Festival KSET na Krku od 14. do 16. kolovoza po treći put stiže na Scenu Zidine, gdje će tijekom triju večeri nastupiti devet izvođača. Ovogodišnje izdanje otvorit će Fargo, mladi zagrebački bend koji je nastao 2023. godine, a krajem prošle godine objavio debitantski EP „Many Other Things“. Uoči njihova nastupa u petak, 14. kolovoza, s Davidom Koletićem i Adrianom Babićem Hercegom razgovarali smo o prvim godinama benda, spoju indieja, art rocka i midwest ema, ulozi saksofona u njihovim pjesmama, DIY snimanju te planovima za buduća izdanja.

Fargo je nastao 2023. godine, a već krajem prošle godine objavili ste debitantski EP „Many Other Things“. Kako se bend oblikovao tijekom te prve dvije godine i u kojoj mjeri taj EP predstavlja zvuk za kojim ste od početka tragali?

Bend su osnovali najbolji prijatelji David (bubanj) i Adrian (gitara i vokal), u ostatku benda bilo je par izmjena u postavi, ali trenutna postava je stalna i sastoji se od: Adrian (gitara i vokal), Hana (bass), David (bubanj), Julija (gitara i vokal), Lejla (saksofon), iako će na Krku umjesto Lejle nastupiti Jakov Boban. Jako smo ponosni na EP, to je zvuk koji nam se od početka svidio za njim nije bilo previše traganja, ali stalno pokušavamo raditi drugačije stvari tako da će se album razlikovati od EP-a, ali opet ostati nekako u stilu Farga i nadamo se da će ispuniti očekivanja publike.

Vašu glazbu najčešće opisuju kao spoj indieja, art rocka i midwest ema. Prepoznajete li se u tim odrednicama ili vam se čini da one više služe publici i medijima kao orijentir? Što ste iz midwest emo tradicije preuzeli kao važan glazbeni ili emocionalni poticaj?

Generalno se prepoznajemo u odrednicama, a iz Midwest-emo tradicije inspirirani smo jako gitarskim riffovima i općenito toj tiho-glasnoj strukturi pjesama.

Na EP-u se sirovi, gitarski zvuk susreće sa saksofonom, instrumentom koji se u ovakvoj glazbi ne pojavljuje često. Kako ste došli do takve postave i koliko saksofon utječe na samo pisanje pjesama, njihovu dinamiku i prostor za improvizaciju?

Nema puno efekata u stvaranju samih pjesama osim distorzije, a želju za saksofonom povukli smo iz Windmill scene koja nas je isto inspirirala. Kod stvaranja pjesama saksofon najčešće dolazi na kraju, improviziranjem preko već gotove strukture samih pjesama.

„Many Other Things“ snimili ste u vrlo skromnim, gotovo kućnim produkcijskim uvjetima, uz duhovitu zahvalu za posuđeni mikrofon zbog kojega ste bubnjeve mogli snimati s dva umjesto s jednim mikrofonom. Je li vam ograničena oprema barem pomogla pronaći neposrednost i sirovost koju ste željeli? Hoćete li idući album biti moguće snimati u boljim uvjetima?

Snimanje je bilo jako DIY, ali užasno zabavno i zanimljivo iskustvo za sve. Nismo baš ciljali na neki specifičan zvuk već smo pokušavali replicirati zvuk s proba, a za album ne znamo još u kakvim uvjetima će biti sniman, no kako god bilo biti će jako zabavno i jako smo uzbuđeni.

U pjesmama se izmjenjuju intimnost, nesigurnost, nostalgija i nagli instrumentalni izboji, a tekstove pišete na engleskom jeziku. Zašto vam se engleski nametnuo kao jezik benda i razmišljate li o tome koliko izbor jezika određuje vaš odnos s domaćom publikom?

Većina glazbe koju slušamo je na engleskom pa smo tako i mi odlučili pisati na engleskom, a i to nam ujedno otvara vrata da sviramo i drugim zemljama. Što se tiče sviranja u Hrvatskoj drago nam je da vidimo publiku kako pjeva na engleskom i čini nam se kako je to osvježenje za scenu.

Na KSET-u na Krku pripala vam je uloga otvaranja prvoga festivalskog dana, pred publikom koja vas možda tek treba otkriti. Kako pristupate takvom nastupu u odnosu na klupske koncerte i što želite da netko tko vas prvi put čuje ponese sa sobom nakon vašeg seta na Sceni Zidine?

Svakoj svirci pristupamo isto s jednakim trudom i energijom, jako nam je drago da smo dobili priliku svirati na Sceni Zidine i da smo uopće dobili poziv od KSET-a. Nadamo se da će publika uživati zajedno s nama što nam je ipak krajnji cilj svake svirke.