Kako sunce zađe dubstep pleme migolji kroz šumske puteljke osvijetljene lampicama i putokazima sa chill out zonama punim balona u glavni festivalski dio okolo tvrđave Punta Christo sa šest manjih stageova. Tamo hipnotično pleše po hodnicima tvrđave, plešu po svuda i nose maskice, jer prašina stvara pravu "dimnu zavjesu"
ŠTINJAN – Let’s have a look on Outlook, rekli bi Britanci kada bi pisali o vjerojatno o najvećem europskom festivalu dubstep glazbe koji se od 1. do 4. rujna odvijao na Puntiželi, štinjanskoj lučici te u i okolo štinjanske utvrde Punto Christo. Zaključak je jednostavan, mali festival je narastao i postao pravi veliki festival velikih brojki, koji je prema neslužbenim podacima privukao oko 14 tisuća zagriženih fanova iz doslovno svih krajeva svijeta – od ex Yu do Australije.
- Jedva sam čekao ovaj festival i na Outlook sam došao čak iz Novog Zelanda jer je ovdje najbolje što se nalazi na dubstep sceni, kaže 21-godišnji George koji je prevalio pola zemaljske kugle, mijenjao avione i autobuse da bi konačno stigao na Outlook.
Irci Brian i Collen, u duhu irske tradicije nazdravljaju pivom i oduševljeni su svime, od Pule do Outlooka koji je za njihov ukus (napominju da su možda prestari, a nemaju još ni 30 godina) postaje pravi veliki festival, te je njima draži onaj manjeg tipa, kakav je bio na početku u Petrčanima prije četiri godine. No, novinske su stranice limitirane za impresije euforičnih fanova.
Jedno je sigurno, cijena karte od 160 funti znatno je jeftinija od festivala takvog tipa u Velikoj Britaniji, plus na otoku nemaju sunca i mora, što je kažu oni neprocjenjivo. Stoga su i prizori kao s europskih party destinacija, ne pomodnih već undergrond, jer Outlook je zapravo poput neke alternativne Ibize. A svaka se vrhunska zabava dobro naplaćuje.
Posjetitelji, mahom mladi Britanci boljeg ekonomskog statusa, vrlo opušteni i udomaćeni dnevno troše oko tisuću kuna. I svi zadovoljno trljaju rukama, jer se u ozračju basova vrte ogromne cifre. Svugdje je gužva. Bankomat na ulazu u prepuni kamp na Puntiželi puni se dva puta dnevno, i čeka se red od 50 metara. I onda se kreće u festivalski život.
Po danu, izležavanje na suncu od hidrobaze do Punta Christa, plesanje na plažama, vožnja party brodovima i trošenje na šankovina i usputnim fast food restoranima. Cijene vrtoglave, pola litre piva 30 kuna, pizza 50 kuna, krofne se prodaju čak po 15 kuna. Mesni tipovi će porciju čevapa platiti i preko 50 kuna, a vegetarijanci imaju svoje štandove. Racionalniji troše po lokalnim trgovinama koje dnevno prodaju enormne zalihe pića i hrane, a oni još racionalniji potegnu i do velikih supermarketa.
Doznajemo da se navečer “na crno” kutija cigareta prodavala po basnoslovnih 100 kuna, a priča se da se našao i domaći “mobilni operater” koji je punjenje mobitela naplaćivao po 100 kuna. Kao i na svakom festivalu prodaju se majice, čak i kameni satovi sa znakom festivala, logom DJ-a, pa čak i britanskih nogometnih klubova po 50 eura. I nitko se ne buni, oni su tu samo zbog zabave. Gosti ne pitaju, a ugostitelji se konačno smješkaju, ali ne svi, jer šankove drže organizatori (čitaj Britanci) a, hranu domaći, a “outlookovci” uglavnom piju. No, kako sunce zađe dubstep pleme migolji kroz šumske puteljke osvijetljene lampicama i putokazima sa chill out zonama punim balona, koji su glavni hit festivala, u glavni festivalski dio okolo tvrđave Punta Christo sa 6 manjih stageova. Tamo mada hipnotično pleše po hodnicima tvrđave, pleše po svuda i nosi maskice, jer prašina stvara pravi “dimnu zavjesu”, a maskice se prodaju po 10 kuna. No, nikome ništa ne smeta, jer upućeni znaju da se radi o samoj glazbenoj kremi te scene koji se opet vrti u krugu ds čak 500 izvođača dub, dubstep, reggae, dancehall, drum’n’bass, hip hop, grime, garage i općenito bass stilova, live i elektronske glazbe.
No, masa s najvećim headlinerima je na glavnom stageu u Štinjanskoj lučici koje je sređena do neprepoznatljivosti. Ogromna bina sa ogromnim suoundystemom, impresivnim lajtom i izvođačima na kojem svako večer pleše nekoliko tisuća posjetitelja -razmjenjuju se setovi od Mad Professora, Skream, Horace Andy, Pharoahe Monch, Benga, Jamie XX, Hatcha, Vrazy D-a I Mighty Moa, Teinkle Brothersa, Dawx Penna i ostalih kojih je nekorektno izdvajati.
Iako je to tek grubi opis svega što se događalo na Outlooku, zvuk je nevjerojatan i neviđen na ovim prostorima, ne bune se ni Štinjanci, zadovoljni festivalom i punim kućama “Outlookovaca” koji su popunili sve u krugi od 5 kilometara – od kampa na Puntiželi, Štinjana, Valbandova, pa čak i Pule. Zvuk je kao i računica, oštar i čist i nikome ne smeta. Tako taxi vožnju do Pule, naplaćuju i po 100 kuna. I nitko se ne buni jer je to opet jeftinije nego u Velikoj Britaniji, a cijene su kao i u Britaniji – klupske. Sve izgleda kao jedan veliki dobro organizirani dub grad, s britanskim akcentom i party praksom u kojem, iako razulareni, i dalje govore “Sorry”. Svatko zarađuje, najviše strani organizatori koji to nikada ne bi realizirali bez suradnje sa Seasplhom, koji su festival doveli do savršenstva i dobro će zaraditi, procjena je u milijunima funti.
Možda je Outlook, kako i značenje izvorne riječi dobar put u neki novi vid turizma. Naime, zahvaljujući Outlooku i Bikers Dysima Pulom i okolicom je posljednjih dana prodefiliralo oko 30 tisuća festivalskih gostiju izuzetno dobre platežne moći. Dakle, čista računica i velike brojke uz već postojeću infrastukturu otvaraju mogućnost da bi Pula u svojoj konfuznoj turističkoj viziji i računici neopredjeljena između masovnog i elitnog turizma zapravo trebala orijentirati na festivalski turizam koji za sobom nosi, dobru zabavu i dobru zaradu – elitnu masu u četiri dana. Poput leptirića, basovi još odzvanjaju u stomaku, a karte za sljedeći Outlook već su u pretprodaju i od polovice rujna.
