Započelo je snimanje sedme sezone RTL-ovog reality šoua “Život na vagi”. U novoj sezoni, osim novih kandidata i nove lokacije snimanja, pojavit će se i nova trenerica.

Mirna Čužić Zagrepčanka je s radnom i životnom adresom u Dubrovniku. Ova simpatična 37-godišnjakinja zaljubljenica je u mnoge sportove, sportske discipline i zdrav način života. Dvanaest godina radila je u renomiranim fitness centrima dok 2020. godine nije otvorila vlastiti fitness centar u Župi dubrovačkoj.

Mirni predstoji odgovoran zadatak da, nakon Sanje Žuljević i Maje Ćustić, uskoči u tenisice trenerice šoua “Život na vagi”. S nemirnom Mirnom razgovarali smo o njezinoj novoj ulozi i očekivanjima u šou, životu i poduzetničkom radu u dubrovačkom primorju, Hrvatima kao pretiloj naciji i još mnogočemu.

Trema odavno probijena

U sedmoj sezoni šoua “Život na vagi” preuzimate ulogu trenerice. Što mislite o svojoj novoj ulozi? Kako je opisujete?

– Moja je nova uloga prije svega jako odgovorna i zahtjevna. Objedinjuje trenersku struku i osnove psihologije, koja u ovom slučaju igra ključnu ulogu pri transformacijama kandidata.

Iako smatram da i inače u trenerskom poslu i bilo kojem poslu rada s ljudima što više znaš o psihologiji ili imaš prirodno urođen talenat “čitanja ljudi” – mnogo lakše i bolje obavljaš svoj posao.

Je li ovo vaš prvi projekt pred televizijskim kamerama? Postoji li trema?

– Rekla bih – prvi takav projekt pred kamerama. Prije sam imala nekoliko angažmana snimanja reklama i kao mala glumila sam u nekim dječjim projektima. Iskreno, nemam tremu. S obzirom na to da sam godinama radila i kao turistička animatorica, trema je davno probijena.

Foto: Maja Bota

Samo da je akcije

Anegdota je i ta da vam je trener Edo Mehmedović iz “Života na vagi” bio kolega dok ste zajedno radili u jednom zagrebačkom fitness centru. Kako je teklo vaše poznanstvo s Edom? Je li vam drago da ste se našli i u ovome šou u istoj ulozi?

– Edo je dolazio u teretanu u kojoj sam bila zaposlena kao voditelj grupnih i individualnih treninga. Često kad radiš u teretani, nemaš puno vremena za komunikaciju s kolegama, nego si cijeli dan zaokupljen klijentima. Tako da smo se više susretali paralelno vodeći treninge i izmijenili pokoju šalu, informaciju, savjet.

Ali slična se energija osjeti i prepozna tako da mi je jako drago što smo kolege na projektu. Sve teče prirodno i uz dogovor, a onda se to osjeti i pred kamerama, što je svima lakše kako bi se posao odradio kvalitetno.

U “Životu na vagi” nasljeđujete trenerice Sanju Žuljević i Maju Ćustić. Jeste li pratili sezone u kojima su one vodile kandidate do zdravijeg života? Jesu li vam dale kakav savjet uoči vaše nove uloge?

– Gledala sam sezone bivših trenerica iz šoua. Svaka sezona nosi neke svoje posebnosti, pa će tako i ova. Savjeti su uvijek dobrodošli.

U vašem CV-u stoji da ste u sportu od malih nogu. Ide li s tim rukom pod ruku i nemiran, razigran karakter? Jeste li vi, da se tako šaljivo izrazim, mirna ili nemirna? Što vas je nagnalo da se okušate u velikom broju sportova i sportskih disciplina?

– Oduvijek sam bila živo dijete. Znala se mama našaliti i reći: “Ajme, tko ti je dao to ime?!” (smijeh) Što sam starija, jedino primjećujem da sam zrelija i pametnija, ali razigran karakter koji sam naslijedila od tate ostat će zauvijek.

Zbog toga sam se i bavila s toliko sportskih aktivnosti jer ne mogu biti na miru pet minuta. Sjedenje i stagnacija su mi kao kazna. Samo da je akcije!

