“Kinetik” njemačka diskografska kuća Drakkar Entertainment/Sony Music u Evropi izdaje 27. svibnja, no njihova će publika u Rijeci prije toga imati prigodu premijerno čuti (i vidjeti) kako uživo zvuči. O koncertu koji s nestrpljenjem očekuju i još ponečemu razgovarali smo s vokalisticom Myjom Mortensen, gitaristom Maliceom Rimeom i bubnjarom Thorstenom Nihillom (nedostajao je basist Zoltan Harpax), koji su, u kontrastu s vizualno agresivnom pojavom na pozornici i u spotovima, vrlo ugodni i simpatični sugovornici.

– Kako biste, onima koji vas ne poznaju, opisali svoj glazbu i kako ona nastaje?

Malice: Strani časopisi koji se bave alternativnom glazbom, poput Orkusa, Sonic Seducera i Zillo Music Magazina, definirali su naš žanr industrial dance rockom i mi nemamo ništa protiv toga! Mislimo da su to baš dobro pogodili.

U procesu stvaranja pjesama najčešće ja doma komponiram muziku, snimim je na kompjuter i kasnije svi zajedno razrađujemo te ideje, vidimo što i kako treba promijeniti da bi nam leglo. Mya većinom napravi vokalnu melodiju i onda sa Zoltanom napiše tekstove.

– Što se događalo od vašeg prvijenca “Dreams in formaline” iz 2009.? Koje su razlike između tog albuma i “Kinetika”?

Mya: Najprije smo svirali na tridesetak uglavnom većih koncerata i festivala i s velikanima poput Moonspella, Subway to Sallyja i Arch Enemyja. Nakon toga smo si uzeli dosta vremena za novi album. Samo snimanje je potrajalo oko pola godine, vokale smo odradili u Ljubljani, a instrumentale u Horus Sound Studiju u Hannoveru, gdje su prije nas radili i Guano Apes, Helloween i HIM.

Snimali smo sa slovenskim producentom Žarom Pakom koji je producirao i Siddhartu. Dosta smo sazreli od prvog albuma, koji je bio puno mračniji – industrial metal gothic rock. Osjeća se odmak, napredak i to je osnovna razlika.

– Jeste li se komercijalizirali?

Mya: Pa možda malo, ali to uopće ne smatramo negativnim, jer nisu zakinute naše ideje, a kvaliteta je veća.

Malice: Ne bih to rekao. Mislim da smo samo shvatili što zapravo želimo. “Dreams in formaline” je tipičan prvi album s kojim hoćeš reći: tu smo, puni smo entuzijazma i to ćemo napraviti što glasnije, što bučnije! E, onda ti se dese tipične početničke greške na kojima smo mi učili, dobro razmislili što i kako dalje, promatrali sve oko sebe i uvidjeli što je bit dobrog albuma.

Thorsten: Evo kimam glavom. (smijeh) U međuvremenu smo glazbeno sazreli, skužili što možemo i što ne, uzeli i naglasili sve dobro i izbacili loše.

– Ima li danas prostora na domaćem tržištu za grupe poput vaše? Možete li živjeti od svoje glazbe i ima li uopće mjesta na kojima možete svirati?

Malice: Bit će! (opći smijeh)

Mya: Pa, iskreno, u ovom trenutku baš i nema ni jednog ni drugog. Svjesni smo da u Hrvatskoj ne možemo postići uspjeh kakav želimo i zato smo se koncentrirali na inozemstvo gdje nam se pruža puno više prilika. Ali publiku imamo, to nas nosi i trudimo se i voljeli bismo ostvariti nešto i na domaćem terenu. Trenutno još uvijek od onoga što radimo ne možemo živjeti. Neki od nas su studenti, svi radimo povremene poslove, a pomažu nam i roditelji.

Malice: Moramo biti realni i reći da u Hrvatskoj živi četiri milijuna ljudi od kojih možda dvadesetak tisuća sluša našu vrstu muzike. Računica je jednostavna. Da živimo u zemlji s 80 milijuna stanovnika, sve bi bilo drugačije.

– Mogu li vaši fanovi očekivati pjesmu na hrvatskom jeziku?

Mya: Razmišljali smo o tome i jednu smo već napisali za novi album, “Pjesma”, i baš nas zanima kako će reagirati naša publika doma i vani. Na hrvatskom je, doduše, samo refren, ali i to je bitan pomak, jer smo se u početku čvrsto držali odluke da ćemo pjevati samo na engleskom. Teško bi bilo izdati u inozemstvu nešto na hrvatskom. Iz istog razloga imamo i umjetnička imena.

Malice: Malo smo gledali kako uključiti nešto svoje i istovremeno zbuniti i iznenaditi našu publiku. Tako smo ukomponirali neke neočekivane elemente u nove pjesme – sopele u “Breaking” i klapu u “Strip me”. To odlično funkcionira, sopele stvarno super pašu, a klape su baš metal, makar to ne znaju!

– Izgled u spotu “Dance with me” vam je dosta teatralan. Koliko je on bitan u cijeloj priči i tko ga kreira?

Mya: Jako je bitan, pogotovo danas kad ljudi očekuju da ih glazbenici animiraju i zabave. Rekla bih da je pedeset posto važnosti na glazbi, a drugih pedeset na izgledu i onome što ćeš ponuditi na stageu. Imidž kreiramo sami.

Želimo dati ozbiljnu poruku, ali na sarkastičan način. Usporedbe ne volimo. Mene su u “Dance with me” uspoređivali s Lady Gagom, što me nije posebno veselilo, jer je ideja za temu, šminku i sve ostalo nastala u mojoj glavi, neovisno o njoj. Ali s obzirom na njenu ogromnu popularnost i uspjehe, mogu reći da mi je to kompliment.

Malice: Cilj nam je zabaviti i provocirati. Svjesni smo onoga što radimo i stvari namjerno serviramo. Dobro je podignuti prašinu i uvijek izazivati s nekim kontraidejama. U tome nam uzor mogu biti primjerice legendarni Laibach. To je jedan vid izražavanja i umjetničke kreativnosti, i to potpuno apolitične, da se razumijemo.

Thorsten: Za kostime sami nešto osmislimo, nastojimo se međusobno uskladiti, naći zajednički jezik. Onda to Mya nacrta pa idemo našoj krojačici u Pulu.

– Što publika može očekivati na večerašnjem koncertu? Mya: Puno zabave, pirotehnike, zvučno-svjetlosnih efekata i odlične energije! Dat ćemo sve od sebe da to bude stvarno dobar show! Svirati doma je poseban doživljaj. Uzbuđeni smo i imamo malo treme, ali jedva čekamo susret s našom publikom!