Da nije svako toliko »malo vitra« što otpuše s onu stranu državne granice one koji su se usudili preći ionako u nas ovlaš povučenu granicu dobrog ukusa, aktualna stvarnost bila bi za ovdašnje žurnaliste frustrirajuće predvidljiva. I ne radi se, pri tom, samo o predskazanju da će i dogodine neki tamo Mamić psovati novinare, niti o kovrčavom poteštatu kakvog ima svaki zaseok, a kamo li neće država, selo, grad. Sve se to da(lo) snovidjeti i prije nego se dogodi(lo). Nas odavno i bez ONO i DSZ-a ne može iznenaditi ništa, jer dok naša bulumenta gleda put Europe, noge su joj duboko utonule u domaći glib. A u glibu, jedan od onih stvari na koje se »ladno možete kladiti, kao recimo na istinu da će jutrom i opet izići sunce«, jest pravilo da se vladajuća stranka, poglavito ona koja se zove HDZ, u osvit izbora uznemiri, uskovitla te nanovo dosjeti kako nema pobjede na izborima ako se ne stavi čvršće šapa za vrata javnoj televiziji. Navada je stara od davnina, a kladionice je vrijedno tek pitanje kada će se taj prirođeni mehanizam aktivirati i razbuktati toliko da ga svi vide, mjesec, dva prije izbora, ili čitavu godinu pred ranije. Ovaj put dogodilo se zarana.

Gadna navika

Denis Latin i »Latinica«, emisija koja je imala svoje bolje i lošije trenutke, ali i gadnu naviku da progovara jedina o koječemu, recimo o kvarnoj privatizaciji, više nam ne treba. Tako smatra programsko čelništvo HTV-a, odnosno oni koji vode Informativni program HTV-a. Emisiji je, kaže se, prošao životni vijek, jer valjda svaka emisija živi 17 godina i ni dana više. Aleksandar Stanković širi sramotne insinuacije i bezočne laži, poručuje Ministarstvo branitelja osjetljivo na svaki pokušaj da se u jednoj rečenici i emisiji spoje registar branitelja i premijerka, te sudbina braće Drobac. A Zoran Šprajc, taj se pošalicama dira u predsjednicu Vlade, pa još poručuje kako na vladinim internetskim stranicama postoji projekt »Otvorena vrata« iza kojih se krije zatvoren čovjek. Za takve priloge koji »samo žele diskreditirati lik i djelo predsjednice Vlade«, ista ta Vlada traži da se odgovorni kazne. Odmah! 

Đuro i Branimir

Sve spomenuto dogodilo se u ni ti tjedan dana, na televiziji koja praktički više nema nijedne emisije koja bi se mogla zvati političkom, osim »Nedjeljom u 2«. Neke društveno važne teme, neka kritičke tonove na Prisavlju vam više ne treba tražiti. A koliko je čišćenje bilo temeljito, svjedoči činjenica da ne samo da su glavom platili oni koji su odvajkada išli kontra struje, već primjerice i Đuro Tomljenović (Poslovni klub) kojem se, za razliku od Vlade, nikada nisu sviđali golf tereni, ili pak Branimir Bilić (Lica nacije) koji je valjda uredništvu s Markova trga silno išao na živce kad bi u u svoja megalomanska pitanja strpao i beznađe i nezaposlenost i neperspektivnost. Čisti se od loših vijesti i sure svakodnevice sve. Ostaje samo Dnevnik sve manje gledan, u kojem evo sjede dvoje rookiea i »stari« Šprajac da servira banalnu pošalicu, pokaže njome sve da i nije htio koliko je taština u predsjednice Vlade, a onda se povuče i svoju nišu da i opet nije istjerao stvar na čistaca. 

