Malo je tako, kako neslužbeno doznajemo, nedostajalo da s Prisavlja zalijepe novu zvučnu pljusku instituciji zvanoj glazbeni festival Melodije Istre i Kvarnera. Malo je nedostajalo, jer prijedlog je navodno već bio na stolu, da finale tog našeg 48 godina »starog« festivala završi na Drugom programu HTV-a, u snimci, u kasni noćni sat. I ne bi to ni bio problem da se ne zna kako nas ovo ljeto u izravnom prijenosu na Prvom programu HTV-a čekaju završne večeri splitskog i šibenskog glazbenog festivala, pa onda festivala klapa u Omišu, te festivala u Kninu i Vinkovcima, baš kao i to da su snimku na Prvom zaslužili festivali u Pitomači, Đakovu, Kaštelima, Požegi i Krapini. MIK sam na Drugom bio bi jasna poruka čitavoj jednoj regiji koliko je javnom servisu do nje stalo.
Pitanje kriterija
– MIK također ide na 1. program odložno kao i drugi festivali, oko 23.15 sati – sve je što nam je jučer smogla snage na ovu temu kazati v.d. urednica Zabavnog programa HTV-a
Eto, dakle, dobre vijesti. MIK će ipak na Prvi program da tamo dijeli sudbinu festivala koji još nisu zaslužili izravne prijenose. Loša je vijest ta da urednica, valjda još uvijek pod dojmom neuspjeha Lijepe naše na Eurosongu, nije odgovorila na nekoliko drugih važnih pitanja poput onog zašto se HTV svake godine nanovo oštri baš na MIK-u i zašto uprono, godinama ignorira i degradira baš MIK. Još je, međutim, gore što nema odgovora na pitanje kojim se to kriterijima HTV vodi kad bira koji će to festival i zašto prenositi.
Jer, da kriterija ima i da su iole transparentni vrijedile bi valjda nešto činjenice. A činjenice kažu; da je MIK jedini hrvatski putujući glazbeni festival u kojem pjevači iz večeri u večer pjevaju u drugom gradu i drugoj županiji i tako u prosjeku obiđu sedam gradova i tri do četiri županije, da je nakon Splitskog festivala najstariji hrvatski glazbeni festival, da ima veliku ulogu u očuvanju čakavice sjevernog Jadrana i Istre, da MIK čini karavana od preko 100 sudionika i da MIK promovira u svakom gradu ili općini domaćinu njihove amatere, da je to na koncu bio prvi festival u ondašnjoj državi čije je finale sa Čavala prenošeno u boji i da je prijenos režirao legendarni Anton Marti. Znati sve to, a svrstati ga nanovo u drugi razred hrvatske festivalske zbilje najblaže rečeno je ignorantski potez, koji kao da su povukli maturanti nezadovoljni što moraju za završni ispit analizirati pjesme na starohrvatskoj čakavštini, a ne ozbiljna neka čeljad.
Agresivan pristup
Dojam je, Istri i Kvarneru i opet su, makar da je slučajno, s Prisavlja pokazali »gdje im je mjesto«. Pri tom se zaboravilo štošta, primjerice činjenica da se »kažnjava« i onu Istru koja mjesecima muku muči ne bi li se uopće dočepala signala hrvatskih tv-postaja kraj Talijana koji prijem ometaju. Pogled na spisak festivala za izravni prijenos otkriva pak da ovom dijelu Lijepe naše očito fali agresivnija nastupa, ili veće onog nečeg što imaju Dalmatinci s obzirom da je od pet izravnih prijenos njih četiri iz dalmatinskih gradova. Vrag će ga znati i što o svemu misle, ako misle išta, istarsko-primorski ministri u Vladi, a ima ih nikad više. No, zato je posve jasno kako od pomoći nije bila nedavna slična priča s odlukom vodstva HTV-a da ne prenosi prvu utakmicu finala Hrvatske u vaterpolu između Primorja i Juga, iz Rijeke dakako. Što god se pisalo i govorilo s Prisavlja će ionako lakonski poručiti da nema ni novca, ni kapaciteta, i da ne mogu svi baš dobiti sve. Ne može sve, to je istina, ne može sve do jednom do, recimo, trena kad će se onima od kojih televizija živi i zbog ovakvih »banalnosti« učiniti da se pristojba zapravo nema zašto plaćati.
