Eric Lawson, koji je počeo pušiti sa samo 14 godina, umro je u 72. godini. Slučajno ili ne, to je treći glumac u ulozi popularnog Marlborovog kauboja, a koji je umro od nekog oblika bolesti pluća
Nema više Erica Lawsona, čovjeka kojeg su se ljudi nagledali na plakatima s neizbježnim kaubojskim šeširom i cigaretom u ustima. Utjelovljenje mita Divljeg zapada i slavne vrste cigareta povukao je posljednji dim i otišao u povijest. Amerika i dan danas hrani milijarde ljudi diljem svijeta pričama o svojim kaubojima na kilometrima filmske vrpce, pričama u kojima se osim dima logorske vatre, dizao i onaj iz cigareta glavnoga junaka. U SAD je mnogo toga biznis, tako i western, pa kako to ne bi bila moćna duhanska industrija. Otišao je jedan od sudionika te priče, glumac koji se proslavio reklamirajući duhanske proizvode slavne tvornice cigareta Marlbora, ranger modernog doba koji je preminuo u svom domu u Kaliforniji.
Nakon što ljudi vide reklamu za cigarete, velika je vjerojatnost da će to potaknuti želju za pušenjem koja će potrajati čak tjedan dana. Istina, iz dana u dan ta se želja smanjuje postupno, ali ukupno opasnost traje sedam dana. Posebice su utjecaju reklama podložni tinejdžeri, te mlađe odrasle osobe u dobi od 18 do 25 godina, koji i inače najviše puše. Sve je to dokazalo američko istraživanje u kojem su sudjelovala 134 studenta iz Pittsburgha koji su bilježili svoje stanje i rutinu tijekom tri tjedna.
Znanstvenici ističu da je to dokaz kako zaista treba zabraniti reklamiranje cigareta u potpunosti, pa čak i na prodajnim mjestima, kao što je to učinjeno u Hrvatskoj pa u dućanima cigarete moraju biti u neprozirnim ormarićima, želi li se smanjiti broj pušača. Naime, istraživanje poručuje da samo jedan pogled na reklamu za cigarete za 22 posto podiže želju da se zapali.
Romantika westerna
Inače, cijelu kampanju ovakvog reklamiranja cigareta osmislio je Leo Burnett i ona je trajala skoro pola stoljeća, točnije od 1954. do 1999. Reklamne agencije su uglavnom za svoje poruke birale drugorazredne glumce, ljude koji su se pojavljivali na sceni tek da upotpune sliku ili su imali neke male uloge, po mogućnosti baš u kaubojskim filmovima. Priča se, kao u starom dobrom westernu, svodi na romantiku iz davnih dana američke povijesti, osvajanja novih granica i pionirskih pothvata usamljenih junaka. Kauboj na visoravni, s vjernim konjem, uz logorsku vatru, sa šeširom i neizbježnom cigaretom u ustima. Jahač sam u prirodi pred novim otkrićima, sve je to davalo dojam neovisnosti i slobode, onoga čemu mnogi vječno teže.
Svatko nekako mora umrijeti, zaključit će fiolozofski raspoloženi promatrač. Junak ove priče je imao brojnu obitelj, iza Lawsona, junaka s panoa koji je reklamirao cigarete, ostali su supruga, čak šestero djece, 18 unučadi i već 11 praunučadi.
Prkos, bunt protiv nekog nepravednog ili korumpiranog šerifa u gradu, ponosita osamljenost, asocijacije su na ovu temu. Reklama je iziskivala mnogo, ali proizvođači nisu štedjeli. Vele da je tako prije više do dva desetljeća, 1992., duhanska industrija za reklamu izdvojila čak 8 milijardi dolara ne bi li uvjerila Amerikanke i Amerikance da posegnu za cigaretom.
Prva zabrana
Lawsonova biografija veli da je počeo pušiti sa samo 14 godina. Ništa čudno, to se događalo s mnogim njegovim vršnjacima, a događa se i danas, sve usprkos brojnim američkim i svjetskim kampanjama protiv pušenja. Inače, Marlboro kauboja igrao je od 1978. do 1981. godine. Tu je nastupao glumeći junaka s cigaretom u ustima. Prije snimanja za ovu duhansku kuću glumio je u TV serijama. Obitelj je poručila samo kako je »Eric izgubio bitku s kroničnom opstruktivnom bolesti pluća«.
Amerika je taj karakteristični lik muškarca s cigaretom negdje u prirodnom okruženju ponudila svojim građanima još davne 1954., a bio je korišten do 1999. Lawson je pak s vremenom promijenio svoje stavove, toliko dijametralno da se kasnije pojavio u reklami protiv pušenja koja je parodirala baš junaka kojega je on predstavljao, romantičnog kauboja sa cigaretom, Marlboro Mana. On je uza sve to dao i intervju o negativnim učincima pušenja. Njegova supruga je poslije svega tvrdila da je njezin muž bio ponosan na taj razgovor, iako je u to vrijeme on i dalje pušio. On se svoje štetne navike nije riješio ni kasnije, sve dok mu nije dijagnosticirana bolest.
