Narodna mudrost kaže kako je mladost sretno doba u kome čovjek počinje vjerovati u sebe, a još nije prestao vjerovati drugima.

Mlada novinarka koja uživa golemo povjerenje nacije dok za voditeljskim pultom najgledanijeg informativnog programa u Hrvatskoj donosi najnovije vijesti je Valentina Baus s Nove TV.

U razgovoru za naš list, ova energična i nadasve profesionalna mlada žena, dobitnica prestižne Večernjakove ruže u kategoriji novo lice godine, otkriva kako je njezina putanja do voditeljske pozicije izgledala i koji su bili ključni trenuci, kojim smjerom nastavlja svoj akademski put te tko ima privilegiju uživanja njezinog povjerenja.

Nakon višegodišnjeg predanog rada u informativnoj redakciji Nove TV, a kojoj ste se pridružili još za vrijeme studija, zajedno s kolegom Dinom Golešom ste poslije dulje od desetljeća unijeli svježu energiju za voditeljskim kormilom Dnevnika. Kako se osjećate na toj poziciji, posebice uzevši u obzir odgovornost koju najgledaniji Dnevnik u zemlji nosi sa sobom?

– Voditi najgledaniji Dnevnik u državi velika je čast i odgovornost. Dino i ja smo, evo, malo više od pola godine, uz rad na terenu, i u voditeljskim stolcima i svaki Dnevnik nam je novi izazov. Super se slažemo i kao kolege i kao prijatelji, tako da nam je zabavno zajedno raditi. Imamo svoje rituale, šale, dogovore što raditi ako nešto u live programu krene po krivu. Učimo svaki dan i mislim da nam dobro ide.

Šira javnost vas je posebno opazila tijekom dvije duge pandemijske godine kada ste većinski pratili teme iz područja zdravstva. Kako je došlo do toga? Je li zdravstvo područje za koje postoji intrinzična motivacija s vaše strane?

– Na Novoj TV sam stvarno krenula od najniže stepenice i pratila širok spektar tema. Tako sam malo pomalo počela iskazivati interes i za zdravstvom što je bilo netom prije početka pandemije. Kada se virus tek pojavio, bio je predmet zanimanja svih svjetskih medija, stalno sam tražila nove informacije i predlagala ih kao teme za Dnevnik. To se na kraju pretvorilo u to da sam dvije godine bez prestanka znala apsolutno sve što se događa oko koronavirusa. Mislim da je to bio ključan trenutak u mojoj karijeri.

Pričinjava li vam veće zadovoljstvo trenutačni angažman koji podrazumijeva uglavnom rad iz redakcije ili vam nedostaje odlazak na teren odakle ste reporterski izvještavali?

– Može se reći da radim pola-pola. Dio tjedna sam u studiju, dio tjedna reporterka na terenu i to mi je sjajna kombinacija. Studio ima svoje čari isto kao što i odlazak na teren ima svoje. I odgovornost naravno.

Foto: Nova TV

Večernjakova ruža

Dobitnica ste Večernjakove ruže u kategoriji Novo lice godine. Što ta najdugovječnija domaća medijska nagrada znači za vas te kome ste je posvetili i zašto?

– Da, to je bilo pozitivno iznenađenje. Jedino mi je žao što Dino nije bio sa mnom na dodjeli nagrada, ali zato sam se smilovala pa je Večernjakova ruža svoje mjesto pronašla na policama njegovog stana. Rekla sam mu “Ajde nek’ ti bude, ja imam fotografije s dodjele, ti nemaš, pa evo ti čuvaj ružu!” Posvetili smo je svojim roditeljima. Prva je to nagrada koju smo dobili, a roditelji su uvijek, svih ovih godina, na našem profesionalnom putu bili uz nas.

Iako ste Večernjakovu ružu osvojili zajedno s kolegom Dinom Golešom, sami ste bili na dodijeli. Kako je kolega bio u Italiji, niste skrivali koliko vam nedostaje te ste čak ostvarili videopoziv s njim. Koliko se oslanjate jedno na drugo? Koliko je važna kvaliteta dinamike vašeg odnosa pri isporuci željenog sadržaja?

– Mislim da je jako bitno s kim radite. Dino je netko u koga imam maksimalno povjerenje, znam da ako ikada išta pogriješim – on će me izvući, a isto tako i ja njega. Doduše, bilo je više situacija kada sam ja napravila neku greškicu – Dino bi uskočio i spasio stvar (smijeh). Nisu to nikakve velike greške, svakodnevne stvari ispred kamere koje prosječan gledatelj možda čak i ne primijeti, ali jako je lijepo i ohrabrujuće imati takvog partnera za rad.

Foto: Nova TV

Doktorski studij

Možete li se prisjetiti kako su izgledali vaši novinarski počeci? Koje su vas teme tada zaokupljale i jesu li bile jednake onima koje su vam bile i dodjeljivane?

