Kod Meri Androković, pjevačice iz Belišća, sve je započelo još kad je kao djevojčica stala na školsku pozornicu na božićnoj priredbi. Sudjelovanje u RTL-ovom show »Zvjezdice pjevaju« bilo je samo logičan nastavak jer, kako i sama kaže, rođena je za pozornicu. Meri je danas studentica Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje studira glumu i lutkarstvo.

Na ovogodišnjoj Dori osvojila je nagradu Looksy za najbolji stayling. O tome što joj je najvažnije na pozornici, kako se osjeća i što želi donijeti pred svoju publiku razgovarali smo s Meri, koja ove godine najavljuje album, a trenutačno priprema i pjesmu za nastup na CMC festivalu.

Jeste li imali tremu prije nastupa na Dori ili samo uzbuđenje, ipak imate iskustvo s obzirom na to da ste se s pozornicama susretali već kao djevojčica?

– Rođena sam na pozornici i ona je dio mog životnog poziva. S obzirom na to da imam godinu do diplome iz glume i lutkarstva, tremu zamjenjuje osjećaj uzbuđenja i onog »jedva čekam izaći na pozornicu«. To je žar koji energetski vuče naprijed i koji mi je obilježio nastup na Dori.

Foto: VEDRAN KARUZA

Divlja brineta

Vaš nastup na Dori nije prošao glazbeno nezapaženo, ali ipak ovaj put ste samo ponosna dobitnica nagrade Looksy za najbolji stayling, je li vam drago zbog toga?

– Naravno. Dizajnerica kostima Lora Holjevac je svakako zaslužila da njezin rad bude zapamćen, a kako smo kostim zajedno smišljale, drago mi je da je naša ideja i realizacija dobila nagradu. Uspjele smo ostvariti ideju i bolje nego što smo je imale u nacrtima.

Jeste li dizajnericu Holjevac sami odabrali?

– Da, mislim da se mladim talentiranim ljudima treba dati prilika, a Lora opet nije niti amater, iza nje su brojne revije. Odmah mi se svidio njezin stil i poželjela sam da mi sašije kostim za Doru. Htjela sam da bude ono što sam ja i ono o čemu govori pjesma. Ljubičasta je boja pobjede, a kostim je zamišljen kao oklop žene koja će zapaliti pozornicu na Dori. Inspiracija mi je bila Beyonce, kao i druge slavne dive.

Ideja o bodyju je bila vaša ili Lore Holjevac, koliko dugo je trajala izrada?

– Za body sam se odlučila ja ugledavši se na mnoge slavne dive koje su mi glazbeni idoli, uzori i inspiracija. Lora je sve napravila ručno, sve detalje jedan po jedan ušivala je na probama, a svaki put smo dodavale nešto novo. Radila je tri mjeseca na kostimima.

Kako se inače odijevate, izvan scene, kako izgleda vaš omiljeni outfit?

– Joj, da se mene pita, hodala bih non-stop u širokim duksama i sportskim tajicama ili trenirci. Volim nositi široko i udobno, vjerojatno zbog toga što sam po cijele dane na akademiji, ali se za određene evente znam srediti do neprepoznatljivosti i pokazati i liniju ha, ha, ha…

Bili ste plavuša s raznobojnim pramenovima, a sad ste crnka. I pjesma govori o tome, ali što je presudilo?!

– S godinama shvatiš i prihvatiš da cura koju vidiš u ogledalu nije prirodno plava i da se više ne vidi kao plavuša. Iskonska, prirodna, divlja brineta bez dlake na jeziku morala je izaći iz oklopa drage i slatke djevojčice. Kad si mlađi, eksperimentiraš i tražiš se. Isto je i s bojama kose, ali onda shvatiš da je tvoja prirodna boja kose jedina koja te ne skriva. To je povezano sa sazrijevanjem. Kako kaže pjesma, »Bye bye blonde, sweet girl is gone«.

Jeste li i inače bili skloni čestom mijenjanju imagea?

– Jesam, bila sam plava, crvena, narančasta, crna, smeđa, opet plava, nosila sam boxbraidove na ljeto… Svašta sam radila i tražila se u svemu. Generalno je bilo zabavno i voljela sam gledati svoj lik u ogledalu koji je svaki put bio drukčiji. Ali to barem u mom slučaju je bilo bježanje od sebe. Sad sam već duže vrijeme brineta duge, divlje kuštrave kose koja je dio mog karaktera, mala, divlja kuštrava lavica.

Foto: Press

Granice provokacije

Scenski pokret vam nije stran jer ste već kao petnaestogodišnjakinja ušli u superfinale showa »Zvijezdice«, jeste li već tada ozbiljnije uvježbavali plesne korake?

– Nisam se tada previše fokusirala na koreografski dio. Sve je nadolazilo prirodno. Kasnije sam se na akademiji počela usavršavati, scenski se čistiti i više pažnje poklanjati koreografiji. Ona je jednako važna kao i pjevanje, pogotovo za energetski prijenos.

Dugo sam se trebala uvježbati kako se ne bih zadihala na tako brzoj i zahtjevnoj pjesmi, a opet da energetski i koreografski ostanem čista. Ali kao što sam već spomenula, uzori su mi bile svjetske dive, pa sam satima trčala na traci za trčanje i pjevala.

Što smatrate najvažnijim na sceni za vrijeme nastupa uživo?

