Na pozdrav iz naslova desetog albuma škotskog pop rock sastava Texas mnogi će – i to ne samo njihovi fanovi – odgovoriti pozitivno.

Razlog je jednostavan: riječ je o njihovom ponajboljem albumu još od njihovog najuspješnijeg rada, sjajnog albuma »White on Blonde« iz 1997. godine. No, kvaliteta ponuđene glazbe nije jedina poveznica sa spomenutim, dvadeset i četiri godine starim albumom.

Pjesme iz 1997.

Naime, znatan dio pjesama ovog albuma nastao je baš te pomalo davne ‘97. Tada nisu ušle na album, ali su ih Sharleen Spiteri i društvo sačuvali te odlučili ove godine – kad slave 35 godina postojanja sastava – iznova obraditi.

Dodali su im nekoliko novh pjesama, a budući da je većina materijala bila vezana uz prošlost, odlučili su u cijelosti okrenuti se retro pristupu pa su tako kroz četrnaest pjesama zahvatili glazbu koju su voljeli i vole, tamo od ranih jednostavnih pedesetih pa do soft rocka osamdesetih i rapa devedesetih, a sve to s naglaskom na šedesete i – posebno – sedamdesete.

Konačan je rezultat album koji jednostavnošću, pitkošću i melodioznošću navlači osmijeh na lice i upravo je idealan za predstojeće ljetne užitke i opuštanja.

Tematski se Spiteri kao glavna autorica nije zamarala negativnostima i traumama koje donosi suvremeni život, već se okrenula isključivo ljubavi. Svih četrnaest pjesama govori o ljubavi, pa kome pravo, kome krivo.

Sretne i najčešće nesretne ljubavi, prekidi, žal za davno izgubljenom ljubavi… Sve se to ponavlja iz pjesme u pjesmu, a ono što se mijenja su glazbeni okviri i stilovi u kojima se, bez obzira na njihovu različlitost, veseli Škoti predvođeni lijepom Sharleene i basistom Johnnyjem McElhoneom, koji su srž grupe od osnivanja davne 1986. godine, sjajno snalaze.

»Heaven Knows«

Ako bismo pjesme slagali po dekadama kojima su okrenute, onda treba početi s divnom završnom »Had To Leave« koja kao da je stvorena krajem pedesetih i početkom šezdesetih, što je djelomično ostvareno i korištenjem gudača i spectorovskog »zvučnog zida« koji glazbi daje dozu dramatičnosti i grandioznosti.

Šezdesete su potom oživljene u sjajnoj »Dark Fire« prepunoj gitara i puno melodioznosti u pomalo sjetnoj priči o ženi koja shvaća kako je zbog ljubavi ostala u braku u kojem možda i nije trebala ostati. »You Can Call Me« diše u ritmu soul i funk zvukovlja Motown zvuka šezdesetih, a na tu je dekadu naslonjena i »Look What You’ve Done« te pogotovo najhitoidniji trenutak albuma, pjesma »Heaven Knows« koja u sebi nosi onu čistu srž gitaristički melodioznih šezdesetih, raspjevanih i zanosnih, pri čemu divni kristalni glas Sharleen Spiteri jako odgovara pjesmi o žalu zbog davnašnje izgubljene ljubavi koja je, shvaća tek sada kad su godine protekle, nedvojbeno bila najbolje u njenom životu.

Sedamdesete lako uočavamo u nizu pjesama. »Moonstar« je pravi ljeti pop rock hit pun pozitivnog ozračja, melodiozan i pjevno zarazan po uzoru na euro pop sedamdesetih. Agresivniji i brži »Sound of My Voice« pun je novovalnih dodira ritmičnosti i melodioznosti, a uvodna »Mr. Haze« čista je posveta pop i disco prošlosti, jasno uočljiva kroz korištenje dijelova pjesme »Love’s Unkind« Donne Summer.

»Just Want To Be Liked«, lagani pop s puno dodira latina, od gitara do gudača, te prava pop balada »Unbeliavable« plivaju u sedamdesetima, ali i u osamdesetima kojima pripada i jednostavan power pop »Had a Hard Day« te vrlo zanimljiva »Falling« koja s puno mračnijim tonovima dodiruje bar malo obale dark i gothic rocka osamdesetih.

Trideset i peta obljetnica

Napokon, devedesetih se ekipa iz Texasa prisjeća kroz naslovnu temu »HI« koju izvode sa članovima nekada jako popularne rap obitelji iz WU Tang Clana, a to su RZA i Ghostface Killah s kojim su davnih devedesetih i surađivali.

Zaključno, Texas su trideset i petu obljetnicu postojanja obilježili albumom koji nedvojbeno od deset njihovih dosad objavljenih albuma ide u onaj prvi dio, možda čak i tri ponajbolja. Već je i to dovoljno da obratite pažnju na album koji će zasigurno biti jedan od pozitivnih i optimističnih soundtracka ljeta 2021. godine.

Najuspješniji škotski sastav

Grupu Texas (ime su uzeli po filmu Wima Wendersa »Paris, Texas«) 1986. godine osnivaju Sharleen Spiteri (pjevačica i gitaristica) te Johnny McElhone (basist). Spiteri je iz glazbene obitelji, ali joj je životni san bio postati – frizerka! Tim se poslom i počela baviti, ali je usput i svirala u raznim grupama, a kad joj je postalo jasno da na većinu njihovih nastupa publika dolazi zbog nje, odlučila je reći zbogom frizeraju.

Tri su im godine rada potrebne da ih se prepozna, a proboj se zbio 1989. godine sjajnim debitantskim albumom »Southside« i svjetskim hitom »I Don’t Want a Lover«.

Svijet su potom uzdrmali 1997. sjajnim »White on Blonde« koji je došao do prvog mjesta najprodavanijih albuma u Engleskoj, a isto su ponovili i sljedećim »The Hush« iz 1999. godine, kao i 2000. godine objavljenim albumom »Greatest Hits«. Do danas su prodali više od 40 milijuna albuma i po tome su najuspješniji škotski sastav.