– Sve je bilo u skladu s profesionalnim razvojem. Na početku su to bile “light” teme, javljanja uživo s raznih manifestacija i bilo mi je odlično. Išla sam posvuda. S vremenom se čovjek razvija, želi više pa su i teme postajale ozbiljnije.

Unatoč sjajnim profesionalnim rezultatima, ne odustajete ni od akademskog napredovanja. Što vas je motiviralo na upis doktorskog studija na Filozofskom fakultetu te za koji ste se doktorski studij odlučili?

– Nakon diplomskog studija znala sam da ću jednom upisati i poslijediplomski samo nisam znala kada. Jednog dana sam samo rekla “Ok, idem sada probati”. Na poslijediplomskom sam studiju Hrvatske kulture na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Doktorski rad bit će iz područja retorike i komunikacije – srodno je s poslom kojeg radim. Zadnje vrijeme sam malo zabušavala, ali nema više toga. Sad kreće intenzivan rad.

Dino Goleš i Valentina Baus, Foto: Nova TV

Odgovornost prema gledateljima

U prijašnjim ste intervjuima uz smijeh kazali da, ako vam se potkrade kakva pogrešno naglašena riječ, upravo vam otac ukaže na to. Jesu li roditelji vaši najveći kritičari te istodobno i najveća podrška? Mislite li da je roditeljski odgoj bio ključan da se razvijete u osobu kakva ste danas?

– Mislim da puno toga donesemo “od kuće”. Naravno da roditelji ne mogu na sve utjecati i da formiranje nas kao osoba u nekim kasnijim godinama ovisi o nama samima. Vrijednosti koje su mi usađene još kao djetetu bile su dobra podloga da se razvijem u osobu kakva sam danas. Živimo u svijetu u kojem nije jednostavno preživjeti, ali uvijek kažem da je bez obzira na sve, u suštini najvažnije – znati se izboriti za sebe i pritom biti dobar čovjek.

Dojma sam da novinarstvo uistinu shvaćate kao javno dobro. Je li i to element razumijevanja stvarnosti koji ste ponijeli od kuće ili ste to shvatili tijekom studija novinarstva na Fakultetu političkih znanosti?

– Novinarstvo je divno kako god okrenete. Sama činjenica da svaki dan ulazite u domove ljudi diljem zemlje – bilo kroz reportaže, kroz javljanja uživo, kao voditelj vijesti, kao novinar u tiskanom mediju, kao radijski novinar – ljudi vas vide, čuju, čitaju vaše radove, vi im donosite priče. I imate određenu razinu odgovornosti prema njima.

Iako ste prvotno stremili ka bavljenju odnosima s javnošću, danas ste jedno od lica informativnog programa koje ulijeva najviše povjerenja čitavoj naciji. Uzevši ovu životnu putanju u obzir, slažete li se s mišlju kako je novinarstvo, poput recimo medicine, doista poziv i zašto?

– Nisam se uvijek htjela baviti televizijskim novinarstvom, kako ste i napisali, imala sam druge profesionalne planove. Možda tada nisam znala da je televizija moj poziv, ali sam definitivno to putem negdje shvatila.

Foto: Nova TV

Priprema – ključ svega

Iako je nebrojeno puta ponovljeno, i dalje se čini da mnogima nije jasno koliko smo izloženi lažnim vijestima. Smatrate li da je doista na snazi ogroman porast lažnih vijesti ili se danas samo više i, zahvaljujući mnogobrojnim trendovima liberalizacije medijskog tržišta, slobodnije o njima govori?

– Lažnih vijesti ima i njih se treba čuvati. Bitno je znati filtrirati vijesti. Puno toga vam se nudi svakog dana – ne samo u izboru vijesti, već i u životu općenito. Na nama je odabrati ono što smatramo najboljim i najkvalitetnijim za nas same.

Kako u pogledu konzumacije medija izgleda vaš dan? Provodite li slobodno vrijeme gledajući televiziju, čitajući novine i portale ili odmor tražite u bijegu od izloženosti medijima?

– Radim u medijima tako da niti si mogu priuštiti, a niti želim provesti dan bez da znam što se u svijetu događa. Ruku na srce, vratila sam se sad s godišnjeg odmora, na kojem sam se totalno isključila, ali ipak sam redovito “škicnula” Dnevnik. Ne može bez toga (smijeh).

Prosječan gledatelj nema spoznaju o složenosti posla koji stoji iza emitiranja programa uživo. Kako javljanje uživo s lokacije izgleda iz vaše perspektive reporterke? Pribojavate li se krupnijih pogrešaka u eteru ili niste skloni tremi?

– Kao u svakom poslu tako i mom – ključ svega je dobra priprema. Greške se događaju, one su sastavni dio posla, bitno je da iz njih nešto naučimo. Bila jesam sklona tremi, ali s godinama je ona sve manja. Iako uvijek kažem da je pozitivna trema dobra stvar.

Predstavlja li vam problem usklađivanje profesionalnog i akademskog života s privatnim?

– Ma, ne. Naviknuta sam na ovaj tempo života. Uz dobru volju i organizaciju sve se stigne.