Lagana, arpeggio melodija na klaviru koja djeluje smirujuće i rašpa u glasu učinit će da zastanete i usporite. Onda se zapitate gdje su nestale ovakve pjesme i zašto ih ne čujemo češće. Pa ćete provjeriti datum izdavanja pjesme Many More i ugodno se iznenaditi kada shvatite da je riječ o novom uratku korčulanskog umjetnika poznatijeg pod imenom Hoodooleen.

Hoodooleen, odnosno Robert James Hudulin, rodio se u Sydneyu u Australiji, a s pet godina se s obitelji preselio na Korčulu, rodni kraj svog oca. Radi kao nastavnik glazbene kulture u srednjoj školi u Petrinji i profesor saksofona u glazbenoj školi u Sisku. Njegov osebujan autorski izričaj krase uzbudljive interpretacije, a inspiraciju nalazi od naslijeđa  bluesa, preko jazza i popa do hrvatske književnosti i folklorne baštine.

Many regret for not trying harder

But many more for not trying at all

“If only” was a phrase

No one ever had to taste

Ovo su stihovi kojima započinje svoj novi singl i pomalo vas uvodi u hodnike vaše vlastite svijesti. Zasigurno ne postoji odrasla osoba koja je baš sve učinila što htjela, potrudila se do svog maksimuma i nikada nije propitala vlastito djelovanje. Zato se ova sjetna pjesma uvlači pod kožu i s lakoćom sluša, poput soundtracaka. Možete o njoj misliti, poistovijetiti se, a i sasvim fino popunjava tišinu dok radite nešto potpuno drugo.

Nakon dva albuma i sedam godina nastupanja s bendom Rolin Humes, Hoodooleen se odlučio za malo drugačiji pristup glazbi i kako ističe, svemu vezanim uz nju. Jedan od njihovih najuspješnijih projekata je “Živi, Rasti, Cvjetaj“, u kojem su s različitim tradicionalnim i folklornim udrugama počeli oživljavati zapuštene i propale industrijske prostore te raditi radionice i edukacije s ciljem razvoja lokalne zajednice.

Hoodooleena će neki možda prepoznati po umjetničkom imenu, glasu ili pak po stilu, a nekima će novi singl biti otkriće.

Nakon objavljenog singla Many More kojega je producirao Filip Vidović iz Matterhorn Music studija, Hoodooleena smo upitali o njegovoj glazbi i planovima te u kojem će se smjeru razvijati njegovo stvaralaštvo.

Kako bi opisao sebe nekome do čijeg ti je mišljenja stalo?

Ponosni Bodul, strastveni glazbenik, dobar otac i maslinar.

Laska li ti što te uspoređuju s Nickom Caveom i Leonardom Cohenom?

Moram biti iskren i reći da mi ne laska. Oni su stvarno velika imena, velike face iliti čunke kako bi se na Korčuli reklo, i zapravo bi mi trebalo laskati, ali ne mogu se otet dojmu da uspoređivanjem s njima gubim na autentičnosti jer mislim da će publika steći dojam da se radi o još jednom glazbeniku koji je sličan nekome. A kome treba još jedan sličan Caveu, Cohenu ili nekom drugom? A na kraju ja stvarno ni ne čujem njih u svojoj glazbi.

Jesu li oni oblikovali tvoj glazbeni izričaj?

Većinu glazbenika s kojima me uspoređuju, a to nisu samo Cohen i Cave, zapravo nisam slušao, čak mi se muzika od nekih i ne sviđa. Znam neke njihove pjesme, ali daleko od toga da sam ih slušao tako da ne mogu reći da su oblikovali moj glazbeni izričaj osim ako to sve ne ide po nekoj nesvjesnoj liniji.

Gdje pronalaziš inspiraciju za glazbu koju stvaraš?

Kako me stalno pitaju ovo pitanje, dao sam se malo u razmišljanje i nisam daleko dogurao. Iz tekstova koje napišem mogu prepoznati određene situacije iz života i misli koje mi se vrte po glavi, ali kad je sama glazba u pitanju stvarno ne znam. Taj proces se tako brzo odigra da ni sam ne znam što se dogodi, osim što ostanem s novim komadom glazbe.

Kako bi volio da publika doživi tvoje pjesme? Što bi te učinilo ponosnim kada bi uočio da su shvatili iz onoga što ti predstavljaš na sceni?

Prije svega volio bih da moje pjesme dođu do publike. Bila bi mi ogromna sreća i zadovoljstvo kad bi te pjesme postale dio njihovih života, soundtrack za određene životne situacije. Volio bih da Hoodooleen postane sinonim za nešto lijepo, kvalitetno i vrijedno njihovog vremena.

Kako bi opisao pjesmu Many More? O čemu govori?

Pa jedna lijepa pop balada. Mislim da bi to bio dobar i jednostavan opis. A za ovo ostalo, volio bih pustiti publici na maštu.

Kako je nastala?

Tekst je nastajao taman kad sam dobio kćerkicu. To je sigurno dalo svoj pečat pjesmi. No teško mi je riječima objasnit cijeli proces, jednostavno ne mogu riječima dočarati satisfakciju i gušt koji me obuzme dok stvaram. Meni je jako drago svirati i pjevati  uz to imam veliku potrebu stalno nešto novo stvarati pa tako u toj svirci i želji nastaju nove pjesme. To su mi zapravo najdraži trenuci bavljenja glazbom. Jedino što bi se možda moglo mjerit s tim je da sviram pred velikom publikom koja bi pjevala u sav glas te pjesme, ali to još nisam doživio pa ne mogu usporedit. Ali čini mi se da bi to moglo bit zakon.

Što najviše slušaš na streaming servisima? Kakva mora biti glazba da bi je slušao satima?

Malo sam staromodan. Više sam ljubitelj ploča, CD-ova čak i kazeta tako da ne slušam baš glazbu na streaming servisima osim radija, od kojih bih izdvojio BBC3. Tu sam se našao i svašta lijepo sam tamo otkrio. Da izdvojim samo par skladatelja, Arvo Part, Vladimir Martynov, Elfrida Andree, a poprilično često puštaju i hrvatske skladatelje. A kakva bi glazba trebala biti da je slušam satima? A znate ono kad vas nešto pogodi, kad vas ponese i više ništa drugo ne postoji. Eto, volim kad je muzika takva.

Što imaš u planu za dalje? Pripremaš li nove pjesme ili možda album? Kada možemo očekivati nešto novo od tebe?

U planu je za koji mjesec objaviti novu pjesmu i spot i onda za koji mjesec opet isto i tako do tko zna kad. Što se tiče albuma, ne planiram ga. Idem pjesmu po pjesmu i baš mi se sviđa ovo da svaka pjesma bude sama za sebe, a ne dio nečeg. Nadam se i koncertima, baš mi fali zasvirati pred publikom.

Navedi barem tri razloga zašto bismo trebali poslušati ono što radiš?

E ovo je stvarno najteže pitanje, što bi se reklo po naški zucker kommt zuletzt. Vjerujem da nije u redu da ne odgovorim ili da dam neki diplomatski odgovor pa ću ovako bez srama iako će mi bit strašno neugodno poslije. Jer je lijepo, iskreno i drugačije.