Svećenik

Andrij Zelinski, ukrajinski vojni kapelan za Novi list: Ukrajinci ni u jednom dijelu zemlje nisu sigurni

Jakov Kršovnik

Andrij Zelinskij / Foto privatna arhiva

Andrij Zelinskij / Foto privatna arhiva

Treba se zapitati što smo mi kao zapadna civilizacija, europska civilizacija, propustili u posljednjim desetljećima da je ova razina nasilja koju vidimo moguća.



Andrij Zelinski svećenik je Grkokatoličke crkve u Ukrajini i njezin glavni vojni kapelan. Također, savjetnik je poglavara Grkokatoličke Crkve u Ukrajini, nadbiskupa Svjatoslava Ševčuka.


Vojni je kapelan od 2006. godine te je bio prvi vojni kapelan kojem su ukrajinske vojne vlasti dopustile da ode 2014. godine na jugoistok Ukrajine gdje su počeli sukobi.


Četiri je godine proveo ondje, tri godine na prvoj crti s vojnicima, kako sam kaže, »u rovovima«. Sada je kao glavni vojni kapelan više usmjeren na koordinaciju, a u petak u telefonskom razgovoru iz Lavova za naš list govori o ratu u Ukrajini.




Proteklih osam godina, kaže, postojale su dvije Ukrajine – ona na jugoistoku u kojoj su trajali sukobi te ostatak Ukrajine koji je bio udaljen od ratnih događanja.


– Ruska vojna agresija na Ukrajinu počela je 2014. i tada je, nažalost, Zapad donio odluku da ne obrati pažnju, kako bi smirio Rusiju. U nekim zemljama nije bilo ni zamislivo da se u proteklih osam godina govori o ruskoj vojnoj agresiji na Ukrajinu, iako su neke druge pomagale.


U proteklih osam godina u ratu na jugoistoku zemlje poginulo je 14 tisuća civila i više od 4 tisuće vojnika, no sukob je bio ograničen na to područje. U najvećem dijelu zemlje osjećali ste se sigurno, mogli ste otići u Kijev, Lavov ili Odesu te ondje biti mirni.


Ukrajinci su živjeli u dva mentalna stanja, na jugoistoku zemlje bio je sukob i smrt, a drugdje mir, govori naš sugovornik. No, to se promijenilo 24. veljače u 5 ujutro, kad su bombe počele padati u cijeloj zemlji od Donbasa pa do Ivano-Frankivska u zapadnoj Ukrajini, kaže.


– Zato govorim da se sad radi o totalnom ratu, jer Ukrajinci ni u jednom dijelu svoje zemlje nemaju sigurnih mjesta, opisuje Zelinski.


Nekoliko aspekata


Kao duhovnik, ali i profesor na fakultetu, dodaje da osim vojne invazije, rat ima nekoliko filozofskih, a i religijskih aspekata na koje treba obratiti pozornost.


– Treba se zapitati što smo mi kao zapadna civilizacija, europska civilizacija, propustili u posljednjim desetljećima da je ova razina nasilja koju vidimo moguća. Radi se o okrutnosti koju Europa nije vidjela u posljednjih 80-ak godina, osim u nekim drugim slučajevima poput Jugoslavije.


Već je ubijeno i do 16 tisuća ruskih vojnika u samo mjesec dana, i tu ne govorimo i o našim žrtvama. No, nisu to samo visoki brojevi, okrutnost koju vidimo je nešto posve drugo. Kad pogledate na što sliči Mariupolj, kad čujete da su bombadirani kazalište i rodilište…


Ili kad vidite kako izgleda Harkiv, grad od 1,4 milijuna ljudi. A mislili smo da smo izliječili čovječanstvo i da se takve okrutnosti neće ponoviti. I ne radi se tu samo o Putinu, nego i o pojedinačnim slučajevima.


Možete pronaći videozapise gdje ruski tenk puca i ubija granatom jednu osobu, kao i videozapis gdje su ubijeni ljudi koji su čekali u redu za kruh. Kako je takva okrutnost moguća na razini jedne ljudske osobe?, govori Zelinski.


