
Foto: Pexels / David Paul
Znanstveni časopis Nature: Kod nekih vrsta primata, kitova i ptica, istraživači su identificirali značajke i obrasce vokalizacije koji su se dugo smatrali definirajućim karakteristikama ljudskog jezika. Ovi rezultati dovode u pitanje ideje o tome što ljudski jezik čini posebnim - pa čak i kako bi se "jezik" trebao definirati
povezane vijesti
Jesu li znanstvenici sve bliže dešifriranju životinjskog jezika koji dosadašnjim tradicionalnim alatima nije bilo moguće. Čini se da umjetna inteligencija(AI) sve više približava čovjeka prepoznavanju njihovih “jezika” ali i još jednom daljnjem koraku – razgovora s njima, piše znanstveni časopis Nature. Kod nekih životinja istraživači su detektirali matrice i modele vokalizacije za koje se smatralo da su jedinstvena karakteristika najsavršenijeg bića na Zemlji – čovjeka. Ironija ili ne, najsavršenijem biću pomoći će u tome – stroj. Repetitivnost uočenog obrazca vokalizacije kod životinja u prirodnim uvjetima i pod nadzorom čovjeka pružilo je istraživačima nikad veću šansu da prevedu njihovo glasanje i zvukove. Duboko u prašumama Demokratske Republike Kongo, Mélissa Berthet ekspertica sa francuskog Sveučilišta u Rennesu pronašla je patuljaste čimpanze bonobi (lat.Pan paniscus) kako rade nešto za što se smatralo jedinstveno ljudskim karakteristikama.
Šest mjeseci praćenja
Tijekom šest mjeseci koliko je Berthet promatrala primate, oni su kombinirali pozive na nekoliko načina kako bi stvorili složene fraze. U jednom primjeru, bonobi dok su zajedno gradili ležajeve za spavanje oglašavali su se cviljenjem, što znači ‘napravimo ovo’, gunđanjem koje govori ‘pogledajte me’. „To je zapravo način da se kaže: ‘Pogledajte što radim i napravimo ovo svi zajedno’“, zaključila je Berthet, koja proučava primate i lingvistiku na francuskom sveučilištu.

Mélissa Berthet / X.com
U drugom slučaju, nakon zvuka koji znači ‘Želio bih ovo učiniti’ uslijedio je zvižduk koji signalizira ‘ostanimo zajedno’. Bonobi kombiniraju dva poziva u osjetljivim društvenim kontekstima, kaže Berthet i zaključuje: „Mislim da je to poziv na potrebu mira u zajednici.“
Studija, objavljena u travnju, jedan je od nekoliko primjera iz proteklih nekoliko godina koji ističu koliko sofisticirana može biti vokalna komunikacija kod životinja osim isključivo i samo kod ljudi. Kod nekih vrsta primata, kitova i ptica, istraživači su identificirali značajke i obrasce vokalizacije koji su se dugo smatrali definirajućim karakteristikama ljudskog jezika. Ovi rezultati dovode u pitanje ideje o tome što ljudski jezik čini posebnim – pa čak i kako bi se “jezik” trebao definirati.

