Ponosni smo kada vidimo koliko je Motovun napredovao. Za to su prije svega zaslužni vrijedni domaći ljudi, ali i mi smo doprinijeli, jer je naš festival omogućio dobru reklamu i puno više mušterija. I to ne u pet dana festivala, nego upravo u onih 360 kada festivala nema
U osvit novog Motovunskog filmskog festivala s Igorom Mirkovićem, direktorom te manifestacije, razgovaramo o tome kakve nam programe donosi šesnaesto festivalsko izdanje, zašto je dio programa posvećen Romima, ali i o posljednjih tjedana sve glasnijim nezadovoljstvima dijela Motovunaca zbog (ne)reda i (ne)mira u sitnim satima festivalskih noći.
Uoči novog festivalskog izdanja, iz Motovuna stižu vijesti o zabrinutosti lokalne uprave i mještana za sigurnost, red i mir. Najprije: koliko ste službeno u tijeku s tim raspravama, a koliko o njima saznajete neformalno i zaobilazno?
– Mislim da je cijela rasprava potpuno krivo postavljena. Najprije, smatram nepotrebnim da se ona vodi u javnosti. Bilo bi to isto kao da restoran javno, pred gostima, raspravlja o problemima pranja suđa i začepljenja odvoda, i još pri tome optužuju goste da samo prljaju tanjure i ničemu ne koriste. Tako ne govore dobri domaćini. Mislim da naši posjetitelji, koji u Motovun dolaze već 15 godina i daju smisao onome što radimo, ne zaslužuju da budu tretirani kao najezda skakavaca. No, budući da je vlast u Motovunu nova, doista ne mislim da su imali loše namjere, nego nam treba malo vremena da se svi skupa snađemo.
Problemi koji se u tom kontekstu spominju nisu novi. Možete li ukratko podsjetiti kako se organizacija festivala prijašnjih godina s njima suočavala?
– Dugo se o tome govori, i mi smo tog problema svjesni. To je problem koji prati svaki masovni događaj – za mnoštvom uvijek ostaje nered. Tako je na Oktoberfestu, svjetskom prvenstvu u nogometu, karnevalu… pa unatoč tome te se i takve priredbe održavaju. Zato jer su njihove pozitivne strane – od užitka do koristi koje donose – znatno veće od negativnih posljedica. Da sam ja građanin Motovuna, na to bih tako gledao, ne bih dramatizirao. Naravno da se može pomoći da se neželjene posljedice smanje, i o tome smo razgovarali na zboru građana. Kao dobri domaćini širu javnost ne bismo trebali opterećivati s time što ćemo i kako poduzeti.
Festival razvija Motovun
Provlači se, kroz izjave Motovunaca, pa i nekih sa strane, teza da ljudi koji u Motovun dolaze gledati filmove i ljudi koji dolaze na noćne zabave – nisu ista populacija.
– Ne dijelim posjetitelje na taj način. Motovunski festival je događaj koji objedinjuje filmski program i zabavu. Svatko tu uzme ono što za sebe želi – najbolje je kad uzme i jedno i drugo, i rekao bih da je takva većina. No, i tu moram upozoriti na jednu činjenicu: naš filmski program traje svakoga dana 18 sati bez prekida. S druge strane, naš glazbeni program traje tri sata – šest puta kraće od filmskog – i to nakon što većina projekcija završi. I sve to samo pet dana u godini. Svjestan sam da postoje ljudi kojima je i to previše – ali nisam siguran bi li takvima trebalo dopusti da uguše festival koji traje već 15 godina i sasvim je sigurno jedan od najuspješnijih kulturnih događaja u Hrvatskoj.
I prijašnjih se godina spominjao izraz »pritisak na Motovun«, u kontekstu desetaka tisuća posjetitelja koji dolaze u Motovun u vrijeme festivala, pamtimo i »mjere« kojima je organizacija festivala taj »pritisak« pokušala smanjiti premještanjem lokacija za pojedine nefilmske događaje. Jesu li sve mogućnosti iscrpljene i isprobane, ili još ima prostora za inovacije?
Festivalski grad
– Kad smo stigli u Motovun 1999. godine, u starom je gradu radila jedna trgovina, i to nekoliko sati dnevno, a turista nije bilo. Sada grad vrvi od uslužnih djelatnosti. Mnogi od tih pozitivnih pomaka dogodili bi se i bez nas, ali neki bome ne bi. Dovoljno je reći da festival već 15 godina ulaže nemala sredstva u propagandu festivala, u zemlji i inozemstvu.