Foto privatna arhiva


Prema njegovim riječima, druga stvar koju treba istaknuti je besmisao ruske agresije. Kaže da nije bilo nikakvog razloga za ovaj rat, no da vidi iz kojega kuta dolazi.


Ruski predsjednik Vladimir Putin i moskovski patrijarh Kiril drže se koncepta ruskog svijeta, smatraju da postoji određeno povijesno jedinstvo bazirano na određenim vrijednostima, kultura koju promovira ruski jezik.


– Te vrijednosti na koje se pozivaju nikad nisu definirane, a ruski rat protiv Ukrajine jasno pokazuje da ne postoji nikakvo kulturno jedinstvo. Da ruski svijet postoji jedino u umu, a ne u stvarnosti. Ruski nas jezik ne ujedinjuje.


U ukrajinskoj vojsci 60 posto vojnika govori ruski, a bore se protiv ruskih vojnika koji govore ruski. Brane svoje domove i obitelji od agresora. Putin je kreirao taj vlastiti mentalni koncept, a mi ne želimo biti dio njega. Imamo svoju povijest i vrijednosti, kaže Zelinski.


Ruski svijet


Dodaje da je još jedna stvar bitna kod pojma ruskog svijeta.


– Taj koncept u stvarnosti jednostavno ne postoji. Kao što u stvarnosti nije postojala superiorna politička nacija, što su propagirali fašisti, niti biološka rasa nadčovjeka, koju su propagirali nacisti, niti socijalna klasa o kojoj su govorili komunisti.


Sve te totalitarne ideologije oformljene su u eri masovnih društava i promašile su najvažniju vrijednost za ljudsko društvo – ljudsku osobu. Te tri totalitarne ideologije uništile su ljudsku osobu, kaže naš sugovornik.


No, dodaje da prema političkim znanstvenicima više nema ideologije, nego se sad govori o identitetskom kampanjama, što je slučaj i s konceptom ruskog svijeta – kulturnim identitetom koji ubija čovjeka. Jer, dovodi do toga da agresor ubija nevine, a nevini stradavaju od agresora. Ljudska osoba tu više nije važna.


– Radi se i o tome da smo u suvremenom svijetu zanijekali objektivnu istinu u javnoj sferi. Odlučili smo da više ne postoji objektivna istina, te počeli konstruirati vlastite mentalne koncepte stvarnosti.


I sad smo pod jednim od tih koncepata stvarnosti, opisuje Zelinski.


Dotiče se i poglavara Ruske pravoslavne crkve, patrijarha Kirila, te kaže da do sad nije čuo ni jedne riječi upućene ruskim vojnicima, u kojima bi Kiril od njih zatražio da ostanu ljudi.


– Patrijarh Kiril sebe smatra duhovnim, kršćanskim vođom, a nije nijednom pozvao vojnike na čovječnost. Ni jednom im nije rekao barem »ako ste dužni raditi što vlasti narede, ostanite ljudi«. Također, nisam čuo da je uputio ijednu riječ sućuti žrtvama, kaže Zelinski.


Kad smo se u razgovoru dotaknuli vjerske tematike, pitamo našeg sugovornika o susretu dvaju poglavara Crkava u Ukrajini. Proteklog su se tjedna sastali poglavar Ukrajinske pravoslavne crkve Epifanije i vrhovni nadbiskup Grkokatoličke crkve u Ukrajini Svjatoslav Ševčuk.


– Njihov susret još jednom dokazuje da smo jedan narod i jedna nacija. Jer, iako se radi o dvjema Crkvama, one služe istom narodu. Bez obzira na to što pripadamo različitim konfesijama, služimo istim ljudima.


Naravno, Ukrajinska pravoslavna crkva prošla je kroz povijest niz transformacija, imala je različite vrste odnosa, prvo s Carigradom, a onda kasnije i s Moskvom. Grkokatolička crkva u Ukrajini, pak, baštini vezu s Papom, odnosno s Katoličkom crkvom od 1596. godine i Brestlitovske unije, govori naš sugovornik.


