LIČ I dok, na žalost, u Hrvatskoj postoje mjesta gdje se otrovom vrši pomor pasa, u Liču se radi potpuno drugačije pa je tamošnje sklonište za pse jučer posjetio poznati hrvatski kantautor Dražen Turina Šajeta čiji je dolazak bio vezan uz slikanje za predstojeći kalendar Skloništa za napuštene pse u Liču, ali i promociju preko interneta i ostalih medija vezanu uz daljnji nastavak udomljavanja ovih napuštenih pasa.

Od kad su problemi ovog skloništa jače predstavljeni javnosti, udomljeno je petnaestak pasa, govori nam voditeljica tog Skloništa dr. vet. med. Milka Mijanović, dodajući kako je također već iz Amerike prispio dio sredstava kojim obitelj glumca Gorana Višnjića pomaže pri sterilizaciji pasa, što je važno novim udomiteljima jer oni ne moraju platiti taj zahvat. 

– Do sada smo, neposredno prije udomljenja, sterilizirali tri kujice te ih odmah predali novim vlasnicima koji u tom postoperativnom postupku brinu o njima, čime se psi dodatno vežu za njih. Nastavljamo i s aktivnostima vezanim uz izgradnju i uređenje novog prostora, pri čemu je taj postupak malo zastao jer nismo uspjeli nabaviti potrebne grede. No, čak da sada taj posao i odgodimo do proljeća, problema neće biti jer smo već udomili lijep broj pasa, a vjerujem da ćemo do kraja godine taj broj dodatno povećati, zahvaljujući svakako i ljudima poput Šajete kojeg nimalo nije trebalo nagovarati da dođe do nas, rekla je Mijanović.

A da voli pse i oni njega, Šajo je pokazao, kako se to kaže, na licu mjesta. Odmah po dolasku pred Sklonište djevojke koje volontiraju ponudile su mu društvo nekoliko ljepotana koje je s ponosom prošetao. Nedugo potom uslijedio je ulazak u zatvoreni prostor gdje se teško mogao obraniti od pasa kojima je dijelio hranu, a s najviše gušta slikao se s desetak štenaca koji su mirno pozirali pred brojnim blicevima. 

Naravno, zamoliti ga za komentar značilo je slušati niz opaski za koje ne znaš jesu li istinite ili ne, ali su definitivno duhovite i zanimljive.

– Znam ja da je ova ekipa ovdje meni danas htjela »uvaliti« psa, ali ja već imam dva pa sam uzeo samo šest-sedam štenaca za moju prijateljicu Ivu. Valjda će joj se dopasti. Vidjet ćemo. Mislim, kad joj ih dam, ne može ih baciti, zar ne? A ja ti inače živim u naselju koje se nekad zvalo Kozji breg jer su svi imali koze, a sad bi trebalo promijeniti naziv u Pasji breg jer svaka kuća ima bar po dva psa pa čim krenete iznad Slatine prema Veprincu, možete uživati u simfoniji za pse i orkestar, pri čemu psi laju, a ja puštam glazbu. Zbog svega toga kod nas uopće nema krađa i provala jer nitko ne može doći neprimijećen. Ja osobno u životu nikad nisam bio bez psa. Prvi mi je bio Luksi, a moja susjeda je imala psa Džekija koji me šest puta ugrizao i šest sam puta zbog njega dobivao antitetanus, ali ga ja ni za što ne osuđujem jer je valjda znao što radi. Pse jako voli i moj mali Zvane koji lijepo spava s našim Gandhijem, a znali su bome i jesti iz iste padelice jer je to Zvanetu bilo sasvim normalno. Gandhi je genijalac koji ga čuva i nema šanse da netko Zvanetu priđe bez dozvole. Opasan je jedino za penzionere jer čim vidi nekog s palicom, kreće u napad pa je već ugrizao oko stotinjak penzionera. A u stvari je jako dobroćudan, rekao nam je Šajo, uputivši na kraju krajnje ozbiljne poruke svima koji budu čitali ovaj tekst da udome psa te najavivši organizaciju koncerta »Punk za pse« koje će prirediti u Rijeci i s kojeg će prihod ići za Sklonište u Liču.