U nastojanju da se pomiri s detektivkom Fijom Lucy novinar iz mjestašca Blackwatera u hotelu je ponudi pićem. Ona samo naizgled pristane te naruči Blackshore, najskuplji viski tog mjestašca znanog po odličnom festivalu viskija. Nakon što konobar natoči dupli Blackshore, Fia “mrtva hladna” novinara “sasiječe” pogledom, zabrani mu da joj se ikada više obrati, ostavlja viski na pultu i odlazi.

Novinar treba platiti piće. Cijena? Sitnica – samo 175 eura! Prepričana scena jedini je duhoviti (naravno, ne i novinaru) trenutak odlične, ali vrlo mračne irske TV serije nazvane baš po tom izmišljenom viskiju i smještene u isto tako izmišljeni gradić nedaleko od stvarnih gradova Limericka i Corka.

Malo zadovoljstva

U to se lijepo mjestašce smješteno na obali omanjeg jezera nakon dvadeset godina izbivanja vraća detektivka Fia Lucy. Otišla je odmah po završetku srednje škole ne želeći ostati u gradiću u kojem je doživjela užasnu obiteljsku tragediju. Naime, tek je bila zakoračila u tinejdžerske godine kad je najprije nestala njezina dadilja Chloe da bi dan nakon toga vrativši se kući sa sestričnom zatekla užasan prizor – ubijenog oca, majku i dvanaestogodišnjeg brata.

Tinejdžerka nikad nije pronađena, a budući da postoje indicije kako je Fijin otac Jack bio u vezi s dadiljom, policija istragu zaključuje pretpostavkom kako je Jack Lucy u trenutku rastrojenosti ubio ženu i dijete te potom presudio i sebi. Fia odrasta u obitelji majčine sestre i kad postane punoljetna – odlazi.

U godinama što slijede Fia će postati odlična detektivka, a nakon što po tko zna koji put pretjera u revnosti prema zločincima, njezini nadređeni traže od nje da se na neko vrijeme makne iz Dublina.

Fia odabire rodni Blackwater i odmah po dolasku, budući da je činom najviše rangirana, povjerena joj je istraga nestanka Róisín Hurley, slobodoumne žene zaposlene u mjesnom hotelu. Ta odluka šefa policije tog mjestašca mnogima nije draga pa Fia u početku nailazi na puno otpora, a dodatno joj problem čini to što se istraga često dotiče i zbivanja vezanih uz njezinu užasnu obiteljsku tragediju.

No, korak po korak ona će u istrazi napredovati te mijenjati stav okoline, ali i otkrivati puno toga što će iz temelja promijeniti spoznaje i dotad važeće zaključke o tragediji njezine obitelji koja se zbila prije dva desetljeća. Na kraju će svi zločinci biti otkriveni i sve nedoumice riješene, ali zadovoljstva će biti malo jer je sve skupa obilježeno takvim mrakom i tugom da posljedice nikad neće nestati.

Neočekivana razrješenja

Nema tog ljubitelja noir TV serija i filmova kojemu se “Blackshore” neće dopasti, a zadovoljni će biti i svi koji vole dobru kriminalističku seriju i detektivsku priču jer se kroz šest epizoda prosječno dugih 52-53 minute, puno toga događa, obrati su česti, zločinci odlično sakriveni, istraga napeta i zanimljiva, a konačna razrješenja pomalo neočekivana.

Treba pri tom odati priznanje i scenaristici (Katy O’ Riordan) i režiseru (Dathaí Keane) koji priču grade tako da nije gotovo kad svi misle da je gotovo, a da stvar bude bolja, potencijalni krivci na koje upućuje radnja tek su uspješne autorske varke čime se podiže razina neizvjesnosti.

Uz tu visoku zanatsku razinu vezanu uz triler, autori serije još i veću sposobnost pokazuju u kreiranju likova pri čemu je posebno dobro ispoštovano pravilo da u ovakvim serijama likovi u svojoj srži nikad nisu onakvi kakvima se čine.

Jednostavno, zločin i njegove posljedice tijekom istrage pred gledatelje donose pravu sliku društva i nekih od pojedinaca koje ga čine, a to skidanje maski u ovoj je seriji izuzetno dobro napravljeno pa polako, iz epizode u epizodu, otkrivamo kao svatko od likova ima svoje tajne, demone i patnje koji, u konačnici, čine okvire u kojima se i rađaju tragedije poput ovih kojima svjedočimo u seriji “Blackshore”.

Dojmljivi glumci

Iako je, logično, u prvom planu policijska istraga zločina, glavne teme serije su nasilje nad ženama te beskrupuloznost bogataša koji se novcem i utjecajem uspijevaju izdići iznad zakona. Na svu sreću na kraju svatko od zločinaca ipak na određen način bude kažnjen, mada je zadovoljstva zbog pravedne kazne malo jer je količina zla napravljenog do tog trenutka tolika da su neke štete nepopravljive pa pobjeda dobra nad zlim ima pomalo i gorak okus.

No, baš tako i treba biti u klasičnoj noir TV seriji što “Blackshore” svakako jest. Kad je riječ o glumcima, onda je bez imalo sumnje najdojmljivija Lisa Dwan kao detektivka Fia Lucy. Psihički i emocionalno teško ranjena u ranim tinejdžerskim godinama, ona se pretvorila u odličnu policajku, ali istodobno i ženu koja ne vjeruje nikome i praktički je nesposobna ostvariti bilo kakav emocionalni kvalitetniji kontakt.

Dwan je sjajno odigrala baš tu stranu njezinog karaktera stvorivši lik koji bi itekako mogao zaživjeti i u nekim novim pričama. Odličan je u svojoj ulozi policajca Ciana Furlonga glumac Rory Keenan koji je na jedan način suprotnost liku nadređene mu detektivke.

Njegov je brak u krizi, ali kad saznaje da je njegova supruga Niamh (vrlo dobra Amy De Bhrún) bila kao mlada žrtva seksualnog predatora, odlučuje zaboraviti sve sukobe i staje uz ženu potvrđujući joj vjernost i spasivši brak.

Stanley Townsend kao Bill McGuire te Aidan McArdle kao Charlie Reid vrlo su dobri u ulozi negativaca pri čemu obojica glumaca uspješno prelaze kreativni glumački put od naizgled dobrih i pozitivnih likova do pomalo demonskih sociopata, dakle baš onako kako i ova TV serija od naizgled uobičajene istrage prelazi put do žestokog finala nakon kojeg u gradiću Blackwateru više ništa neće biti isto.