Kad god se spomene festival – ujedno reklamiramo i grad Motovun. Ako upišete Motovun u internetske tražilice, ispadaju prije svega rezultati o festivalu. U školskim udžbenicima o Motovunu se piše kao o filmskom i festivalskom gradu. I mi smo ponosni kada vidimo koliko je Motovun napredovao. Za to su prije svega zaslužni vrijedni domaći ljudi, ali i mi smo doprinijeli, jer je naš festival omogućio dobru reklamu i puno više mušterija. I to ne u pet dana festivala, nego upravo u onih 360 kada festivala nema – dobronamjerni mještani Motovuna to itekako razumiju.
Odmor za dušu
Najave za programe ovogodišnjeg festivala već se šire medijima, a ako bismo to zbili u nekoliko najvažnijih naglasaka, što je ono najatraktivnije što možemo očekivati od 27. do 31. srpnja u Motovunu?
– Pokušali smo da ovogodišnji program bude odmor za dušu. Teško smo svi skupa živjeli u prošlih godinu dana, plivali u moru crnila, i želimo da pet dana festivala bude ispunjeno novom energijom. Tražili smo prije svega filmove nakon kojih se ljudi osjećaju bolje.
Festival otvaramo lijepim i nježnim filmom o ljubavi dvoje slijepih, nastavljamo s nekoliko vedrih komedija, no nismo bježali ni od filmova koji bude kontroverze – poput proslavljene trilogije »Raj« starog prijatelja festivala, velikog europskog redatelja Urlicha Seidla koji nam ponovo dolazi.
Imamo nekoliko vrućih dokumentaraca, među kojima se ističe onaj o slučaju ruske punk-grupe Pussy Riot, čiji redatelji također dolaze. Program je i dalje u definiranju i za neke od najatraktivnijih naslova tek čekamo potvrde, ali izvjesno je da imamo sjajan sastav gostiju: mlađim čitateljima dovoljno je reći da dolazi klavijaturist skupine »Sigour Ros« Kjartan Sveinsson.
Još na lanjskom festivalu najavljen je ovogodišnji posebni program posvećen Romima. Čime je takav program motiviran i od čega se sastoji?
– Motovun mala mahala – to je naš glavni prateći program, osmišljen na konceptu programa »zemlja partner«. S tim programom dovodimo 30 filmova koji govore o problemima Roma danas, ali i lirske filmove koji su nastali na romskoj poetici i tradiciji. Ono što će publici biti još atraktivnije, svaku večer završavamo romskim koncertom: program će otvoriti vjerojatno ponajbolji romski trubač regije, višestruki pobjednik Guče Džambo Agušev, a među izvođačima imamo etno-atrakcije iz Mađarske, Belgije, Makedonije i Hrvatske.
Razbijanje predrasuda
Mnogi vole slušati romsku glazbu i gledati filmove o Romima, no skanjivat će se suživota s Romima, da sad ne spominjemo slučajeve iz Hrvatske kojima smo svjedočili prošlih godina. Kako to prevladati?
– To je jedan od ciljeva našeg programa: koncipirali smo ga tako da razbija predrasude. Dovest ćemo romske umjetnike, nadamo se i romske posjetitelje. Dužnost društva je da ih prihvatimo, a doista ne znam tko je prikladniji da bude predvodnik tog trenda od motovunske publike.
Šesnaesti Motovun je prvi koji se događa na »tlu Europske unije«: koliko sada i ubuduće hrvatska pripadnost EU utječe ili će utjecati na dobrobit i kvalitetu festivala u kontekstu, recimo, financiranja, promocije, dostupnosti filmova, medijskog praćenja, i slično?
– Motovunski festival bio je prvi festival kojeg je podržao fond Europske komisije MEDIA 2007 – time nemali dio našeg proračuna već četiri godine dolazi iz EU. Više od dvije trećine prikazanih filmova dolaze iz zemalja EU. Ako nije neskromno reći – za nas formalno pridruživanje neće donijeti ništa novo jer mi smo već dugo europski festival.
Na kraju zamolit ću vas i za prigodnu poruku Motovuncima, mještanima u svijetu jedinstvenog filmsko-festivalskog grada…
– Zahvalio bih svim konobarima, stanodavcima, ugostiteljima, trgovcima, kuharima, službenicima, čistačima, redarima, policajcima, komunalcima, poštaru, električaru i svakako baki Ljubici – svim desecima i stotinama Motovunaca koji rade zajedno s nama da bismo napravili dobar festival. Zahvalio bih i onima koji tih dana ne rade, ali pohode naše programe i uviđaju da u mjestu imaju prvorazredni događaj. Svima njima je – mislim – jasno da bi bila nenadoknadiva šteta da festivala više ne bude u Motovunu. Ovakvi se projekti teško i mukotrpno stvaraju, a u nervozi se lako unište. Moramo biti pametni i paziti da nam se to ne dogodi.