Jubilarno, deseto izdanje Impulse Festivala u organizaciji Distune Promotiona i Studentskog kulturnog centra Sveučilišta u Rijeci, ciklus događanja posvećenih povezivanju osoba i organizacija koje se bave glazbom, započeo je tribinom “Akreditacija”, koja se tematski bavila glazbenim novinarstvom u Hrvatskoj.

Značaj supkulture

U sklopu događanja u OKC-u Palach sudjelovali su istaknuti glazbeni novinari: Bojan Mušćet, urednik na portalu Glazba.hr, Dubravko Jagatić, glazbeni kritičar i novinar tjednika Nacional, Siniša Miklaužić, glazbeni zaljubljenik i vanjski suradnik na portalu Muzika.hr, i Mislav Miličević, glazbeni novinar na Radio Tvornici, dok je razgovor moderirao Mladen Stipanović, urednik i voditelj emisije “Alternator” na Radio Rijeci.

Vrednovanje današnje uloge glazbenog novinarstva u društvu, prepreka i pogodnosti posla, ali i novih praksi konzumacije kod mladih, osvrt na hrvatsku alternativnu glazbenu scenu i uopće značaj supkulture danas – doima se kao da nema toga čega se nije dotaknulo, ali i temeljito pretreslo tijekom živahnog razgovora.

– Uloga novinara, glazbenog kritičara danas je velika, čini mi se danas više nego ikad prije, iako to tako ne izgleda. U vrijeme naših prethodnika Darka Glavana i Dražena Vrdoljaka ipak je bio puno manji broj medija, njihova riječ se daleko više cijenila i poštovala i riječ glazbenog kritičara je zaista nešto značila.

Danas puno manje nego što je to nekada bilo, međutim, danas upravo zbog enormne količine informacija iz svijeta glazbe, čini mi se, to je potrebnije.

Mi smo ta vrsta ljudi koja je u to uronjena dvadeset i četiri sata dnevno i imamo uvid u brojne glazbene žanrove, brojne izvođače, brojne stvari koje se događaju na globalnoj sceni i s te strane možemo biti neki putokaz jer količina informacija, to je nepregledan svemir, i zaista je nekome tko želi malo više saznati dosta teško, istaknuo je Dubravko Jagatić.

TikTok generacija

Izvjestan je jaz upravo između činjenice rastuće važnosti glazbenog novinarstva, ali i toga da je realan utjecaj kritike minoran, a doseg – vrlo ograničen.

Osamdesete su bile godine procvata koliko omladinskog tiska, toliko i glazbenih časopisa, no kome danas pišu glazbeni novinari, u vremenu kada je glazba na jedan klik od slušanja, a među mladima žive novije i reduciranije prakse konzumacije, bazirane na digitalnim formatima i većinskom otkrivanju glazbe putem društvenih mreža, koje su gotovo potpuno istisnule fizička izdanja – i njihov supkulturni potpis.

Kao što se prisjeća Mušćet jedne od anegdota oko vinila, od “skladišta osjećaja” iste se može smatrati i “osjećajem skladišta”.

– Postoji jedan moment TikToka koji je zanimljiv – mi smo toliko stari skoro koliko je i rokenrol, odrastali smo uz tu glazbu i, htjeli-ne htjeli, znamo o njoj puno jer smo je slušali putem radija i jako puno formata.

Ali klinci danas koriste TikTok i putem platforme upoznaju glazbu koju neće danas čuti na radiju, niti će o njoj učiti igdje u školi, oni će čuti kratki video od trideset sekundi u kojemu se nalazi pjesma, primjerice, Fleetwood Maca iz sedamdeset i neke, kojemu će onda ponovo skočiti prodaja albuma, zaključio je Jagatić.

Kritičar nije kriterij

Jedno je sigurno, ističe Mušćet, iako kritičar više nije kriterij, i iako je mlađeg čitateljstva takvog sadržaja sve manje, glazbena kritika i dalje je bitna – za osvrtom, makar i konstruktivnom kritikom, vape izdavači, a glazbenici uvijek vole dobiti “feedback” za svoj rad.

– Mediji su se raspali, ako želite čuti ono što vas zaista zanima, pitat ćete algoritam ili ćete pitati prijatelja. A to što mi pišemo značit će možda nešto starijoj generaciji, a mladima sigurno ne.

No, mi nismo za odbaciti jer trebamo glazbenicima, mi smo kriterij za glazbenike, mi znamo svoj posao i glazbenici će vrlo rado čuti ono što mi možemo reći o njihovom stvaralaštvu – hoće li to biti uživo, na društvenim medijima, ili će to biti u našim tekstovima, zaključio je Mušćet.