– Energiju, iskrenost, prijenos! Nemoj mi lagati i doći pod maskom, sve je savršeno, ja pjevam savršeno, savršeno se krećem i izgledam… Svijet nije savršen, pa tako nismo ni mi na sceni. Pokaži mi ranjivost, emociju, unutarnju borbu, pokaži mi tko si na sceni! Možeš i falšati nekoliko puta, i to je ljepota prijenosa ako je iskren. Publika osjeti i prepoznaje energiju koju odašilješ.

Je li vam se svidio nastup konkurencije na Dori, tko vam je bio favorit?

– Svi su bili popraćeni svojim pjesmama i nijedan me nije razočarao. Favorit mi je bila ekipa »ispred nas«, kako se mi šalimo, moji Detourovci, koji su me toliko znali smiriti i ujedno energetski napumpati za moj nastup. Uvijek sam ih gledala iza kulisa znajući da sam ja sljedeća. Ubili su nastupom, energijom i prijenosom, a kostimi su im bili vrhunski. Da ne spominjem da smo se odmah zbližili i da obožavam njihov Master Blaster look.

Kako ste osobno doživjeli nastup i pjesmu pobjednicu riječke grupe Let 3?

– Ma Letovci su legende. Mrle mi je pomogao u liftu nositi kostime na probu, tako da je čovjek kavalir i skidam mu kapu. S obzirom na to da su bili iza nas, zezali smo se da će mi na kapu nalijepiti »Šč!«. Obožavam njihov humor ! Što sam pjesmu više slušala na probama, sve mi je više ulazila u uho. Trebali smo ovako nešto na Eurosongu, trebali smo Letovce. »Mama kupila traktora!«

Smatrate li da treba biti provokativan na sceni?

– Ne, zašto? Što uopće znači biti provokativan i do koje granice je provokacija?! Može biti različita, u tekstu, riječima, nastupu. Scena je tu da ono što osjetiš, misliš i želiš reći publici kroz umjetnost i napraviš. A sad treba ili ne treba, kako tko hoće.

Jeste li pratili Doru i ako jeste, koja je vaša pjesma za sva vremena?

– Jesam. Pobjednička pjesma za sva vremena? »Vukovi umiru sami«.

Sve vaše pjesme pišu Valerija i Boris Đurđević, kako je došlo do te suradnje?

– Suradnju smo započeli prije četiri godine, odmah nakon RTL Zvjezdica, kada me Boris primijetio, kontaktirao i rekao da ima pjesmu za mene. Nakon prve suradnje i prve zajedničke pjesme »Nije kriva muzika«, koja se odmah svidjela mojoj publici, znala sam da se želim posvetiti pop-dance glazbenom žanru.

Kao mala sam slušala Coloniju, tako da sam znala sve njihove pjesme. Preko Borisa, koji je radio moj prvi singl nakon potpisanog ugovora s Croatijom Records »Nije kriva muzika«, upoznala sam i njegovu suprugu Valeriju Đurđević, koja je u svakoj pjesmi ostavila dio sebe upoznavajući i mene kao umjetnicu, glazbenicu i na koncu kao kolegicu. U svakom tekstu koji je napisala, uz sebe stavila je i dio mene.

Foto: Press

Dalmacija u srcu

Često boravite na moru, a primijetila sam i neke fotografije iz Crikvenice i Opatije, volite Kvarner?

– Imam stan u Selcu, pa sam tamo svako ljeto, kao i u Crikvenici i Opatiji. Više volim Dalmaciju, ali s obzirom na to da je stan u Selcu, zasad nemam izbora. Iako, ovo ljeto ću se uputiti u Dalmaciju i uzeti mali break od Kvarnera.

Sudjelovanje na CMC festivalu opisali ste kao posebno iskustvo, imate li već pjesmu za ovogodišnji CMC festival?

– U pripremama je. U dogovorima smo za jedan duet.

Planirate li izdati još neki singl ili možda album ove godine?

– Album svakako, a singl također, i to za nadolazeći CMC. Bit će bomba-iznenađenje.

Na što će te se posebno fokusirati do kraja godine, imate li neki svoj osobni »tajni« zadatak?

– Imam, ali je tajni pa vam ga neću reći he, he, he, he. Šalim se. Prvenstveno rad na sebi, dogovaranje koncerata, ozbiljnije se posvetiti karijeri, Dora mi je pomogla predstaviti se publici, a sad to treba nastaviti još bolje i jače i pokazati tko je nova Meri.

Na sceni volite biti sexy, groovie i luckasti, volite li to i inače?

– Naravno. Svi koji me znaju, znaju da sam divlja, luda i uvijek iskrena. Kakav si na sceni, takav si i privatno. Budi uvijek iskren pjevač ili pjevačica i vjerovat ću ti. Ja svojoj publici nikad ne lažem.

Prvu pjesmu izdali ste sa 16 godina, a prvi album prije dvije godine. Kad se osvrnete unatrag, je li se vaš glazbeni stil promijenio u odnosu na to vrijeme?

– I ne toliko, više su se mijenjali tekstovi koji me prate kroz pjesme. Moj glazbeni stil već svi znaju, retro-funky-disco osamdesetih koji Boris maestralno odradi i isproducira. Meni to vokalno i energetski leži najbolje. Ja sam prava mala vatra i volim dance i pop žanr, daj mi nešto da me vozi, da skačemo svi!

Što bi bio vaš idealan sound? Imate li nekog na koga se ugledate?

– Dua Lipa ima 80-e u pjesmama, Miley Cyrus, Rita Ora također, The Weekend… Na svjetskoj glazbenoj sceni vratio se retro žanr, pa ga ja vraćam u Hrvatsku. Ha, ha, ha, ha…

SNIMIO: VEDRAN KARUZA