Desetu godinu rada i postojanja jedan od najcjenjenijih indie rock pop bendova na Otoku, liverpulski Circa Waves, ukrasio je i obilježio objavom petog studijskog albuma nazvanog »Never Going Under«.

Svi koji su od 2013. godine voljeli ono što je kroz slapove gitarističkog zvuka ojačanog electro dodirima klavijatura i ritam-mašina isporučivala ova liverpulska četvorka, uživat će i u njihovom petom albumu koji je po mnogočemu – iako je objavljen u mračnom siječnju – pravi razigrani ljetni album. No, to je i tipično za uvijek ritmične i rasplesane dečke iz grupe Circa Waves koji su baš zbog tog energičnog pristupa postali omiljeni među ljubiteljima ljetnih rock festivala.

Neizvjesna budućnost

Ipak, postoji jedna, i to velika, razlika u odnosu na dosadašnji rad. Naime, »Never Going Under« ozbiljniji je i zreliji album od njihovih prethodnih radova, a uzrok tome nije samo pandemijsko doba u kojem su nastajale pjesme, već i činjenica da je za tih dana autor većine tekstova, gitarist i pjevač Kieran Shudall dobio sina, a to ga je itekako natjeralo na drukčiji pogled na svijet. Upravo stoga najavljujući ovaj album Shudall je, između ostalog, rekao:

“Album govori o suvremenom fenomenu vezanom uz činjenicu da zaista ne znamo u kakvom će svijetu živjeti naša djeca i što će se događati u sljedećih 30 godina. Psihički, politički i ekološki mi smo pred potpunom nepoznanicom. Sve nas to jako straši, ali usprkos svemu nećemo odustati od borbe za budućnost.

Pjesme sam pisao iz perspektive svog sina te, naravno, sa svog stajališta, pri čemu me posebno brine stanje vezano za klimatske promjene. »Never Going Under« prikaz je naših današnjih strahova, ali i sposobnosti brzog oporavka”.

Moćno i direktno

Te su ideje bend i on pretočili u 11 novih pjesma od kojih su uz opis tog novog svijeta neizvjesnosti te straha od njega najbolje i najdirektnije pjesme naslova »Never Going Under« s nepristajanjem na prihvaćanje negativnosti te iznimno snažna »Hell On Earth« s mračnim slikama klimatskih promjena i katastrofa uzrokovanih političkim kretanjima.

Dojmljiva je i »Carry You Home« s osvrtom na prva iskustva očinstva, a vrlo je moćna završna »Living in the Gray«. Za ljubitelje njihovog ritmičnog zvuka i ultimativne rasplesanosti idealne su – i bez imalo dvojbe sigurne na koncertima sljedećeg ljeta – »Northern Town«, »Electric City« i »Golden Days« uz koje je nemoguće mirovati.

Nešto sporije, tiše i mirnije (ali i dalje dovoljno plesne) su »Your Ghost«, »Do You Wanna Talk« te »Hold On«. Gledano u cjelini, Circa Waves nastavljaju ovim albumom visoku razinu svog dosadašnjeg rada, stvaraju temelje za nove koncertne uspjehe te se potvrđuju kao jedan od najznačajnijih britanskih gitarističkih (s dodatkom electro zvukovlja) bendova.