Riječka pjevačica Mia Negovetić nedavno je objavila singl »Kiša« kojim najavljuje svoj novi album. Pjevačica ističe da će se album sastojati od pjesama različitih raspoloženja i glazbenih stilova. Miju smo upoznali u njezinim formativnim godinama kad se kao djevojčica natjecala i pobijedila u prvoj sezoni dječjeg pjevačkog talent šoua »Zvjezdice«. Bilo je to prije cijelog desetljeća, a talentirana djevojčica potom je otpjevala himnu na vojnom mimohodu i zadobila simpatije nacije. O novim glazbenim uratcima i svim pojedinostima iz deset godina bivanja na sceni, razgovarali smo s Miom Negovetić.

Mia, povod ovom razgovoru jest vaša nova pjesma kojom najavljujete i album koji je u pripremi. Pjesma »Kiša« ističe se svojom zrelošću, a pjesmu koju ste sami napisali odlikuje i jedan drukčiji zvuk u odnosu na vaše prethodne pjesme. Vidite li i vi »Kišu« kao uradak jedne zrelije i odrasle Mije te što pjesmom želite poručiti?

– Ova pjesma je drukčija u odnosu na ostalo, slažem se. Mislim da je interpretacija pjesme vrlo jasna, ali sam najviše implicirala na to koliko je intimnost važna i koliko ju treba njegovati kad ju imate s nekim. Ne mislim samo na seksualnu intimu, već na duboke i one najiskrenije emocije. To mi je jedna od najvažnijih stavki u životu. Biti emocionalno zrela osoba i imati takve kraj sebe.

»Kiša« je ljubavna balada, a kakvog žanra će biti ostale pjesme na nadolazećem albumu? Što nam možete reći o albumu i kad će biti objavljen?

– Ovaj album je zaista jedan megamix. Ima svega – od drum&bassa, do r&b-a, pa naravno i balada.

Dala sam si potpunu slobodu igrati se žanrovima, zatvorila sam se u svoja četiri zida i pustila kreativu da čini svoje. Nastajao je četiri godine, kroz koje sam zapravo i zajedno s tim pjesmama rasla i pisala sve svoje osjećaje i emocije kroz te godine.

Jako mi puno znači baš zato jer je moj. Dala sam sav svoj trud u te pjesme i cijelu tu priču, svaka riječ i svaka nota je upravo onakva kako sam se u danom momentu osjećala. Svaka pjesma na albumu nastala je usred neke situacije koja me je inspirirala, bilo to loše ili dobro.

Češće je bilo loše, ali baš zato i cijenim to sve još više, jer sam iz situacije koja me povrijedila mogla izvući inspiraciju da to pretvorim u nešto lijepo. To je možda i moj neki »coping system«.

Nakon tih godina, kad sam napokon bila zadovoljna sa svih novih četrnaest pjesama, javila sam se Srđanu Sekuloviću da mi pomogne s produkcijom i da doda svoj feel unutra. Pogodio je savršeno i doveo je zvuk na ono što ja nisam mogla. Neizmjerno sam mu zahvalna.

Foto: Privatna arhiva

Uz pomoć albuma

Novu pjesmu i album objavljujete dvije godine nakon posljednje pjesme. U kakvom raspoloženju i iščekivanju dočekujete nove diskografske uratke?

– Jako sam uzbuđena oko svega toga. Toliko sam dugo to radila, da se sad osjećam slobodnije, kad napokon dolazi to vrijeme gdje ću ovu svoju kreaciju pustiti u svijet. U tuđe ruke. Nadam se da će se pronaći netko kome će ovaj album pomoći na bilo koji način, pa možda i da zacijeli neke stare rane.

Povrh navedenog, kakvi su vam kratkoročni planovi vezano za koncerte, nastupe i razvoj karijere?

– Za sada ne bih ništa previše oko toga najavljivala, ali bit će koncerata! Trenutno radim na tome i veselim se podijeliti to s publikom, vrlo brzo.

Nedavno se u Zagrebu održao vojni mimohod u povodu 30. obljetnice VRO-a Oluja. Mnogi se sjećaju vaše izvedbe himne otprije deset godina. Kako vi pamtite taj trenutak i nastup pred cijelom nacijom? Hipotetski, biste li danas imali veću tremu za taj nastup?

– Iskreno, ne sjećam se puno. Sjećam se samo trenutka kad sam stala pred sve te ljude i shvatila da je ovo »taj trenutak«. Doslovce sad ili nikad. Srce mi je kucalo sto na sat, znam da sam baš bila jako uzbuđena oko svega toga. Ne znam bih li imala veću tremu, odnosno, nisam više niti sigurna je li to trema ili adrenalin. Mislim da bi bila slična, možda čak i u istoj mjeri kao tada. Meni je taj adrenalin uvijek prisutan, u poprilično sličnoj mjeri, na kojoj god da sam pozornici.

