Foto: nemanja
Album koji reinterpretira mit o Orfeju i Euridici donosi kombinaciju latino ritmova i funky zahvata, ali i druge oblike plesnog izraza, od elektroničkih beatova do puhačke sekcije i bogatstva udaraljki
povezane vijesti
Puno, puno plesne glazbe na svom trećem studijskom albumu nazvanom »Voodoo Beat« donosi zagrebačko-pulski bend nemanja. Album je, kaže njegov autor Luka Šipetić, zaključak Ezoterične trilogije započete albumima »Tarot Funk« i »Cosmic Disco«.
Suradnici i članoviPored Luke Šipetića koji je samostalno snimio i producirao album, na pjesmama su sudjelovali brojni glazbenici koji su doprinijeli jedinstvenom zvuku i atmosferi: Ana Kovačić na saksofonu, Leo Beslać na flauti, dok Tomislav Šušak, Luka Čapeta i Jerko Jurin potpisuju aranžmane i produkciju na posljednjem singlu, »Opasne igre«. Za mastering je zaslužan Dominik Kisić (Trophy Jump/jeboton), a cover art je djelo Dina Santaleze (Pridjevi). Ovog ljeta nemanja će album predstavljati po obali, a zagrebačka i regionalna promocija albuma bit će održana najesen. Na koncertima će uz Luku Šipetića svirati Matej Perić, Karlo Lugarić, Laura Matijašević i Ana Kovačić. |
Glazbena priča
– Kao i prethodna izdanja nemanje, »Voodoo Beat« donosi plesni i uzbudljiv glazbeni melting pot! Uz vruće afrokolumbijske ritmove, karipske dub zvukove i tropsku egzotiku »Voodoo Beat« reinterpretira poznati mit Orfeja i Euridike, uz suptilne aluzije na dva kultna filma »Orfej« (Jean Cocteau, 1950.) i »Crni Orfej« (Marcel Camus, 1959.)«.
Koncept »Voodoo Beat« nastavlja se na prethodne albume. Nakon što je »Tarot Funk« kroz tarot-karte i orijentalne melodije slušateljima opisao nemanjinu smrt, a »Cosmic Disco« nemanjino putovanje kroz bardo vodeći se Tibetanskom knjigom smrti, »Voodoo Beat« donosi zaključak Ezoterične trilogije u kojem se nemanja pokušava vratiti iz zemlje mrtvih uz pomoć vudu moći – ljubavi!
Ova glazbena priča prenosi nas u svijet gdje nemanja posjeduje snove svoje bivše ljubavnice, vudu svećenice, kako bi je uvjerio da siđe u svijet mrtvih i vrati ga natrag u svijet živih.
Međutim, kada ona konačno stigne, zaljubi se u sotonu, a nemanja ostaje lutati između granica svijeta živih i mrtvih, kazao je Luka Šipetić. Sve ove priče slušatelju su ponuđene u deset, bolje rečeno devet skladbi jer je uvodna »Lungomare« možda čak i nepotrebna košmarna minijatura usviravanja.
No, nakon njenih sedamdesetak sekundi kreće ono pravo, a to znači da nema odmora i pleše se sto na sat, najčešće uz vrlo dobru kombinaciju latino ritmova i funky zahvata, ali i druge oblike plesnog izraza, od suvremenih elektroničkih beatova do odličnih uleta puhačke sekcije i bogatstva udaraljki okrenutih Južnoj Americi i Africi.
Budući da je za iskazivanje emocija često dovoljna samo glazba, nemanja nudi tri instrumentala. »Orfejev ples« je funky-latino plesna kombinacija pojačana puhačkom sekcijom, u »Tropical Sheitan« dobre gitare vode melodiju u kojoj se pojavljuje podosta orijentalnog zvukovlja, a »Euridikin ples« pruža čak i malo western surf rock gitara a la Bambi Molesters, što djeluje osvježavajuće.
Plesno i ritmično
Naravno, i sve ostalo je plesno i ritmično. »Atlas Horas« pun je latino ritma i udaraljki te stihova i nužnosti odlaska negdje drugdje pri čemu je jedino bitno da tamo gdje bude ona, a sličnu predanost voljenoj osobi čujemo i u suvremenim elektroničkim plesnim ritmovimam određenoj »Noćni leptiri«, dok je »Korzika« sjajan iskaz nestrpljivosti prije izlaska na ples.
»Zle oči« energična su ljubavna priča prepuna jungle beatova i sličnih zvukova idealna za ples, kao i završna »Opasne igre«, klasični disco funky plesni hit koji će biti idealan za koncerte. Ugodna glazbena iznimka albuma je snena »Zov okeana«, idealna za chillanje, odmor i laganini opuštanje.
