Nježan zvuk

RECENZIJA Jeffrey Silverstein, “You Become The Mountain”: Glazba koja donosi smirenje i užitak

Marinko Krmpotić

Čudan naslov pojašnjava nam uvodna pjesma albuma, tema »A Dog’s Age«.



I debitantski album Jeffreyja Silversteina i njegova životna priča kao da nam šalju poruku kako u ovom suvremenom svijetu kaosa i digitalije ipak još ima romantike.


Naime, Jeffrey Silverstein odrastao je u predgrađima New Jerseya, školovao se i radio u New Yorku gdje se i počeo baviti glazbom, da bi potom, pred nekih desetak godina, ostavio svu buku i kaos velegrada te živio na nizu različitih lokacija od kojih je posljednja Oregon, gdje živi u miru i tišini podalje od Portlanda.


Tu se, uz glazbu, bavi i onim što je studirao, a to su posebni oblici pomoći i edukacije, najčešće prema djeci s poteškoćama u razvoju.




Već i ovo dovoljno je da skrene pažnju na nesvakidašnji »lik i djelo« mladog čovjeka, a dojmovi postaju još pozitivniji nakon preslušavanja njegovog debitantskog albuma nazvanog »You Become the Mountain«.


Nježan zvuk


Čudan naslov pojašnjava nam uvodna pjesma albuma, tema »A Dog’s Age« u kojoj, nakon divnog i dugog instrumentalnog uvoda, slušamo recitiranje stihova koji govore o čovjeku koji sjedi u miru i tišini prirode te promatra udaljenu prekrasnu planinu i njezin snježni vrh.


Promatraš li je mirno, dugo, intenzivno i krajnje usredotočeno – i ti ćeš postati ta planina, govori nam Silverstein, svarajući time jednu od ponajboljih pjesama o spajanju, stapanju i sjedinjenju s prirodom.


Tu poruku prati glazba u kojoj se skladno nadopunjuju nježna akustična gitara, pritajeni bubnjevi te iznimno dobro korišten bas upotpunjen zvukom veselih dječjih glasova.


To bogatstvo nježnog gitarističkog zvuka zaštitni je znak ovog albuma i divimo mu se u svakoj od idućih osam pjesama ovog albuma.


Nježno i ugodno ozračje vlada i u temi »Easy Rider« u kojoj slide gitara vuče prema country sazviježđu, a uz lagane udaraljke posebna je uloga basa koji klizi u duge dionice osiguravajući ne samo ritam, već i posebno ozračje.


Slično je i u smrti prijatelja posvećenoj »Bernard«, dok »Cosmic Scene« prostore svemira otvara u iznova vrlo uspješnoj sanjivoj kombinaciji električnih gitara i basa te teksta koji još jednom govori o svojevrsnom sjedinjenju s prirodom, o pretvaranju života u svijet putujućih oblaka.


Takvom pogledu na život odgovara i »Return to Roses«, još jedna oda prirodi i čovjeku kao njenom nedjeljivom elementu, iako toga čovjek (pre)često nije svjestan.



Četiri instrumentala


Uz pet spomenutih pjesama, album nudi i četiri dojmljiva instrumentala od kojih je »By the Hand« prekrasno podsjećanje na zoru rock and rolla i onoga što su neponovljivo dobro radili The Shadows, odnosno Hank Marvin i Bruce Welch kojima je ovaj instrumetal svojevrsni hommage.


»Antelope Canyon« s uvodnom distorziranom gitarom duhovita je varka jer ubrzo nakon te uvodne buke slijede puno nježniji zvukovi, ritmični i na ples pozivajući taktovi kakve nudi i dvominutni »Pleasant Life«, da bi završna »Door at the Top of Your Head« donijela sjajan instrumentalni završetak lijepog albuma, pjesma koja naslovom upućuje slušatelja da prigrli samog sebe, krene u svoju unutrašnjost, spozna ljepotu i mir koji je moguće naći ako vjeruješ u sebe.


Bar na trenutke Silverstainov debi zna podsjetiti na ono što su, bez njima svojstvene agresivnosti gitara, Jesus and Mary Chain radili na njihovom remek-djelu »Darklands«.


No, po vlastitim riječima, Silversteinova glazba za ovaj album inspiririrana je pejzažima pacifičkog sjeverozapada, meditacijama i svijetom osjećaja koji u njemu često budi posao u kojem radi s djecom s posebnim potrebama.


Vrsni suradnici


U realizaciji albuma Silverstainu su pomogli pedal-stee gitarist Barry Walker Jr. i basist Alex Chapman, dok je bubanj uspješno odglumila ritam-mašina, a producentske je poslove odradio Ryan Oxford, znan po radu s grupom Y La Bamba, odnosno autorima kao što su Matt Dorrien ili Jacob Miller.


Od uzora Silverstein spominje ponajprije manje poznatog detroitskog glazbenika Teda Lucasa, a nedvojbeno je kako će njegova verzija tradicionalnog i eksperimentalnog folka naći puno poštovatelja, čak i kod onih koji nisu ljubitelji folka, ali od glazbe žele smirenje, užitak, spokoj, nježnost…


Sve to, album koji vas uči kako gledajući planinu možete postati planina – nudi u izobilju.


Edukator i glazbenik

Nakon studija novinarstva u New Jerseyu Silverstein je radio kao menadžer na čuvenoj postaji MTV, da bi potom na New York City Teaching Fellows završio studij posebne vrste obrazovanja.


U svijet glazbe ušao je baš tih njujorških dana radeći u grupama Nassau i Secret Mountains, a samostalno se prvi put predstavio prošle godine EP-ijem »How On Earth«.