Prijateljski, ali s distancom

Povrh toga, vodite i svoj fitness centar. Koliko su, iz vaše perspektive, valovite poduzetničke vode u našoj zemlji? Koliko vam karakter sportaša pomaže u poduzetničkoj svakodnevici?

– Tako je, vodim Body Beat studio u Dubrovniku, točnije u Župi dubrovačkoj. Svaki veći iskorak u životu je valovit. Ne bih rekla da su poduzetničke vode nešto drukčije, osim što imate puno veću odgovornost. Ali ako se okružite sposobnim i poštenim ljudima, vjerujete sebi i svojoj viziji projekta – sva se vrata otvaraju.

Nigdje nije lako ako se prvi put upuštaš u samostalni poslovni projekt neovisno o kojoj zemlji je riječ. Naravno da je bilo trenutaka kad želiš pustiti sve i otići na osamljeni otok čuvati ovce, ali baš onda treba stisnuti. Mislim da sportski mentalitet, odnosno stav “stisnuti unatoč boli i nemoći” igra glavnu ulogu u tim situacijama.

Život nije konstantno uzlazna linija. Nakon svakog pada, slijedi još jači uzlet. Samo treba ustati, otresti prašinu i nastaviti.

Taj sportski život živite dugo vremena. Kako ćete to prenijeti na kandidate koji su daleko od top forme? Kako zamišljate vas odnos s njima?

– Želim im pokazati i dokazati koliko su zapravo sposobni i da tjelesna aktivnost može biti zabavna uz to što je i neophodna kao dio psihofizičke higijene svakog čovjeka. Nastojat ću svoju ljubav prema sportu i kretanju prenijeti njima. Pronaći način za svakoga od njih kako najlakše usvojiti vježbe i pronaći utjehu u kretanju, a ne hrani.

Odnos zamišljam prijateljski, ali s određenom distancom – jer želim da shvate ozbiljno situaciju u kojoj se nalaze i imaju u glavi cilj po koji su došli.

Foto: VEDRAN PETEH/RTL

Besplatno kretanje

Vaše prebivalište je na krajnjem jugu Hrvatske. Kakav ste to mir u duši pronašli u dubrovačkom kraju? Budući na svestranost sportskih aktivnosti, možete li u tom kraju pronaći sve što ispunjava vaše rekreacijske apetite?

– Dubrovački kraj je nešto najljepše u Hrvatskoj – barem meni! Izvan samih zidina Grada je priroda koja ima i more, i planine, i zelene ravnice. Još uvijek ima puno divljih dijelova netaknute prirode i nadam se da će što dulje tako ostati. Konavle su mi posebno drage i tamo često vozim bicikl, planinarim, hodam.

Nikad mi nije dosadno i uvijek otkrijem nešto novo. Dubrovačko primorje također ima puno predivnih malih mjesta koja imaju dušu. Kad me netko pita je li mi zimi dosadno dolje – ja ne znam kud bih prije od sreće, kakva dosada! Doživjela sam preporod otkako sam se tamo preselila.

Hrvati svih dobnih kategorija slove za najdeblju naciju u Europi i kao da se od te titule ne misle razdvojiti. Koliko je to opasno? Zašto smo debeli? Kako biste vi motivirali sunarodnjake na rekreaciju?

– To me baš šokiralo jer sam više-manje okružena fit ljudima. Moji su prijatelji većinom isto u sportu, pa nemam dojam da je stanje tako alarmantno. Ali kad sam došla u Zagreb i malo prošetala, vidjela sam realniju sliku, a sudeći prema kandidatima, mislim da i unutrašnjost zemlje nije ništa bolja.

Priobalni gradovi ipak su malo bolji, ljudi se tamo više kreću, plivaju, jedu zdravije. Debljina je produkt nedostatka svakodnevnog kretanja. Užurbaniji je život danas, vremena su se dosta promijenila. Svi trče za poslom i novcem, tehnologija je uzela maha, posebno među djecom. Sve je postalo instantno.