Foto: Pexels / Mikhail Nilov
Možda ne iznenađuje da se mnogi znanstvenici okreću alatima umjetne inteligencije (AI) kako bi ubrzali otkrivanje i interpretaciju životinjskih zvukova te istražili aspekte komunikacije koje bi ljudski slušatelji mogli propustiti.
-To radi nešto što jednostavno nije bilo moguće tradicionalnim sredstvima, kaže David Robinson, istraživač umjetne inteligencije u Earth Species Projectu, neprofitnoj organizaciji sa sjedištem u Berkeleyju u Kaliforniji, koja razvija AI sustave za dekodiranje komunikacije u životinjskom carstvu. Kako istraživanje napreduje, raste interes za korištenje AI alata ne samo za slušanje govora životinja, već i za potencijalni ljudski odgovor.
Kombiniranje zvukova
Istraživači koji proučavaju komunikaciju životinja postavljaju neka ista pitanja kao i lingvisti. Kako se govorni zvukovi fizički proizvode (fonetika)? Kako se zvukovi kombiniraju u smislene jedinice (morfologija)? Koja pravila određuju kako su fraze i rečenice strukturirane (sintaksa)? Do prije otprilike deset godina istraživači su mislili da samo ljudi koriste značajku poznatu u lingvistici kao kompozicionalnost. To je kombiniranje smislenih riječi, zvukova ili drugih zvukova u izraze koji imaju značenje izvedeno iz značenja njihovih dijelova.
No, 2016. godine, studija japanskih sjenica (Parus minor) promijenila je način na koji znanstvenici razmišljaju o kompoziciji. Ptice su tražile položaj skrivenog predatora kada bi od drugih začule ‘uzbunu’ oglašavanje opasnosti i približile se izvoru zvuka nakon što bi začule poziv na ‘regrutaciju’ i zbijanje jata. Kada bi čule pozive tim redoslijedom, izvodile su oba ponašanja. Ali to nisu činile kada je redoslijed poziva bio obrnut, što sugerira kompoziciju: kombinacija poziva imala je različito značenje.Studija iz 2023. godine proširila je taj rad.
Predstavljajući čimpanzama (Pan troglodytes) prisustvo zmija u divljini, za potrebe istraživanja lažne zmije, znanstvenici su pokazali da primati slično kombiniraju vokalizacije ‘uzbune’ i ‘regrutacije’ u poruku koja potiče druge da se okupe oko pozivatelja kako bi odgovorili na prijetnju. Međutim, ljudi su ostali jedina vrsta za koju se zna da koristi kompoziciju na više od jednog načina. Na primjer, drugačijim redoslijedom riječi kako bi se promijenilo značenje fraze, dodavanjem završetaka riječima kako bi se modificiralo značenje i stvaranjem metafora i idioma kako bi se stvorio figurativni izraz. No, studija Berthet i njezinih kolega ublažila je tu razliku između ljudi i drugih životinja. Zabilježili su 700 zvukova 30 odraslih bonoba i otkrili da životinje kombiniraju konačan broj zvukova na četiri načina. Jedan – kombinaciju cviljenja i gunđanja – autori su smatrali „trivijalnom“ kompozicijom, jer je značenje pojedinačnih zvukova bilo samo kombinirano.

Foto: Pixabay / Balouriarajesh
Evolucijski biolog Cédric Girard-Buttoz iz Istraživačkog centra za neuroznanost u Lyonu u Francuskoj i njegovi kolege izvijestili su u svibnju da čimpanze također kombiniraju konačan broj zvukova na nekoliko načina. Za neke vokalizacije, značenje kombinirane fraze ne može se odrediti iz značenja pojedinačnih zvukova, kao što je slučaj s nekim idiomima u ljudskim jezicima. Na primjer, hukanje, koje se koristi pri odmaranju na tlu, nakon čega slijedi dahtanje, što označava igru i povezanost, potaknulo je čimpanze da se popnu na drvo, naprave gnijezdo i odmore zajedno, iako se nijedan zvuk obično ne povezuje s penjanjem na drveće, kaže Girard-Buttoz. Generiranje značenja na nekoliko načina je gradivni blok jezika, dodaje.
Kitovi također imaju neke značajne značajke ljudskog jezika. Istraživači u Projektu CETI, neprofitnoj organizaciji u New Yorku, pratili su i bilježili ulješure (Physeter macrocephalus) uz obalu karipskog otoka Dominike kako bi prikupili veliki skup podataka o pokretima i zvukovima. Pronalaskom obrazaca koji povezuju zvukove i ponašanje kitova, znanstvenici se nadaju prevesti ‘govor kitova’.
CETI-jev lingvist Gašper Beguš trenirao je generativne AI modele za proizvodnju zvukova i nizova zvukova koji oponašaju one koje proizvode ulješure. Dok ljudi stvaraju različite zvukove slanjem zraka kroz glasnice u grlu, koje vibriraju na različitim frekvencijama, ovi kitovi šalju zrak kroz strukturu nalik usnama u nosnom prolazu, koja vibrira i stvara klikove, navodi Nature.

Foto: Pexels / Emma Li