Nedavno objavljenim singlom prvijencem “Čari” Trešnja je službeno otvorila novo poglavlje svog višegodišnjeg djelovanja na sceni. Iako je riječ o mladim glazbenicima – oni su Miroslav Marić (frontmen), Josip Milinković (kontra, vokal), Juraj Kekić (bas), Alen Šimun Dudak (harmonika), Karlo Pilatuš (prim, vokal), Ivan Gredičak (bubanj) i Josip Ivatek (basprim, prateći vokal) – grupa iza sebe ima desetak godina zajedničkog rada i velik broj nastupa, kojima su izgradili snažnu vezu s publikom.

“Čari” spajaju iskustvo i mladenačku energiju, uz suvremenu produkciju, a bend poručuje da s velikim entuzijazmom nastavlja stvarati novu glazbu, uz želju da svojim primjerom potakne mlade da se bave glazbom i pronađu vlastiti izraz. Više o Trešnji doznali smo u razgovoru s Miroslavom Marićem i Josipom Milinkovićem.

Kada je i kako osnovana Trešnja te što je najvažnije znati o vašim početcima?

JOSIP: Svi članovi Trešnje, osim harmonikaša Alena i bubnjara Ivana, svoje sviračke početke pronalaze u kulturno-umjetničkim društvima. Sastav je osnovan 2016., no ime je nastalo prije. Miro i ja smo kao članovi KUD-a “Frankopan – Remete” bili na povratku s probe za smotru folklora i u ZET-ovoj smo petnaestici zasvirali hit sastava Gazde “Još i danas zamiriše trešnja”.

Tu spontanu svirku snimila je i vozačica, naravno, nakon što je zaustavila tramvaj. Snimka je dobila nešto medijskog prostora preko Facebook grupa i nekih portala, a mi smo zbog toga bili oduševljeni. Sada dolazimo do tog osnutka benda, za koji smo već imali spremno ime.

Prvi koraci Trešnje bile su svirke “na suho”, u postavi koju čini pet tambura i harmonika. Isprva smo kao publiku imali naše bližnje, koji su nam i danas velika podrška, no s vremenom se glas o nama širio. Iduća prekretnica u našem radu bila je odluka o ulaganju u ozvučenje i nalaženju bubnjara.

Iako su se neki članovi s godinama mijenjali, zahvalni smo što možemo reći da već četiri godine djelujemo u sadašnjoj postavi.

Što vas je potaknulo da započnete autorsko poglavlje?

MIROSLAV: Na početak autorskog rada potaknuli su nas kolege i želja za nečim većim od samih svirki. Zamijećenima od Dallas Recordsa, koji otvara opciju izdavačke suradnje, postalo nam je jasno da prava prilika za početak autorskog rada postoji i da nam je pred nosom.

Možda će zvučati neobično, no ne bih baš rekao da smo prvo vjerovali u sebe i naše sposobnosti stvaranja, a potom došli do opcije suradnje s izdavačem, nego nas je upravo ta mogućnost ohrabrila i potaknula stvaralaštvo.

Nepoznate vode

Kako je došlo do potpisivanja za Dallas Records i što to znači za vašu glazbenu priču?

JOSIP: Nadovezujući se na prethodno pitanje, do potpisivanja za Dallas Records dolazi zahvaljujući našem menadžeru Zvonimiru Mihovcu, koji nas povezuje s Darijem Draštatom. Nama su tada to bile nepoznate vode, no s vremenom smo postali sigurni da iz takve suradnje može proizići puno uspjeha. Što se tiče glazbene priče, rekao bih da svatko u Trešnji tako velike korake doživljava na svoj jedinstven način.

Ono što zasigurno možemo reći jest da smo autorskim djelovanjem naš glazbeni angažman podignuli na novu razinu te da nas svako novo ostvarenje – poput naših “Čari” – samo jače potiče da stvaramo dalje.

Kako su nastale “Čari”? Recite nam nešto više o toj pjesmi.

