Odlična svirka, jaki gosti i zanimljivi tekstovi glavne su odlike novog, šestog po redu studijskog albuma pulskog rock sastava Dogma, albuma čiji tekstovi autora Sandra Pettenera jasno ukazuju na želju za promjenom, svojevrsnim bijegom i stvaranjem nekih novih životnih okvira, jer postojeći nisu više ono što je dobro.

To je tema najvećeg broja od deset novih pjesama ovog sastava, a lako je uočljiva već u uvodnoj rockerskoj »Moja je želja« gdje, između ostalog, čujemo i stihove »pruži mi ruku i odvedi me, negdje gdje sve nestaje i nema prošlosti ni sjećanja, samo ja, ti i priroda«, a sve to uokvireno je kroz plesni rock ritam prepun dojmljivih rifova i gostovanje TBF maga Saše Antića koji će, kao i brojni drugi gosti u ostalim pjesmama, dati svoj bitan doprinos u repanju ili pjevanju refrena.

Rock okviri

Istu temu kroz sličan način obrade i rock okvire, ali obogaćene blagim elektrododacima nudi i »Dan odluke« u kojoj im pomaže Ivan Jurić Yuri iz grupe STilllnes, a »otići, maknuti se od svega«, slušati vjetar kako pjeva i naći »samo prazan prostor, baš mi to treba«, Dogma želi i u vrlo dobroj naslovnoj »Pitaš se« u kojoj im odlično pomaže Maja Griparić, pjevačica pulske grupe The Chweger.

Dojmljiva je i »U prolazu«, ugodna balada srednje brzog tempa sa osvježavajućim akustičnim gitarama i dobrom puhačkom sekcijom te jasnim tekstom – već dugo se osjećam kao da nigdje ne pripadam, kao da sam samo u prolazu.

No, najdirektnije je želja za promjenom i bijegom iskazana u završnoj »Od istoka do zapada« gdje, iznova uz pomoć Maje Griparić i srednje brzi ritam dobre plesne pop skladbe, govore o bijegu od stresa, gužve i buke, odnosno želji za uživanjem u prirodi koja, dojam je, jedina nudi mogućnost pronalaženja mira i sreće.

Uz ovih pet eskapističkih i očigledno društveno-kritičkih pjesama Dogma se kritici društva okreće i u »Dovoljno da imam te« koja, iako slavi ljubav kao sklonište od negativnosti, ipak konstatira kako smo u ovom 21. stoljeću umjesto napretka, pali na dno.

Dio te neugode suvremenog čovjeka sjajno je oslikan u najžešćoj i za mnoge ponajboljoj pjesmi albuma, temi »Strah« koja gotovo punk energijom nudi izuzetno dobro predstavljen osjećaj straha i tjeskobe.

Istu tu snagu, čak još možda i bolje oslikanu, nudi baš moćna »U mojoj sobi« koja kroz potmuli kotrljajući rock ritam i dobar tekst, te adekvatnu vokalnu izvedbu, daje dojmljivu sliku psihički opterećene osobe – U mojoj sobi ne postoji dan, ne vidim ništa, ne mogu van. U mojoj sobi potpuno sam, tražim izlaz, ja želim van. U mojoj sobi nema zidova i sve je puno čudnih likova. U mojoj sobi čudne su stvari, svašta se događa u mojoj glavi…

Egzistencijalna pitanja

Da sve baš ne bi bilo u potpuno mračnom tonu, zaslužno je gostovanje Barbare Munjas koja najprije sjajno sudjeluje u erotskoj »Nježno i perverzno« punoj dobrih gitara i ritmične puhačke sekcije, da bi potom u »Pjesma o sreći« zajedno s bandom progovorila o sreći koja, usprkos svemu, postoji i tu se negdje skriva.

Sve u svemu »Pitaš se« vrlo je dobar album koji uspješno odražava i izražava trenutačno stanje svijesti i pogleda na život banda koji je na sceni punih 28 godina, a ovim je albumom potvrdio sviračku uigranost i kompetentnost te sposobnost da s gostima iz različitih glazbenih voda napravi album u kojem će mnogi uživati, a Dogmi i Sandru Petteneru, frontmanu i tekstopiscu, može biti na ponos.

Govoreći o ovom albumu Pettener je, između ostalog, rekao: »Album »Pitaš se« jednim je dijelom nastao u vrijeme COVID-pandemije, tzv. korone i nakon nje, razdoblje koje je bitno utjecalo na živote svih nas i potaknulo nas da si postavimo puno pitanja. Od same nutrine, da je sve vrlo relativno i prolazno, i možemo li utjecati na stanje oko nas, možemo li nešto promijeniti.

Pitaš se jesi li zadovoljan sobom, ovim stanjem oko sebe, svojim okruženjem i sve većim zagađenjem prirode, pitamo li se kakvu hranu jedemo, kako živimo, pitamo se jesmo li ispravni, moralni, živimo li u skladu s prirodom, pitamo li se što ostavljamo našoj djeci, pitamo li se gdje je čovjek nasuprot tehnologije umjetne inteligencije… pitamo li se kamo to sve vodi.

Pitaš se šta ostaje iza tebe, šta ostaje iza nas, brine li nas prolaznost i vrijeme koje nam prolazi i kojega je sve manje, jer čovječanstvo ide u nekom smjeru koji ne razumijemo.

Pitamo li se zašto je sve manje empatije i ljubavi, emocionalne inteligencije i osviještenosti… pitaš se … – rekao je Sandro Pettener.