Taj nastup stigao je nakon pobjede u dječjem pjevačkom showu »Zvjezdice«. I danas su aktualni dječji televizijski šouovi. Što biste poručili današnjim petnaestogodišnjacima koji imaju san i cilj poći put glazbene karijere?

– Zapravo, taj nastup je bio prije pobjede u »Zvjezdicama.« Nitko još tada nije znao da sam pobijedila. Osim mojih roditelja i mene. Moj početak je bio baš rano, s 11 godina.

Petnaest je već maaaalo veći broj i možda bolji početak. Nekad smo premladi da bismo shvatili koncept cijelog tog svijeta i zato je moj najveći savjet – »Nemoj žuriti. Ako nisi siguran, vježbaj. Ako nisi spreman, radi na tome. Ali ako jesi, budi spreman toliko, da te što manje toga iznenadi.

Slušaj samo svoje srce i ljude za koje si siguran da im možeš vjerovati.« To ne kažem jer žalim što sam počela tako mala, dapače, zahvalna sam na tome, jer danas ne bih bila to što jesam. Ja sam to jako htjela i to je jednostavno bilo u mojim zvijezdama, bez forsiranja, jednostavno se vrlo, vrlo spontano krenulo događati. Zaista imam veliku sreću da je moja obitelj tu da mi drži leđa, ali pogotovo jer su bili i tada u tim godinama kad je to bilo ključno za moje dobro stanje.

Povrh samog pjevanja, što ste životnoga naučili u Zvjezdicama i koliko vam je to koristilo kada ste pošli životom glazbenice?

– Zvjezdice su mi već dosta daleka prošlost, ne pamtim više toliko iz tog razdoblja, ali to mi je bilo iskustvo koje me uvelo u sve što me kasnije čekalo. Stvorila sam tamo neka prijateljstva koja traju i dan danas i imala sam tu sreću da su u žiriju bili ljudi koji su me već tada uspjeli inspirirati na način da i sada pamtim njihove riječi i energiju koju su mi dali.

U našem kraju tih su godina bili prisutni dječji pjevački festivali; ponajviše Kvarnerić koji više nažalost ne postoji. Kvarnerić je od 2002. do 2016. godine bio prva pozornica mnogoj djeci koji su danas odrasli ljudi koji se bave glazbom.

Foto: Privatna arhiva

Uživanje u pjesmama

I vi ste pjevali na pozornicama Kvarnerića, stoga kako se sjećate tog festivala i koliku prazninu je on ostavio na lokalnoj sceni dječjeg stvaralaštva?

– Pjevala sam, ali samo u revijalnom djelu, tako da nisam nikad iskusila natjecateljski dio tog festivala, ali sigurna sam da je šteta, lokalni festivali su uvijek dobar početak da vidiš kako publika reagira na tebe.

Posljednjih godina gledali smo vas kao dio popularnih televizijskih projekata. Što vam je donijela televizijska prisutnost i kako se osvrćete na te natjecateljske emisije, u kojima ste pobjeđivali i ostvarivali dobre rezultate?

– Televizija je još jedan svijet za sebe. Na svaki šou na koji sam išla, išla sam po iskustvo. Sudjelovala sam u šouovima koje sam gledala još kao dijete i zato sam i otišla tamo. Svaki šou je drukčiji i svaki mi je donio iskustvo koje ću pamtiti zauvijek i ljude koji su mi postali kao mala obitelj. Cijenim što sam imala tu sreću upoznati neke pojedince koji su mi uljepšali cijelo to iskustvo i koji su mi dan danas jako dobri prijatelji.

Prema vašim iskustvima, što biste rekli kako se nosite s popularnošću i javnom vidljivošću? Koliko vam često prilaze za fotografiranje i je li ta vidljivost bila svojevrsni teret u formativnim godinama?

– Po tome, ja sam malo možda drukčija. Ne živim za to da budem u centru pažnje, nego za glazbu koja me ispunjava i za iskustva koja me čine boljom osobom. Kad god mi netko priđe, uvijek rado pristanem i drago mi je da nekome to znači, u bilo kojem smislu. Ponekad mi je to bio teret, na dane kad se nisam baš dobro osjećala. Ali u principu, ne smeta mi, dapače, drago mi je da to nekome uljepša dan.

Tko vam je za života dao najbolji savjet i kako je on glasio?

– Uf, bilo ih je. Najviše savjeta su mi dali roditelji. Nekad ih možda i nisam baš najbolje razumjela sve dok nisam došla do nekih malo ozbiljnijih godina. Ne mogu čak niti navesti samo jedan, ali mogu reći da sve što su mi govorili i govore i sad, čak i ne samo vezano za karijeru nego i za život, cijenim i sjetim se barem jednog u danu ili u nekoj situaciji.

I za kraj, što si želite poželjeti u nastavku glazbenog rada?

– Želim si da maksimalno uživam u ovoj novoj eri, da iz nje dobijem najbolje moguće iskustvo. Isto tako, želim da i ljudi koji odluče poslušati ovaj album, ali zaista poslušati, uživaju u pjesmama.