More Love Ensemble je hrvatsko-slovenski sastav posvećen crossover glazbi, ali s njihovim prepoznatljivim glazbenim izrazom u kojem istražuju kreativne mogućnosti klasike, jazza, funka, etna i elektronike.

MLE od utemeljenja čine autorica, vokalistica i izvođačica efekata te kreativna voditeljica projekta Melita Lovričević, klavirist i aranžer Petar Ćulibrk te slovenski bubnjar i aranžer Enos Kulger.

U međuvremenu pridružili su im se violinist Marko First i trombonist Luka Žužić. Uz Ćulibrka obojica osmišljavaju aranžmane.

»More Love Ensemble je nastao kao rezultat moje iskrene želje za bendom, a opet organski s obzirom da smo Petar Ćulibrk, Enos Kugler i ja imali različite prethodne glazbene suradnje i ljudske interakcije«, rekla je Melita Lovričević.

»Domena umjetnika, glazbenika, džezista zna biti poprilično solistički i promiskuitetno orijentirana. Sve to ima svoje prednosti, naravno.

Lijepo se igrati s brojnim igračkama, a rad na vlastitoj individualnosti esencijalan je dio procesa. No već sam i ranije, u samo slušalačkoj ulozi shvatila da je »ili sviraj sam ili s bendom prijatelja i istomišljenika« jedini put do iskrenog zvuka i do kraja provedene glazbeno/ljudske ideje.

Izražavamo svoj zvuk, svoju ideju. Kako sastav raste, taj zvuk i ideja se mijenjaju. Promjenom iz trija u kvintet ostvarili smo zreliji, raznolikiji, hrabriji zvuk. S vremenom sve bolje balansiramo razne utjecaje koje unosimo u način na koji sviramo, zvučimo.

Uvijek je prisutna i neka simbolika oko imena. Doista smatram da je svijetu prije svega potrebno puno ljubavi, ne one posesivne, potpuno definirane, manipulativne, nego čiste, slobodne, tolerantne, poticajne. Takvu ljubav šaljemo kroz zvuk, omekšujući pritom i razne predrasude, nadam se. Glazbene i ljudske.«

S više začina

Nakon albuma »More Love to Tchaikovsky« iz 2017. i »Waking Up« iz 2018., diskografska kuća Aquarius Records objavila je treći album More Love Ensemblea. »Crossing«, koji donosi već prepoznatljiv zvuk sastava, premijerno je predstavljen 25. rujna 2020. u Kneževu dvoru, kao dio festivala Dubrovnika u poznom ljetu i u suradnji s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom i Domom Marina Držića.

Program sadrži obrade djela hrvatskih autora klasične glazbe.

»To je glazbeno istraživanje, eksperiment, igra i hommage glazbi na kojoj smo svi odrasli«, objašnjava Melita Lovričević. »Pod svi ne mislim na nas petero, nego na sve one kojima je među ostalim i klasična glazba životni soundtrack.

Ideja i ljepota stvaralaštva ovih velikana kompozitora nije izgubila na značenju, virtuoznosti, vještini, ljepoti melodija, aktualnosti u bezvremenskim istinama. Morali smo se okupati u toj ljepoti i sami sebi priuštiti taj privilegij.«

Ovaj se CD logično nadovezuje na prvi album sastava, »More Love to Tchaikovsky«, objavljen također za Aquarius Records. On donosi snimku tematskog koncerta ostvarenog u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu. Sve se dogodilo bez predumišljaja.

Naime, iako su u to doba uvježbavali i izvodili druge skladbe, za taj nastup pripremili su obrade skladbi Petra Iljiča Čajkovskog u obliku jazz suite. Tako su, zapravo, svoju diskografsku karijeru neplanirano započeli izvedbama crossover glazbe, koja je ostala jedan od smjerova njihova stvaralaštva.

»Koncert »More Love to Tchaikovsky« bio je samim čudom i vještinom pokojnog Nenada Jalševca fenomenalno snimljen i objavljen kao iskreni trenutak«, prisjeća se Melita.

»No taj je trenutak zadao, i osim autorskog, zanimljiv smjer za ovaj sastav – crossover. Nisam dugo dvojila da bi voljela ponoviti takvo iskustvo, no ovaj put s domaćim kompozitorima, s pomno probranim skladbama izuzetno različitih stilova, u formi kvinteta uz goste, s tri različita aranžera, s definiranijim MLE zvukom, s više začina.«

Živčani slomovi

To je logičan smjer jer, iako su svi više-manje jazz glazbenici, imaju i veliku poveznicu s klasikom. Zato se Melitina ideja dečkima odmah svidjela. »Ideja za »Crossing« krenula je iz velikog poštovanja i inspiriranosti, ali i znatiželje, pitanja kako bi Bersa ili Zajc ili Papandopulo zvučali u MLE interpretaciji i izvedbi«, rekla je.

»Izazov je bio predivan, jer u samom se startu radi o predivnoj glazbi, no također i ambiciozan, upravo iz istog razloga. Pretpostavljam da taj tijek misli prolazi brojnim glazbenicima kroz glavu kada odluče glazbu namijenjenu za određeno vrijeme rearanžirati i izvesti potpuno drugačije.

