RAZRIJEŠEN MISTERIJ

Nestala bista Jima Morrisona pronađena nakon četiri desetljeća. Sve je bilo sasvim slučajno

Valentina Botica

Foto RTL FRANCE

Foto RTL FRANCE

Godina je 2025. i francuske institucije pretražuju dom poznatog poduzetnika osumnjičenog za prevaru. Sasvim slučajno, tamo ugledaju i slavnu bistu visoku 40 centimetara i tešku 136 kilograma na kojoj Morrison ima zamišljen izraz lica



RIJEKA – Bista izgubljena u vremenu: Jim Morrison se »vratio« nakon 37 godina. Godina je 1988. Rano jutro na pariškom groblju Père Lachaise – vjerojatno najpopularnijem groblju na svijetu. Već je poznata stvar da se, kako u dnevne, pa tako i u noćne sate, na njemu čuje vika, pjesma, glazba. Na jednom specifičnom grobu redovito se ostavlja cvijeće, cigarete, alkohol, pa čak i droge, a poruke se ispisuju po poznatoj bisti ispod koje je položena rock legenda Jim Morrison. Samo što, tog ranog jutra – legendarne biste više nije bilo! Nadležni, promatrači i fanovi su u šoku. Gdje je nestala i tko ju je uzeo? I još bolje pitanje – zašto? Kip koji je nestao i legenda koja je rasla. Naime, kad je Jim Morrison preminuo u svom stanu u Parizu, pokopan je na ovom pariškom groblju.


Photo: Davor Visnjic/PIXSELL

Akademski kipar Mladen Mikulin napravio je posmrtnu masku rock glazbenika Jima Morrisona


Njegov grob u početku nije imao oznaku, ali je s vremenom postao mjesto hodočašća fanova koji su dolazili iz cijelog svijeta i često tamo satima boravili. Jedan od obožavatelja ove kultne ličnosti bio je i hrvatski kipar Mladen Mikulin, koji je deset godina nakon Morrisonove smrti izradio i na njegov grob postavio glazbenikovu bistu. Bista je mramorna, realističnog prikaza. Visoka je 40 centimetara i teška 136 kilograma, a Morrison na njoj ima poludugu valovitu kosu i ozbiljan, gotovo zamišljen izraz lica. Smjestio ju je direktno iznad jednostavne nadgrobne ploče, bez natpisa koji bi ukazivao na glazbenu karijeru – samo ime, godine i mali epigraf na grčkom: »Kata ton daimona eaytoy« (U skladu s vlastitim demonima). Bista je bila prva vizualna točka koju bi fanovi vidjeli pri dolasku, te je za mnoge predstavljala ikonu pobune i slobode. S vremenom je dobila gotovo relikvijski status, a oko nje su se okupljali hodočasnici religije Morrisona – i radili nered.


Skriveni identitet


Bistu su konstantno vandalizirali – bojili, po njoj pisali, šarali grafitima, a u jednom je trenutku Morrison nakratko ostao i bez glave. Na grobu se pušilo i pilo, svirala glazba, šaralo po okolnim grobovima, a događali su se i incidenti s čuvarima groblja. Vlasti su bile nezadovoljne, a brojni posjetitelji i stanovnici žalili su se na nepoštovanje svetog prostora. U nekim razdobljima, oko Morrisonovog groba čak su bile postavljene ograde i nadzor. Kad je bista nestala, pretpostavljalo se da ju je ukrao neki ekstremni fan, ili da je prodana kao kultni suvenir na crnom tržištu. Postavlja se pitanje gdje je bila sve ove godine?




Godina je 2025., a francuske institucije pretražuju dom poznatog poduzetnika osumnjičenog za prevaru. Sasvim slučajno, tamo ugledaju slavnu bistu. Gotovo četiri desetljeća nakon što je nestala, ponovo je ugledala svjetlo dana i, sukladno staroj slavi, privukla pažnju cijelog svijeta.


Nakon što je vesele vijesti na Instagramu objavila Regionalna uprava pravosudne policije Pariza, svi su se zapitali – kako je tamo završila? Jeff Jampol, upravitelj nasljeđa Jima Morrisona, izjavio je za CNN u utorak kako su »sretni što su čuli« za ponovno otkriće biste i dodao: »Očito je da je to dio povijesti, a obitelj Jima željela je da bista stoji na njegovu grobu, pa je zadovoljstvo znati da je pronađena.«


Je li francuski poduzetnik zasad skrivenog identiteta znao što posjeduje i je li on zaslužan za to što se bista zasad nepoznati broj godina odmarala kod njega? Je li bistu kupio na crnom tržištu, ili ju je možda osobno ukrao iz strasti prema glazbi Morrisona? Tu će informaciju fanovi i znatiželjnici morati pričekati, ali prvi je zadatak nadležnih utvrditi u kakvom je bista stanju. Nakon toga, odlučit će hoće li je vraćati na grob ili joj je mjesto u muzeju. Neki izražavaju zabrinutost zbog mogućnosti ponovnog vandalizma ili krađe, dok drugi smatraju da bi njezino vraćanje obnovilo simbolički značaj groba i ponovo privuklo posjetitelje. Neki komentatori, poput španjolskog novinara Manuela Jaboisa, ironično su komentirali da je bista »užasna« i da bi možda trebalo »odštetiti onoga tko ju je ukrao«.


Globalno nasljeđe


A što je s onim tko ju je stvorio? Mladen Mikulin hrvatski je kipar rođen 1958. u Velikoj Gorici. U vrijeme izrade biste, Mikulin još nije bio upisan na Akademiju likovnih umjetnosti, no vođen snažnim samopouzdanjem i inspiriran Morrisonovim duhom, samoinicijativno je izradio bistu i, nakon višemjesečne prepiske s pariškim vlastima, dobio dozvolu za njezino postavljanje. Za izradu je koristio makedonski mramor, isti onaj koji se koristio u antičkoj Grčkoj. Mikulin je kasnije izjavio: »Vodilo me je samopouzdanje koje sam dobio od Morrisona.« Kasnije je diplomirao kiparstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti i postao profesor na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, ali je ostao upamćen po ovoj skulpturi koja je spojila hrvatsku umjetnost s globalnim rock nasljeđem. Štoviše, produkcijska kuća Točka kulture već godinu je dana u pripremama za dugometražni dokumentarni film »Lice kralja guštera« koji govori o životu i djelima kipara Mladena Mikulina, s posebnim fokusom na izradu i postavljanje biste. »Film prati Mikulinovo putovanje iz Velike Gorice do Pariza i donosi zanimljiv uvid u život umjetnika i njegovu motivaciju i inspiraciju za stvaranje, borbu za svoje ideale, prevladavanje osobnih strahova i izazova, a prije svega donosi priču o umjetničkom odnosu s njegovim glazbenim idolom«, rekao nam je koautor filma Sanjin Hasanefendić.


On i kolega Luka Ranogajec prepoznali su priču međunarodnog potencijala, te svojim vlastitim sredstvima krenuli u produkciju. Premisa Hasanefendićevog rada, koji iza sebe ima i dokumentarac »Grandpa Guru« – je može li glazba promijeniti svijet. Izgleda da može, a kako je to kad se uplete i kiparstvo, vidjet ćemo u »Licu kralja guštera«.