brodove šibenske rive / Foto: Hrvoje Jelavić/PIXSELL

“Ostaci ostataka” socijalne države

Prema dostupnim podacima diljem zemlje je više od 2.000 ljudi bez krova nad glavom a samo je 420 mjesta u prihvatilištima i prenoćištima. No, više od 10.000 osoba živi u neadekvatnim uvjetima, što se odnosi na osobe u stanju tzv. relativnog beskućništva a obitavaju u nekom objektu, ali nemaju struju, pristup pitkoj vodi i sanitarnom čvoru –  sve ono što danas čini i najskromniji dom, upozorila je još lani Hrvatska mreža za beskućnike (HMB).  Ujedinjeni narodi razlikuju dva tipa beskućništva – apsolutno i relativno, dok hrvatski zakon priznaje samo kategoriju apsolutnog beskućništva.

Narušeni socijalni sustav u zemlji u pomaganju ljudima bez doma velikim dijelom oslanja se na aktivizam civilnih i vjerskih udruga, inkluzivne potencijale gradova i županija, kao i njihovu razinu socijalne svijesti, prečesto ograničenu uskogrudnim političkim i inim svjetonazorima lokalnih šerifa koji marginalizirane i manjinske skupine klišejizirano doživljavaju kao opasnost i olaku metu za prikupljanje jeftinih političkih bodova. Možda, domaći beskućnici u odnosu na migrante koji također traže novi dom, ali puno dalje, još nisu stigli doći “na tapetu”. Vjerojatno zato jer su u praksi za sustav “nevidljivi”.

Samo pedesetak metara od Trga bana Jelačića, od gužve i svjetala reklama, beskućnik na klupi čeka dan. Problem beskućništva iz godine u godinu raste / Foto: Patrik Macek/PIXSELL

Glavne okolnosti gubitka doma

Spomenute brojke ove populacije također treba uzeti s rezervom jer pojedine udruge čiji su osnivači i sami beskućnici govore da samo u Zagrebu populacija bez krova nad glavom varira između 1.000 i 2.000 osoba. Što je, dakle, s ostalim gradovima a pogotovo s ruralnim sredinama i koji su prevladavajući razlozi da su ljudi koji su nekad imali dom, kuću, obitelj i posao izgubili sve? Stigmatizacija beskućnika prilično je raširena u doba “kriziranog” kapitalizma i sve očitije krize ljudskih prava. I duboko nepravedna.

– Velika anketa provedena 2020. među svim beskućnicima na području u Hrvatske pokazala da je preko 75 posto njih beskućnicima postalo iz ekonomskih razloga poput gubitka posla, kredita ili pogrešnog poslovnog poteza. Kod ostalih 25 posto neki od uzroka su alkoholizam i narkomanija, a neki jednostavno sami odluče tako živjeti – poentirao je u razgovoru u HRT-ovom studiju Mile Mrvalj iz Humanitarne udruge Fajter uoči Međunarodnog dana beskućnika. Bio je beskućnik tri i pol godine, no imao je, kaže, sreću da je upoznao divne i plemenite ljude koji su mu pomogli. Zato je osnovao udrugu i krenuo pomagati drugim sugrađanima u nevolji.

– U ruralnim područjima doslovno svako selo ima nekog jadnika ili jadnicu, koja obično ima neke mentalne, intelektualne ili psihičke probleme, koji žive na teret tog sela – a nisu u sustavu. Kada bi oni bili u sustavu, onda bi se ta brojka beskućnika povećala najmanje za 500 ili 600 posto, upozorio je Mrvalj naglasivši kako je u Hrvatskoj premali broj socijalnih radnika i da se ne može krivnja za izostanak pravodobne pomoći prebacivati na njih.

Mile Mrvalj / Foto: Facebook HU Fajter

Mrvalj: Meni dođe muka od političara…

Kao pozitivan primjer iz okruženja naveo je Sloveniju u kojoj je minimalna zagarantirana socijalna naknada 800 eura.

– Da sam u Sloveniji postao beskućnik, ja bih u roku od šest mjeseci bio na tržištu rada i bio bih koristan sebi i društvu. No, nije sve tako crno. Stalno vršim pritisak i to ipak donosi neke rezultate, ne predajem se, poručio je u razgovoru ipak ne suzdržavajući se kritike.

– Ja sam aktivist, za mene ne postoje ljevica i desnica, za mene ne postoje dobri i loši. Političari, kad se ja s njima sastajem, meni je muka, meni je zlo. To su ljudi koji gledaju kroz tebe, oni gledaju u zid. Oni te jednostavno ne doživljavaju, upozorio je Mrvalj u razgovoru za HRT.

Saborska uzdanica Mosta Marin Miletić lani organizirao prijem za beskućnike i sve zabilježio kamerom za Fejs / Foto: Patrik Macek/PIXSELL

Vrijedi spomenuti kako je Udruge AjA iz Pule jedina u Hrvatskoj koja provodi svjetski projekt Housing first i pronalazi smještaj za ljude u potrebi. O radu ove udruge koja je primijenila međunarodno priznati model pomoći osobama u beskućništvu sa svjedočanstvima naših sugovornika pisali smo ranije na našim stranicima.

Foto: Udruga AjA