Živimo brzo, jedemo brzo i jedemo brzu polugotovu ili gotovu hranu. I tako u krug. Svatko u svom danu može i mora pronaći sat vremena za sebe i za kretanje. Znam da nemamo svi iste životne okolnosti, ali nevjerojatno je koliko sami sebi možemo opravdati izgovore. Rekla bih svakome da se ujutro pogleda u ogledalo i iskreno sebi prizna – “Jesam li zadovoljan svojim životom? Što mogu promijeniti?” I krenuti odmah! Kretanje na svježem zraku je besplatno.

Ustani se ranije ili pronađi pauzu u danu u kojoj ćeš odraditi nešto za dobrobit zdravlja. Jedan je život, iskoristi ga u svoju korist, nemoj uništavati ono što ti je dano. Ljudi se rađaju sa svakakvim hendikepom pa naprave čuda. Može svatko, samo je pitanje koliko jako to želi.

Domaća hrana

Govoreći o prehrani, što biste poručili čitateljima? Koje namirnice bi trebali izbaciti iz svoje svakodnevice, a koje više koristiti?

– Ne bih ništa izbacivala, svaka hrana može pronaći svoje mjesto na jelovniku, ali savjetovala bih što više domaće pripremljene hrane, što manje brze gotove i prerađene hrane. Mislim da ljudi nisu svjesni koliko razni aditivi i velika količina masnoća uzrokuju poremećaje hormona i ostale tegobe.

Samo pogledajte djecu danas. Sve ranije dobivaju inzulinsku rezistenciju, dijabetes, pretili su, prije ulaze u pubertet, a o nekim psihičkim poremećajima da i ne govorim. Neću ulaziti u struku koja nije meni bliska, ali nije sve genetsko nasljeđe, nego stil života koji prakticiraju roditelji i prenose djeci.

Živimo na Mediteranu, blagoslovljeni smo prehranom koju američke zdravstvene institucije preporučuju za liječenje pretilosti u svojoj zemlji.

Pokraj sporta kojim se bavite, koliko pratite razna sportska natjecanja, lige i prvenstva? Koji vam je najdraži sport za gledanje? Sljedećeg ljeta na red dolaze Olimpijske igre na europskom tlu, koliko vam je to napeto?

– Nema baš puno vremena za praćenje natjecanja, ali uvijek sam voljela gledati atletiku. To je velika ljubav iz mladih dana. Sigurno ću i sljedeće ljeto baciti oko na atletska natjecanja.

Postoji li sportaš, umirovljeni ili aktivni, kojega posebno cijenite i zašto?

– Teško je izdvojiti jednu osobu, ima puno sportaša koji su ostvarili zavidne rezultate. Možda bih izdvojila našu maratonku Mateu Parlov Koštro. Postiže izvanredne rezultate u veoma zahtjevnom sportu i uvijek je nasmijana, samozatajna i vedra.

Nadam se da će biti primjer mnogim djevojčicama da se okušaju u atletici koja je baza za sve ostale sportove i nudi toliko različitih disciplina da svatko može pronaći nešto za sebe.

Edo Mehmedović i Mirna Čužić, Foto: Maja Bota

Marijana Batinić

Tko vam je tijekom karijere dao najbolji savjet? Kako je on glasio?

– Ne mogu se baš sjetiti konkretno nečeg vezanog uz sport, ali ima jedna rečenica koju mi je davno napisala moja učiteljica Branka iz osnovne škole: “Vjeruj u sebe i uspjet ćeš!” Urezala mi se u pamćenje, uz još jednu koja je došla kasnije od moje profesorice talijanskog jezika – “I sogni sono fatti per essere realizzati” – “Snovi postoje da bi se ostvarili.” To su moje životne vodilje.

Koja su vam omiljena TV lica, nevezano o tome kojom se televizijskom formom bave, i zašto? Koje je TV lice djelovalo na vas?

– Joj, toliko slabo gledam TV da mi je teško sad nekog izdvojiti. Ali voditeljica Marijana Batinić koju pamtim iz “Po ure torture” uvijek mi je bila nekako posebna, a sada sam je imala priliku i upoznati. Volim taj energični veseli duh.

I za kraj, uz koje se TV sadržaje (serije, emisije, filmovi…) opuštate u slobodno vrijeme?

– Neki film za “mozak na pašu”, tipa komedija ili dobra akcija, a često pogledam i neki dobar dokumentarac o aktualnim zdravstvenim temama, kulinarstvu ili novim tehnologijama.