Jedan od najuglednijih europskih blues gitarista Michael Messer i britanski glazbenik, skladatelj i producent Chaz Jankel, poznat po radu sa sastavom Ian Dury & The Blockheads te brojnim autorskim projektima, ovog će ljeta nastupiti na Jerry Ricks Blues Festivalu.

U Lovran stižu 26. srpnja s projektom Dance of Life, u kojem blues, rock, soul i autorska glazba stvaraju jedinstvenu glazbenu cjelinu.

Za Michaela Messera nastup na Kvarneru ima i posebno emotivno značenje. S festivalom je povezan od njegovih početaka, a 2015. godine proglašen je počasnim građaninom Kastva. U razgovoru za Novi list Messer i Jankel govore o bluesu danas, važnosti živih nastupa te projektu koji će predstaviti festivalskoj publici.

Mi Kastafci!

Jerry Ricks Blues Festival postao je važna točka europske blues scene. Što vas veže uz ovaj festival?

Michael Messer: Na Kvarner sam prvi put došao 2006. godine snimati video u Kastvu s redateljem Igorom Modrićem. Dvije godine poslije održan je prvi festival posvećen Jerryju Ricksu, tada pod nazivom Kastav Blues Festival, i bio sam među izvođačima. Jerry Ricks bio je blues glazbenik iz Philadelphije koji se 2007. preselio u Kastav jer je obožavao ovaj kraj. Nažalost, iste je godine preminuo u riječkoj bolnici. Bio je divan čovjek i ostavio je mnogo prijatelja iza sebe. Imao sam sreću poznavati ga. Od prvog dolaska zaljubio sam se u Kastav, Rijeku, Viškovo i cijeli Kvarner. Danas, dvadeset godina poslije, osjećam se kao kod kuće. Ovdje imam mnogo prijatelja i uvijek sam srdačno dočekan. Posebna mi je čast što sam 2015. proglašen počasnim građaninom Kastva pa često kažem: »Mi Kastafci!« Velika je čast ponovo nastupiti na festivalu koji njeguje autentičnu blues tradiciju, ali istodobno razmišlja i o budućnosti ove glazbe.

Kako danas gledate na blues, kao čuvara tradicije ili glazbu koja se neprestano mijenja?

Michael Messer: Blues postoji već oko 125 godina. Prošao je razdoblja velike popularnosti, ali i razdoblja kada je interes bio manji. Danas ponovo doživljava snažan uzlet i svira se gotovo u svim dijelovima svijeta. Od lokalne glazbe američkog juga postao je svjetska glazba. To je nevjerojatan razvoj. Blues je živa umjetnička forma koja se stalno razvija, ali njegovi korijeni i dalje su prepoznatljivi.

Chaz Jankel: Blues svakako čuva tradiciju, ali za razliku od europske klasične glazbe, nije strogo zapisan. Prenosi se usmenom predajom i dopušta mnogo više slobode, improvizacije i osobnog izraza. Danas slušam sjajne blues gitariste poput Erica Galesa i Marcusa Levija koji pronalaze potpuno nove načine izražavanja unutar tog žanra.

Posebna atmosfera

Što publika može očekivati od projekta Dance of Life?

Michael Messer: To je rezultat svega što Chaz i ja zajedno stvaramo posljednjih šest godina. Nakon albuma »Mostly We Drive« puno smo nastupali i putovali zajedno pa su nove pjesme nastajale vrlo prirodno. Ono što ovaj projekt čini posebnim jest naše dugogodišnje prijateljstvo koje traje još od sedamdesetih godina. Ta povezanost i iskustvo stvaraju posebnu atmosferu koju osjećaju i bend i publika.

Chaz Jankel: Dance of Life objedinjuje naše glazbene svjetove. Michael piše tekstove i važno je da svaka pjesma bude potpuno iskrena i autentična. Ja sam tome dodao neke svoje glazbene boje i perspektive. S dolaskom Clivea Deamera na bubnjevima i Billyja Fullera na basu dobili smo dodatnu snagu i teksturu zvuka. To nam daje više prostora za kreativnost i improvizaciju.

Mogu li koncerti uživo i danas pružiti onu povezanost koja je oduvijek bila srž bluesa?

Michael Messer: Apsolutno. U vremenu kada se gotovo sve događa preko ekrana, ljudima je posebno uzbudljivo biti u istom prostoru s glazbenicima. Reakcije publike pokazuju koliko je taj neposredni kontakt i dalje važan.

Energija i osjećaj

Prepoznaje li današnja publika još uvijek iskrenost i autentičnost u glazbi?

Michael Messer: Ne samo da vjerujem da prepoznaje, nego to i znam. Kada se ljudi susretnu s pravom živom glazbom, koju stvaraju glazbenici bez oslanjanja na tehnologiju, i koja govori o životnim iskustvima i emocijama, oni to osjećaju i prihvaćaju.

Što biste željeli da publika ponese sa sobom nakon koncerta u Lovranu?

Michael Messer: Chaz i ja smo sretni što na festival dovodimo bend Dance of Life. Nadamo se da će energija i osjećaj koje stvaramo glazbom učiniti da se ljudi osjećaju dobro. Veselimo se susretu s publikom.