Zato je bolje ne razmišljati previše! S obzirom da je moj život, a usudim se ovom prilikom govoriti u ime nas petoro, jedan zanimljiv fusion, spoj tradicije/klasike, ludila 21. stoljeća i svega između, prirodno je da se takvo ispreplitanje odrazi i na našu muziku. Zamisao je bila iskrena ekspresija velikih impresija uz sve boje koje bojaju taj kolaž.«

Album je posve drukčiji od spomenutog prvijenca. Zapravo, svaki je drugačiji od prethodnog. »Kilometraža zajedničkih koncerata, probi, putovanja, opet probi, širenje iz trija u kvintet, opet probi, pristup radu, pristup vlastitom instrumentu, a zatim i međusobnoj komunikaciji, startna pozicija želje za odeđenim programom – sve je to »začinilo« glazbu na CD-u«, rekla je.

»To je dakako istina za brojne sastave, no nama se MLE dogodio paralelno s vlastitim glazbenim sazrijevanjima, istraživanjima, pa je tim više razlika primjetljivija i intenzivnija. Tek smo sada prerasli u kvintet.

Već u samom startu je ovaj album bio puno zrelije, hrabrije postavljen, osmišljen. Više sam pozornosti posvetila pripremi. No nakon dvije ili tri probe stupili smo u karantenu i iz te pozicije snimili album. To je bilo zanimljivo iskustvo.

Bio je suludi, iskreni, bendovski i lavovski proces koji se ne bi realizirao da naš Enos nema studio Silos u Ljubljani te je mogao sve te uratke, snimke, dovesti u red i producentski se tome posvetiti iz temelja, kao i voditi neke od nas u prvom kućnom snimanju.

Da, bilo je suludo zabavno uz nekoliko poštenih živčanih slomova. I to se čuje. Ovakav proces svakome je dao priliku da se odmakne od neke originalne ideje, da istražuje, da se igra. Griješi ali i usudi.«

Sloboda i ludost

Uz jezgru sastava: Melitu Lovričević, Petra Ćulibrka i Enosa Kuglera te sad već stalne goste ili stalne članove, Marka Firsta i Luku Žužića, prema potrebama pojedinih skladbi na snimanju ovog albuma pridružili su im se gosti.

»Zvala sam redom sve ljude koje poznajem kroz glazbu i privatni život, neke jako dugo, neke tek kratko, no koje cijenim kao glazbenike«, kaže Lovričević. »Kada je Petar sugerirao swing kao smjer za Doru Pejačević, nije bilo dileme da baseless fusion u toj prilici treba bas.

A kada je bas u pitanju, jedino je bilo smisla pozvati prijatelja, mentora, kolegu Mladena Barakovića i snimiti kod Ante Gele u studiju. Jer, zašto se ne bi i zabavili! Kada je rekao da čuje flautu, imala sam sreće da je Nika Bauman pristala snimiti svoju dionicu čak u Beču te nam poslati snimku.

Kao violončelista pozvala sam Stanislava Kovačića, dugogodišnjeg rođaka i suradnika, koji s jazzom nema veze, no Firstov aranžman Berse, osim jazza donosi bogat spoj stilova, od etna do kazališne teatralne kvalitete, pa se Stanko lijepo uklopio.«

Za ovaj album MLE je obradio djela Luke Sorkočevića, Vatroslava Lisinskog, Ivana pl. Zajca, Blagoja Berse, Dore Pejačević, Ive Tijardovića, Jakova Gotovca i Borisa Papandopula. Osim što su podsjetili na vrijednost njihova stvaralaštva, njihove skladbe predstavili su u posve drukčijem kontekstu.

Naime na njih su stavili svoju šapu, prilagodili ih svojem glazbenom jeziku i zvuku te ih učinili novim crossover standardima.

»Iako smo, vodeći se kronologijom, pokrili različite stilove i izričaje, bilo mi je važno da idejno komuniciramo one light motive koji motiviraju i inspiriraju mene, a vjerujem i cijeli bend: sloboda, ljepota, filozofija, svjetlost, ludost, originalnost, smjelost, sentimentalnost, i alfa i omega svega – ljubav«, kaže Melita.

»Bilo je važno i da nam u startu melodija nešto govori, da nas harmonije inspiriraju za daljnje istraživanje. Koncept je bio da kronološki gledano uključimo što više naših skladatelja klasične, ozbiljne glazbe.

Htjeli smo svakome odati počast i dopustiti da nas inspirira. Skladbe sam birala intuitivno, prema kompatibilnosti sa senzibilitetom melodije, teksta, ideje… Neke su prošle prvu selekciju, neke nisu.

Neke su izuzetno poznate poput Gotovčeve »Himne slobodi«, neke sam sama prvi puta čula i odmah znala, poput »Ribara« Vatroslava Lisinskog. Vjerujem da su odabrane skladbe i publici uglavnom bila otkrića, pogotovo kad smo tu kompoziciju okrenuli u funk.

Već je i taj proces odabira bio predivno iskustvo, a jedna od anegdota veže me za originalne partiture Borisa Papandopula za njegovu ariju »Rona«/«Muha« koju smo odučili uvrstiti u program, a note nisam mogla naći nigdje!

Tada me Mladen Baraković, aka Limunadis, uputio na našu opernu divu Lidiju Horvat Dunjko, omogućio mi da ju upoznam i kopiram njen primjerak. Jedan primjerak mi je potpisala sa srčekom. To je ostvarenje malog sna.«