Talijani ometaju signal, građani nemoćni

Obala gubi TV-prijem, ali pretplata ostaje

Siniša Pavić

Bez TV-programa moglo bi ostati čak 100 tisuća kućanstava, a u zakonu nigdje ne piše da se RTV-pristojba ne mora plaćati ako korisnik ne vidi program



ZAGREB Molba što ju je hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković uputio talijanskom kolegi Francu Frattiniju da nam pomogne u rješavanju problema što ga s prijemom hrvatskih televizijskih programa imaju stanovnici Istre, a onda i Dalmacije, a sve zbog jakog talijanskog signala i talijanskog nezakonitog zauzimanja hrvatskih kanala, malo koga je u samoj Istri impresionirala. Baš naprotiv.


Istom mjerom


– To što priča Jandroković su gluposti! Nismo mi u Europskoj uniji da ćemo s njima imati bilateralne odnose takve vrste. Nismo u EU i zato nam se uvijek s Talijanima isto događa; kradu nam ribu, ometaju signal, rade ovo i ono. Neka ih država tuži, neka rade što god znaju, ali to mora završiti. Treba biti rigorozan, bezobrazan, treba učiniti ono što su u sličnoj situaciji učinili Švicarci, okrenuti prema njima odašiljače s jačim signalom da ometaju njihov program, pa će se povući. Neće bilateralni razgovori ništa popraviti – ističe Vladimir Ivančević predsjednik Društva za zaštitu potrošača Istre.  Ivančević smatra kako je ovo pitanje s kojim se treba pozabaviti i Hrvatski sabor. No, toga se nisu sjetili niti zastupnici iz Istre, primjerice Damir Kajin koji, kako kaže Ivančević, zna o svačemu pričati samo ne o konkretnim problemima. Na potezu je stoga, ponavlja, država, a krajnji korisnik teško da može sam iskamčiti išta i tužiti ikog.   – Koga ćemo tužiti!? HRT, ili Odašiljače i veze, ili HAKOM? Najbolje bi bilo prvo tužiti HRT, pa neka se oni između sebe dogovore tko je kriv. Svi se skrivaju kao zmija noge – kazuje Ivančević.  Da je krajnji korisnik u nezavidnom položaju, potvrđuje i Đuro Lubura prvi čovjek potrošačke udruge Telekom.  – Krajnji korisnik ne može apsolutno ništa – kazuje.   

Vatrogasno rješenje


Situaciju, naime, komplicira i činjenica da zakon formulira RTV pristojbu kao naknadu za posjedovanje prijemnika, a nigdje pri tom ne piše da se ta naknada ne mora plaćati ako ne vidite program, makar se davanje usluge takve vrste i podrazumijevalo. No, zato televizijski nakladnici mogu od hrvatske države tražiti naknadu štete, jer im nije omogućila da svoj program emitiraju na području za koje im je koncesija dojeljena, smatra Lubura. Nebulozom, naime, Lubura drži izjave čelnih ljudi HAKOM-a kako oštećeni – korisnici i nakladnici – trebaju tužiti Italiju, jer nitko od njih nema nikakav odnos s Italijom, već samo s Hrvatskom. Država je stoga, ne dvoji Lubura, dužna aktualnu situaciju riješiti na bilo koji način. Lubura i predlaže, kako sam kaže, vatrogasno rješenje, da se dio novca što ga država dobija kroz koncesije preusmjeri i korisnicima koji imaju problema omogući da kroz druge sustave poput IP televizije i satelitske televizije imaju normalan prijem.


  Smetnje bi, prema nekim procjenama, moglo imati oko 100.000 kućanstava, odnosno oko 300.000 ljudi čime bi i marketinška šteta po komercijalne nakladnike bila veća, a onda i mogućnost da se udruže i tuže državu Hrvatsku, ili pak Italiju kakvom međunarodnom sudu, veća. No, zajedništva nakladnika, barem za sada, nema.