U svom sedamdeset i sedmom studijskom albumu, dobro ste pročitali, 77-om!, legendarni Willie Nelson pjeva pjesme Rodneyja Crowella.

A kad se dvije takve legende nađu na jednom mjestu, onda to mora biti dobar album. I jest. Tim više što u naslovnoj temi »Oh What a Beautiful World« Nelsonu pomaže glavom i bradom sam Rodney Crowell u pjesmi koja, kao i cijeli ovaj album, slavi život.

Iako su Nelsonu već 92 godine, a i Crowell sa 76 nije u cvijetu mladosti, ovaj pristup nije ništa neobično za Nelsona koji već petnaest godina stvara »oproštajne« albume, kroz koje uspješno govori o ljepoti života ne dozvoljavajući dubokoj starosti da ubije u njemu iskru pozitive.

Učinio je to i ovog puta odabravši iz bogatog i velikog opusa Rodneyja Crowella ne pjesme po kojima je taj autor najpoznatiji, već one kroz koje najuspješnije iskazuje tu pozitivu i zahvalnost na daru života.

Uz već spomenutu naslovnu u ovaj »sektor« oda životu i njegovoj jedinstvenosti svakako idu i dvije završne.

Foto: Facebook

Humoristično djelovanje

»Still Learning How to Fly« prekrasna je akustična i vrlo himnična pjesma koja onu čuvenu »nikad nije kasno« potvrđuje i glazbom i tekstom koji na trenutke djeluju i vrlo humoristično jer 92-godišnji country majstor pjeva kako želi »još brže«, kako »ne želi usporiti« i kako će se »odmarati kad umre«.

Tu silnu količinu vitalnosti i pozitive donosi i završna »Stuff That Works« koju su zajedno napisali Crowell i Guy Clark i vezana je uz život country trubaduru pa idealno paše za oproštajnu pjesmu još jednog albuma najvećeg i najstarijeg country odmetnika. Neslon i Crowell život slave i kroz niz pjesama s temom ljubavi.

Uvodna »What Kind of Love« kojoj su uz Crowell koautori Roy Orbison i Will Jennings romantično i s dozom odmjerene patetike govori o bezuvjetnoj ljubavi, »I Wouldn’t Be Me Without You« prekrasna je ljubavna pjesma čiji naslov (Ja ne bih bio ja bez tebe) govori sam za sebe, a »Making Memories of Us« još je jedna zahvala partnerici, znana mnogima iz verzije kojom je 2007. godine Keith Urban došao do broja jedan Bilboardove ljestvice pop singlova.

Foto: Facebook

Sjajan pjesnik

Isto je tako od ranije znana i »Shame on the Moon« koju je 1982. godine proslavio Bob Seger, a propošna je, razigrana i neodoljivo privlačna »She’s Back In Town«, sjajan boogie blues o nestašnoj mladoj ženi.

Koliko ljepote život ponekad nudi, pokazuju i dvije pjesme koje slave djetinjstvo i prijateljstvo – »Banks of the Old Bandera« i »The Fly Boy & The Kid« – a da u svemu bude ipak malo tuge pobrinuo se Nelson izvrsnom izvedbom dvije prave country šansone – »Forty Miles From Nowhere« i »Open Season On My Heart«.

Album obrada Crowellovih pjesama za Willieja Nelsona ne samo da je pun pogodak, već i svojevrsno zaključni izraz poštovanja prema kantautoru čiju je prvu pjesmu otpjevao još 1983. godine.

Bila je to »’Til I Gain Control Again« koja se našla na albumu »Take It to the Limit« koji je Nelson napravio u društvu s Wylonom Jeningsom.

Od tog trenutka Nelson je često koristio Crowellove pjesme, posebno prije dvije godine na odličnom albumu »Border«, a s ovih je dvanaest pjesama samo dodatno potvrdio i kako je on odličan pjevač i kako je Crowell sjajan pjesnik.

U nekoliko je navrata Willie Nelson u intervjuima rekao kako bi volio umrijeti na pozornici.

Moguće da će tako i biti. A moguće je da umre i za snimanja albuma jer gotovo u pravilnom ritmu radi po dva godišnje! No, dok su to ovakvi albumi – samo nek nastavi!