I upravo tu, u likovima i djelima nalik onom Šprajcovom, možda se ponajbolje zrcali sve ono što nam se godinama u godini od izbora događa na relaciji Markov trg – javna televizija. S jedne strane predsjednica Vlade koja ne dvoji kako je televizija kojoj »ona« određuje visinu pristojbe samo njena i njene stranke, a s druge strane materijal koji rijetko i nikako upire prstom u stvarne čireve ovog društva, ali se zato lagano junači na banalnim stvarima poput neažuriranih internetskih stranica Vlade da bi se zatim brzo skutrio čim ista ta Vlada podigne glas. S jedne strane politički diletantizam i posvemašnji nedostatak želje da se medije pusti da rade svoj posao kako valja, a s druge strane kukavičluk i pragmatizam zahvaljujući kojem će možda i opet kuću na Prisavlju voditi neki Popovci, Stipići, Hloverke, da Kuniće i ne spominjemo, dok će neki Šprajc »junački« pošalicama gađati u prazno makar dojma radi. Sportskim rječnikom rečeno idealna je to družina za odigrati dupli pas, onaj koji će nam dati iluziju da se javi servis zna othrvati politici, makar zapravo jedni drugima puhali u jedra sve u cilju beskonačnog preživljavanja. 

Kompromitacija

– U ovoj izbornoj godini sigurno možemo očekivati različite vrste političkih pritisaka, osobito na javnu televiziju. No, bojim se i opetovane različite aranžmane i aranžmančiće i s tiskanim medijima. Poznato je i da je sama premijerka znala ranije čak osobno zvati urednike i novinare Hrvatske radiotelevizije, prigovarati i štogod zahtijevati. Ovakva ljutnja i zahtjev za kažnjavanjem odgovornih urednika za jedan zgodno napravljeni, a bezazleni televizijski prilog o tome kako se zatvoreni Sanader smiješi iza otvorenih vrata na Vladinom portalu skroz su kompromitirajući za Vladu koja bi ovih mjeseci željela završiti pregovore s Bruxellesom. Ukidanje Latinice poslije 17 godina emitiranja na istom je tragu. Zamislite to da javna televizija uklanja emisije koje kritiziraju i postavljaju pitanja o vladajućoj politici i o društvu na koja nije lako odgovoriti. Što onda ostaje – veli predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Zdenko Duka. 

I ima pravo. Žalosno je tek što je ove svoje misli mogao napisati i uredno izreći i za zadnjih izbora, baš kao što će to moći učiniti za nekih sljedećih, tko god sjedio na Mrakovu trgu. Jer, poigravanje sa javnom televizijom nikom nije mrsko, pa ni onom vođi oporbe koji je učinio sve da njegovi zastupnici glasaju za zakon o HRT-u koji će komercijalnoj konkurenciji podariti koju minutu za reklame više od HRT-a, ne bi li sutra na istoj toj komercijali imao koju minuti za sebe više. A imat će je i on i svi drugi kojima je od toga potreba. 

Bolje nismo zaslužili

Elem, siječanj je, izbori su za naoko daleko, no HRT i Vlada već su počeli svoj predizborni ples. Činjenica da HRT-om vlada privremeni kadar samo je voda na mlin ekipi s Markova trga, a kada se u Nadzornom odboru i Programskom vijeću sjati društvo koje je silom zakona mahom na strani HDZ-a, eto televizije koja će i opet rado smjenjivati Latina, koriti Stankovića i opsjenariti sa Šprajcom, ili pak raditi kako im vlast kaže onda kad se i ako se vlast promijeni. Televizija možda i nije ta koja u današnje doba presuđuje izbore, ali jest ta koja nas može učiniti još mrvicu više rezigniranima i nezainteresiranima za svijet oko nas. Javna je čvrsto na toj poziciji makar bi joj zadaća trebala biti posve druge naravi. Stoga ne brinite, jer biti će baš onako kako je predvidio pravi hrvatski laburist Dragutin Lesar, bit će izborna tv shema sapunica-reklama, sapunica-reklama…. Bolje, valjda, nismo ni zaslužili. 

Inače, da bi privid demokracije bio posvemašnji, na javnoj televiziju umjesto svega ukinutog kane proizvesti politički talk show. A u njemu gledatelji koji zovu od doma direktno u emisiju i gledatelji u studiju koji aktivno plješću, da ne kaže tko kako za pošteno plaćenu pristojbu i vi nemate pravo kreirati program!