JOSIP: Pjesmu “Čari” napisao je Almir Elezović. Kada smo dobili prvu verziju, na prvo nam je slušanje potaknula maštu. Znali smo da se u tom tekstu i glazbi krije neki izričaj koji možemo nazvati svojim.

Budući da smo još novi u ovome, trebala nam je pomoć iskusnijih kolega, a tu su uskočili Dražen Pavin, Zvonimir Mihovec i Denis Špegelj, koji su radili na aranžmanu i tako dočarali ono što je bilo zamišljeno. Pjesmu je popratio i videospot, koji je radio Dinko Čvorić – Doringo. U dogovoru s njim našli smo odličan prostor na Ranchu Kurilovec, koji je savršeno popratio cijelu priču.

Približite nam malo kako je bilo na snimanju spota. Jeste li zadovoljni kako je ispalo na kraju?

JOSIP: Iako je ovo nama bilo prvo profesionalno snimanje i nismo točno znali što nas čeka, rezultat je i više nego odličan. Kada se prisjećamo tog snimanja, jasno nam je da je za dobre kadrove bila bitna dobra i opuštena radna atmosfera.

Ovim putem zaista želimo zahvaliti našim dragim statisticama i statistima, bez kojih spot ne bi bio isti. Svi smo jako zadovoljni snimanjem i završnim rezultatom, koji na zanimljiv način obogaćuje doživljaj pjesme.

Kako je prošla promocija pjesme i spota u zagrebačkom Guliver baru?

MIROSLAV: Promocija pjesme prošla je odlično! U prepunom Guliver baru prvo smo zajedno pogledali spot, a nakon toga i zasvirali. Ekipa koja nas je došla podržati davala nam je super energiju, pa smo čak i prekoračili neko planirano vrijeme svirke. I hvala im na tome.

Trešnja, Foto: Doringo Videography

Zna se što se svira na tamburi

Što je ono za što smatrate da vas izdvaja od srodnih izvođača na domaćoj sceni? Kako biste opisali svoj zvuk?

MIROSLAV: Uh, teško je reći za sebe, ali mislimo da ljudi to najbolje mogu reći umjesto nas. Ipak smo s rastom i razvojem grupe uporno težili biti kao neki od naših glazbenih uzora, a publika je rano prepoznala da ne možemo odvojiti svoju autentičnost od svojih nastupa.

Je li to način sviranja svakog pojedinog člana, boje glasa naših vokala ili pak način na koji prilagođavamo razne pjesme našim instrumentima – ne znamo točno. Poslušajte, pa procijenite sami!

Koliko vam je važno svojim djelovanjem razbijati predrasude o tamburi i s kojima se od njih najčešće susrećete?

MIROSLAV: Iako smo na samom početku djelovali kao klasični tamburaši, s vremenom smo počeli dokazivati sebi i publici da se na tamburi može svašta svirati. Publika je to odlično prihvatila, a mi smo u tome vidjeli svoje mjesto.

Predrasude su na početku bile npr. “Zna se što se svira na tamburi.”, “Kaj, imate 70 godina da svirate tambure?!”. Priča se uglavnom promijeni kada nas ti isti ljudi čuju, nakon čega velika većina shvati da je ovo nešto drugo i čak počnu dolaziti na svirke, što nas svakako posebno ohrabri.

Možemo ih razumjeti jer smo možda i mi bili takvog mišljenja o tamburama, ali s vremenom smo prihvatili te instrumente i izvlačimo iz njih više nego što je nekome moguće zamisliti. S druge strane, mlađi nam na svirkama znaju dati pohvalu tipa “Super su vam te male gitare!”.

Tada opet imamo priliku ispraviti rečeno i često dobiti onaj pogled iznenađenja koji govori: “Tambure, a tako drugačije zvučite.”

Što možemo očekivati od Trešnje u skorijoj budućnosti?

JOSIP: Naš je plan za budućnost aktivno raditi na novim pjesmama, koje ćemo spojiti u jedan lijepi album.

Kao mladi bend, koji je na početku autorskog rada, vjerujemo da će naš zvuk biti zanimljiv većini generacija i želja nam je da se na našim svirkama zabavljaju apsolutno svi.