Glumac Ozren Grabarić pobjednik je prve sezone showa Hrvatske radiotelevizije »Maestro«! Simfonijski orkestar HRT-a odlučio je tako nakon žestoke borbe u velikom finalu u kojem su dirigentske palice ukrstili Barbara Kolar, Nicolas Quesnoit i Ozren Grabarić.

Sportskim rječnikom rečeno, o pobjedniku su odlučivale nijanse. Troje finalista je, naime, suvereno dirigiralo po dvije kompozicije, da bi se pobjednika na koncu tražilo u pripetavanju! Presudna je bila Beethovenova Peta simfonija i Grabrićeva izvedba vrijedna trijumfa.

  – Osim što ima karizmu, osim što im odličan pristup i spontanost, ima i glazbenu intuiciju. On jako osjeća to što radi i mislim da je to bilo presudno. Možda nema formalno znanje, ali ako se potrudi, vjerujem da bi mogao bit samo bolji i bolji.

I oku i uhu ugodno

Samo finale bilo je kako uzbudljivo, tako i oku i uhu ugodno. Dirigirao se među ostalim i Verdi, i »Himna Slobodi« Jakova Gotovca, pjevao je i Zbor HRT-a i Akademski zbor »Ivan Goran Kovačić«, svoj je obol dala i mezzosopranistica Jelena Kordić.

Najveće ocjene su padale, da bi se nakon dva kruga pokazalo kako pobjednika još uvijek nema. Barbara Kolar je, zbog nešto sitno manje bodova zasluženih od žirija, ispala iz igre. Nicolas Quesnoit i Ozren Grabarić imali su identičan broj bodova. Pripetavanje, viteško kao da se radi o Alci, razriješilo je sve dileme. Orkestar je odabrao Grabarića.

  Finalnu večer posebno su svečanom učinili i članovi žirija svojim umijećem, pri čemu je za dirigiranje orkestrom i zborom maestro Vladimir Kranjčević doživio istinske ovacije nazočnih.

No, ako je išta pokazalo kako su to studenti proživjeli i doživjeli šest tjedana napornoga rada, onda je to njihova zajednička izvedba. Johan Strauss, »Radetzki marš« i veliko veselje u velikom HRT-ovom studiju, veselje vjerojatno vrijedno nove sezone showa »Maestro«. Uostalom, Nicolas Quesnoit ne sumnja da show ide dalje. Damir Urban pak ističe ono najvažnije.

– Lijepo je bilo sudjelovati. U finale su došli oni koji su najviše radili, što je jedina prava poruka koju možemo poslati. Znači, ne koliko je tko simpatičan, koliko je zgodan i talentiran, već samo rad. Oni koji su stvarno najviše vježbali i radili, ti su ušli u finale. To je najljepša poruka koju je ova emisija mogla poslati – zaključuje Urban.

Krvav posao

A sam pobjednik možda i nije dirigirao najpreciznije na svijetu, ali količina emocije, izražajnost i veliki trud učinili su da baš on, posve zasluženo, bude prvi u prvoj sezoni showa »Maestro«.

  – Meni je ovo neočekivano, ali zaista sam zadovljan. Zadovoljan sam što sam uopće imao priliku dirigirati. To je nešto stvarno neponovljivo. Jer, još kao djeca često imamo taj poriv dirigiranja.

  A ovako laički sa strane gledano, čini se lako? Makar nije.

  – Sve moje predodžbe o dirigiranju pale su u vodu. Vidio sam da je to jedan krvav, krvav posao koji zahtjeva ne samo preciznost, ne samo tehniku, nego i doživljaj. To sve sjediniti, to je najteže.

  Dojam je da ste nas »dobili« na emociju?

  – Pa da. Na to sam jedino i mogao igrati, više na instinkt, jer muzički nisam obrazovan. Čak sam uzeo note »Cavalerie Rusticane« da ih listam. Listao sam na krivim mjestima, samo da vidim kako je to kad dirigiraš i okrećeš notni zapis.

Volim jazz

Hoćete li, tko zna, s dirigiranjem nastaviti i dalje, makar kao hobi?

  – Haha, ne znam. Doma sigurno hoću, ali ću savim sigurno i drugačije pratiti i doživljavati klasičnu glazbu, glazbu općenito. Zaista volim klasičnu glazbu, volim jazz. Jer u svemu tome ima taj puls, puls koji je kao bit života. Čovjeka proglase mrtvim kad nema puls, tako da je glazba, i to konstantno pulsiranje, zapravo život sam.

  Kakva je bila suradnja s mentorom, maestrom Tonijem Bilićem?

  – Mentora stvarno moram pohvaliti. Sjajno smo funkcionirali jer je on zaista jedna duhovita, pametna osoba i izuzetno zna svoj posao. Stvarno smo se poklopili i jako nam je bilo zabavno raditi.

  Areta Ćurković i vi branili ste glumačku čast u ovoj sezoni »Maestra«.

  – U svojoj najdepresivnijoj fazi najveću podršku sam imao od Arete. Radili su SMS-ovi, zvali smo se i tješili. Više ona mene, jer ja sam sklon potpunoj depresiji. Tako vam je to, glumac uvijek glumca bodri.