Bez vjerskih sukoba


Podsjetimo, Zelinski govori o ujedinjenju pravoslavnih metropolitanskih područja, »Kijeva i cijele Rutenije«, tada u sastavu Poljske (Poljsko-litavske unije), s Katoličkom crkvom. Ujedinjenje je uspostavljeno u Rimu 1595. godine, a potvrđeno na sinodi u Brest-Litovsku, danas Brest, 1596. godine.


Zelinski nastavlja kako se Brestlitovska unija može smatrati prvim eurointegracijskim procesom, jer je ukrajinska zajednica postala dijelom katoličke obitelji i katoličke Europe.


Foto privatna arhiva


– To nas je približilo Zapadu, kaže.


Dodaje da iako u Ukrajini ne djeluje samo jedna Crkva, od 1990-ih nije bilo vjerskih sukoba.


– I pravoslavci, i grkokatolici, i rimokatolici, protestanti, muslimani i židovi surađuju zajedno. Postoji Sveukrajinsko vijeće Crkava i vjerskih organizacija što nam daje i pluralističku viziju te je dobro tlo za gradnju demokratskih institucija, opisuje Zelinski.


Na kraju, kako je naš sugovornik svećenik Grkokatoličke crkve u Ukrajini, a koja je u zajedništvu s Katoličkom crkvom i Papom, dotičemo se i javnih istupa pape Franje koji je snažno osudio rat u Ukrajini, a 25. veljače je u dosad neviđenom odstupanju od diplomatskog protokola, kako je izvjestio Reuters, posjetio rusko veleposlanstvo u Vatikanu kako bi izrazio zabrinutost zbog ruske invazije.


Također, papa Franjo poslao je dvojicu kardinala Konrada Krajewskog i Michaela Czernyja u Ukrajinu. Uputio je i opći poziv na molitvu za mir i posvetu čovječanstva, posebno Rusije i Ukrajine Bezgrešnomu Srcu Marijinu na svetkovinu Navještenja Gospodinova 25. ožujka, na dan kada razgovaramo s našim sugovornikom.


– Kad jednom postanete svjedok takvom nivou nasilja, razumijete da čovječanstvo treba pomoć, da trebamo Božju milost da nadvladamo ljudske slabosti. One se ne mogu izliječiti bez Božje potpore tako da Papin poziv i čin imaju vrlo simboličnu poruku za cijelo čovječanstvo.


Nešto smo propustili, negdje je postojala greška u onome što smo radili posljednjih desetljeća. Moramo obratiti pozornost za što je čovječanstvo sposobno. No, taj čin posvete je i znak nade da unatoč svemu možemo biti jači, da kao ljudi možemo biti bolji.


Možemo nadvladati ovo nasilje, pružiti ruke i podržati jedni druge. Možemo zaboraviti na naše ekonomske i financijske interese, kad vidimo kako ljudi umiru. Zaboravimo na predrasude i spasimo najsvjetliju vrijednost europske civilizacije – ljudski život!


Nije tu riječ o politici, već o ljudskom životu i njegovoj svetosti. Nadam se da će čin posvete Bezgrešnomu Srcu Marijinu kao posljedicu imati da obratimo našu pažnju na svetost ljudskog života. Da je religija tu da propovijeda svetost ljudskog života i Boga u ljudskom društvu, a ne da se Boga koristi za političke interese, zaključuje Andrij Zelinski.


Studij u SAD-u i Rimu


Andrij Zelinski je isusovac, svećenik Grkokatoličke Crkve u Ukrajini, i savjetnik poglavara Grkokatoličke Crkve u Ukrajini kijevsko-haličkog nadbiskupa Svjatoslava Ševčuka. Glavni je vojni kapelan Grkokatoličke crkve u Ukrajini, a studirao je u SAD-u i Rimu te političke znanosti u Kijevu.


Predaje političke znanosti na Ukrajinskom katoličkom sveučilištu te objavljuje knjige o duhovnosti u ratnim vremenima. Vojni je kapelan od 2006. godine te je bio prvi vojni kapelan kojem su ukrajinske vojne vlasti dopustile da ode 2014. godine na jugoistok Ukrajine gdje su počeli sukobi. Četiri je godine proveo ondje, tri godine na prvoj crti s vojnicima.