RIJEKA » Prijatelji Urbane Kulture (PUK) organizirali su još jedno gostovanje grupe iz izdavačke kuće Sargent House, te tako nakon Myletsa i TTNG-a ugostili definitivno najotkačeniju družinu dosad. U Tunel je u nedjelju stigla skupina Tera Melos, eksperimentalna trojka iz Sacramenta, koja trenutno diljem Europe promovira svoj novi studijski album »X’ed Out«. Zagreb je ovoga puta izostao s njihovog popisa gradova, no zato su po prvi puta odlučili posjetiti Rijeku. Svoju riječku premijeru imala je i predgrupa s Krka, The Myriads. Iako Teru Melos opisuju kao indie/math rock skupinu, ovi glazbeni virtuozi probijaju žanrovske granice i prkose konkretnoj definiciji. Novi album dočekan je kao njihovo dosad najzrelije i najmelodičnije ostvarenje, koliko god to na prvi pogled nevjerojatno zvučalo. Najavljeni kao najbolje čuvana tajna Kvarnera, prvi su se na pozornicu popeli krčki The Myriads koji su svoj zanat iskovali svirajući u različitim alternativnim rock sastavima s ovih prostora. Svojom melodičnom i na trenutke vrlo energičnom 30-minutnom svirkom pokazali su da imaju što ponuditi, te da i mi imamo svog math rock konja za utrku. 

 Zabavna trojka

Iako su možda vokali basiste i gitariste na trenutke bili sramežljivi, cijeli bend je ostavio dojam odlične uvježbanosti i uspješno debitirao pred riječkom publikom. Nepravilni prijelazi i promjene ritma koje krase ovaj žanr poslužili su kao solidan uvod u kaos koji je uslijedio. 

  Prve melodične note mogle su sugerirati da se radi o klasičnom pop sastavu, no vrlo brzo uslijedilo je ludilo prožeto divljim bubnjarskim prijelazima, bučnim eskapadama na gitari i basu i tolikim spektrom različitih zvukova i tonova kojeg je jednostavno nemoguće suvislo opisati. Svaka pjesma je sa sobom donijela velik broj promjena tempa, iznenađujućih zapleta i raspleta u krajnje neuobičajenim i kompleksnim strukturama, no ipak djelujući začuđujuće melodično i lako pamtljivo. Pop melodije tako su se uklopile u stilove poput rocka, noisea, punka i jazza, kao i u povremene slobodne improvizacije. Gitarist i pjevač Nick Reinhart virtuoznim je korištenjem pedala svoj instrument doveo do neprepoznatljivosti, spajajući raznoliku buku u kohezivnu cjelinu, dok je glasom uspio melodično popratiti naizgled besmislene dionice. 

  Bilo je tu svega, od plesa po pedalama, tappinga s obje ruke, zvukova iz crtića i Nintendo igara devedesetih, do soničnih pejsaža i suptilne pratnje synthesizera. Basist Nathan Latona pružao je čvrstu ritmičnu podlogu, iako se i sam često upuštao u eksperimentiranje s efektima, dok je bubnjar John Clardy s lakoćom izvodio nevjerojatne prijelaze i sulude varijacije nepravilnih ritmova i poliritmova. 

 Beskrajne kombinacije

Beskrajne kombinacije zvukova i efekata slušatelje su neprestano držali zainteresiranima i u iščekivanju što će zateći u sljedećem taktu. Tonovi koji sami za sebe nemaju smisla, no doslovce pobacani jedni na druge u nekoliko različitih slojeva i loop-ova, zajedno dobivaju vlastiti smisao i oblik formirajući jedinstveni stil koji krasi Teru Melos. Ovaj zabavni trojac tako je usred takta ulazio u tunel u kojem je igranje s ritmom i pedalama dovedeno do potpunog kaosa ili savršenstva, da bi se naposljetku vratili u početni ritam ili refren, što je svakako bilo zabavno gledati i slušati, ali jednako tako i nemoguće riječima primjereno dočarati.